Na potezu je hrvatska zajednica u SAD-u!

Beogradske „Večernje novosti” od 5. veljače donije su vijest, koju ovdje ne prevodimo na hrvatski niti ju usklađujemo s hrvatskim pravopisom da se bolje osjeti duh koji kroz retke ’provejava’, o prikazivanju protuhrvatskoga srbijanskog filma o Jasenovcu u SAD-u:

„DARA“ DANAS PRED AMERIKANCIMA: Širom SAD počinje bioskopska distribucija filma Predraga Gage Antonijevića. ČIKAGO, Atlanta, Dalas, Majami, Hjuston samo su neki od američkih gradova u čijim bioskopima danas kreće distribucija filma reditelja Predraga Gage Antonijevića “Dara iz Jasenovca”, srpskog kandidata za nagradu Oskar. – “Dara iz Jasenovca” nije film protiv Hrvata, već govori o zlu koje su oni počinili – izjavio je stručnjak za Holokaust i savetnik u tom filmu Majkl Berenbaum, u intervjuu za portal “Ramas skrin”. Odbacujući kritike Džeja Vajsberga iz magazina “Varajeti” da je film antihrvatski, Berenbaum kaže da je on propustio da uoči da se Hrvati u filmu pojavljuju i kao spasioci u nekim situacijama. Berenbaum je podsetio da je to bio jedini logor koji nisu vodili nacisti, ali su ga ustaše napravile “po uzoru na Aušvic”. – Savetovao sam autorima da su ovi događaji bili dovoljno dramatični da nema potrebe dodavati “dramu”. Priča dovoljno govori sama za sebe. Vlada RS izdvojiće 500.000 maraka za podršku filmu Gage Antonijevića. – “Dara iz Jasenovca” je nacionalno kinematografsko delo koje istinom svedoči o srpskoj i golgoti drugih naroda u ustaškim koncentracionim logorima u Drugom svetskom ratu – izjavio je predsednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.”

O samom filmu i njegovoj namjeri iscrpno i jezgrovito pisao je na ovom portalu Zdravko Gavran i teško je tomu što bitno dodati:  

Zdravko Gavran: Što nam sve otkriva „Dara iz Jasenovca“?

Stoga nam preostaje samo pozvati hrvatsku zajednicu u SAD-u da reagira na način koji bude smatrala najprikladnijim, bez ikakvih iluzija da će se u toj stvari angažirati i pomoći naša Vlada, odnosno naše veleposlanstvo i naši konzulati u SAD-u. Hrvatske zajednice širom svijeta snažno su lobirale u 90-im godinama prošlog stoljeća u korist hrvatskih interesa te je poželjno da to opet čine, budući da se rat protiv Hrvatske nastavio sve do danas, samo drugim sredstvima. A u ovom konkretnom slučaju argumenti za reakciju nalaze se u navedenom članku g. Gavrana.

Evo što je napisao Ivan Oršanić u emigraciji kad smo se borili za državu, a što vrijedi i sada kada smo se za nju teškom mukom izborili, te ju moramo čuvati i sačuvati:

„Zbog toga su najgori oni Hrvati, koji sami sebe ubijaju, sami sebe vješaju, sami sebe zatvaraju, sami sebe ukidaju samouvjeravanjima da oni ništa ne mogu, da su nevažni, da sudbina Hrvatske ne ovisi o njima, da je neprijatelj tobože dobro organiziran, da ima međunarodnu pomoć, i time upravljaju savjest na neodgovornost, neaktivnost i pasivno čekanje. Tko na svom mjestu, za svoje mjesto i sa svog mjesta, ma gdje bio, ne može ni nakon nekoliko mjeseci ili godina izgraditi mogućnost makar i najskromnijeg djelovanja ili sudjelovanja u uništenju hrvatskog nacionalnog neprijatelja ili je budala ili je toliko komotan, da njegova komotnost sama po sebi definira izdaju i neprijateljstvo prema vlastitom narodu. (Ivan Oršanić, ’Vizija slobode’)”

(MO)/Hrvatsko nebo