Ubili su ga jer se borio protiv korupcije
Vrijeme:2 min, 20 sec
Sicilijanski sudac Rosario Livatino toliko je smetao mafiji da su ga njezini šefovi odlučili ubiti. I ubili ga. U svibnju ove godine bit će proglašen blaženim. Deset je godina radio u gradu Agrigentu kao državni odvjetnik (javni tužitelj) te se na toj dužnosti suočio s onime što su Talijani zvali „Tangentopoli“ („Mitograd“) – korumpirani sustav mafijaškog podmićivanja, izvijestio je portal Bitno.net. Ubili su ga jer se borio protiv korupcije.
Korupcija je stvarnost protiv koje se moramo boriti stalno i bez iluzija da se nju može iskorijeniti jednom zauvijek. Ali i s uvjerenošću da ju možemo ograničiti postojanom borbom, razotkrivanjem i suzbijanjem, a ne samo zgražanjem, verbalnim osuđivanjem i žaljenjem, koje prečesto postane kontraproduktivno. Prvi korak i preduvjet jest uvjeriti se sâm da se korupcija može i mora suzbiti, a tek onda krenuti u potragu za prikladnim rješenjima.
Osim gospodarsko-financijske korupcije, na što riječ „korupcija“ gotovo automatski asocira, raširena je i politička korupcija, koja je često s onom prvom usko povezana. Nije dobro sve poopćivati pa reći: ’Svi su političari korumpirani!’ Ima i onih koji časno izvršavaju svoje dužnosti. A osim toga takvo poopćivanje dovodi do apatije u narodu, koji gubi volju i za borbu protiv korupcije. Osim toga, nije to pojava koja obuhvaća samo jedan segment društva, nego je raširena posvuda. Svakako je nemoralno koristiti javnu službu za privatne ciljeve pojedinaca ili skupina ili izvlačiti nezakonitu financijsku korist od javne službe, ali ta nemoralnost mora imati ime i prezime.
U borbi protiv korupcije potrebna je konkretna politička volja i potrebna su nastojanja na institucionalnoj, ali i na etičkoj i duhovnoj razini. Ovo posljednje iziskuje promjenu mentaliteta te omogućuje djelovanje u strukturama i u ustanovama. Potrebno je i pomoći građanima da i u pitanju borbe protiv korupcije ne budu njezini objekti, nego subjekti njezine istiskivanja.
Prevladavajući je osjećaj da u Hrvatskoj borba protiv korupcije nikad nije postojala, da su korupcija, mito i potkradanje države baština jugoslavenskog komunizma u koju nitko ne želi dirati, zato što je ona sastavnica vrijednosnog sustava gospodarsko-političkog establišmenta i održanja na vlasti. Formalno imamo institucije koje bi se trebale boriti protiv korupcije, ali one ili nemaju dovoljno proračunskih sredstava za ozbiljno funkcioniranje ili politika presudno utječe na njihovo (ne)djelovanje.
Hrvatska još nema svog borca protiv korupcije koji bi bio kandidat za beatifikaciju. Dapače, mnoge korumpirane pojedince narod je i „beatificirao“. No nadamo se da će taj isti narod prije ili poslije iznjedriti tog budućeg blaženika i da ga domaća mafija ne će ubiti.
U svakom slučaju, korupcija nas preskupo košta. Ona je ozbiljno narušila našu kvalitetu života i još više narušila ili onemogućila vladavinu prava. A to je dovoljan razlog da se započne bespoštedni rat protiv nje i njezinih protagonista, ako ne zbog nas, a ono zbog naše djece i novih naraštaja.
(MO)/Hrvatsko nebo
