Damir Pešorda: Pobuna kafića
Vrijeme:3 min, 43 sec
Kavana je u Europi svojevrsna suputnica prosvjetiteljstva i bitna oblikovateljica društvenosti modernoga čovjeka. Kavana i njezina novija inačica kafić jesu svojevrsne institucije europskog načina života, društvenosti i kulture. Kavane imaju i svoju političku dimenziju, s njima se a često i u njima rađaju i razvijaju ideje o društvenoj preobrazbi u smislu osvajanja sve većeg prostora slobode. U kavanama su se kovali revolucionarni planovi, pričali subverzivni vicevi i istraživale granice građanskog morala. Nije stoga čudno što je Tin Ujević kliktao: ”O kavano, vječna avanturo duha (…)!” A Šimiću se na kavanskom stolu ukazivao ”tih i crven cvijet ljubavi”. S pandemijom koronavirusa 2020. došlo je do sumraka svijeta kakav smo poznavali, zatvaranje kafića jedan je od najupečatljivijih znakova troga.
Napad na specifičnu vrstu društvenosti koja se razvijala upravo s kavanama počeo je prije dosta godina nesmiljenom borbom protiv pušenja. Dim iz cigarete, cigare ili lule nezaobilazni je dio kavanskog ambijenta, baš kao i kava. Sumnjiva mi je tada bila ta nasrtljiva državna briga za naše zdravlje, godine koje su dolazile tu su sumnju samo produbile. Pandemija me je svejedno zatekla: stvarnost ponekad nadmaši i najfantastičnija predviđanja. Tko god stajao iza ove najnovije brige za naše zdravlje, takozvana struka ili upravljači iz pozadine – razvidno je da mu je stalo toga da okljaštri ljudsku društvenost, onu vrstu međuljudske interakcije kakva samo u kavanama i kafićima uspijeva. Uz kavu, zveckanje čaša, duhanski dim, žamor i pozadinsku glazbu. Stoga mi je simpatična bila najava ugostitelja da će se pobuniti i otvoriti kafiće. Iako sam znao da neće jer ih je premalo. I lomit će nas tako skupinu po skupinu, jednoga po jednoga.
U dvanaestom smo mjesecu imali 7395 umrlih, više nego u ijednom mjesecu u Hrvatskoj od osamostaljenja. U odnosu na prosinac 2019. to je povećanje od 77,3 posto, odnosno 3225 umrlih više. Teško je i najokorjelijim teoretičarima urote nijekati da korona ne kosi, osobito stare i bolesne. Međutim, ono što upada u oči jest da je u Hrvatskoj broj umrlih skočio uistinu naglo, tako da smo pretekli mnoge druge zemlje. Nestvarno djeluje podatak da do danas imamo oko 400 mrtvih više nego Kina koja je oko 335 puta mnogoljudnija od Hrvatske! Za oko tisuću umrlih premašili smo čak i Srbiju premda u postotcima imamo slične gubitke u odnosu na proteklu godinu. Što znači da su ili oni smanjivali broj umrlih od korone da bi se domaćoj i stranoj javnosti prikazali kao uspješniji ili smo pak mi povećavali broj da bismo zadovoljili ”europske norme”. Jer, objektivno, EU stoji puno lošije u srazu s koronom od zemalja trećeg svijeta.
I ostali nam se demografski trendovi slažu sa srbijanskim, sličan nam je porast mortaliteta i pad nataliteta, a vjerojatno nam se podudaraju i trendovi u iseljavanju. Uza sve to, ‘tamo daleko’ ne posustaju u verbalnoj agresiji na Hrvatsku. I omiljenom srpskom sportu – brojanju krvnih zrnaca. Tako je ovih dana jedan neobični srpski teolog, humanitarac i širitelj dobrosusjedskih odnosa vršljao po kninskoj tvrđavi i objašnjavao kako je to sveta srpska zemlja i kako će uskoro biti prisajedinjena s maticom. Spominjao je u tom videu i kninskog gradonačelnika koji ga vrlo srdačno primio i kojemu je, važno je naglasio taj teolog, majka Srpkinja. Baš kao što je Pupovac nakon potresa u Banovini precizno ustvrdio da je djevojčica poginula u Petrinji iz miješanoga braka, tako je i taj humanitarac i teolog ustvrdio za kninskog gradonačelnika. Tko o čemu, Srbi o zrncima. Kako im se da? Zar ne vide da polako nestaje i nas i njih!?
Nešto stalno zapinje s cjepivom. Isporuke kasne, proizvođači zakidaju Europljane i opskrbljuju neke druge. Naš je premijer čak u jednom trenutku spomenuo ”otmicu cjepiva”. Zanimljivo je kako se s tom pričom mijenja i raspoloženje pučanstva prema cjepivu. Sada kada postaje izgledno da do cjepiva neće biti lako doći, ljudi kao da pokazuju više sklonosti da se cijepe. Poznajući kako funkcionira ljudska narav, vjerujem da mnogi već traže i veze ne bi li preko reda došli do svoje doze. To je ta zakonomjernost u ljudskom ponašanju: sve do čega se teže dolazi, postaje samim tim cjenjenije. Budući da je u početku postojao dosta snažan otpor prema cijepljenju, čak i u liječničkim krugovima, padam u napast da povjerujem kako je ovo s nestankom cjepiva samo dobro osmišljen marketinški trik kako bi se ljude ponukalo na cijepljenje. Živi bili pa vidjeli.
A što se tiče pobune kafića, ona će uspjeti tek kada to prestane biti stvar ugostitelja, nego postane stvar sviju nas.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
