Šansa je u stvaranju privremenih koalicija

Kako je i najavljivao, vukovarski gradonačelnik  osnovao je stranku “Ivan Penava nezavisna lista” te poručio da će na izbore za gradonačelnika i Gradsko vijeće Vukovara ući u širokoj koaliciji brojnih stranaka, te da među njime očekuje i HDZ. Iz kojega je, za razliku od „disidenata” dr. sc. Mire Kovača i Davora Stiera, izašao nakon poraza na unutarstranačkim izborima, skupa s brojnim dotadašnjim članovima i svim vijećnicima vukovarskog HDZ-a. S 19. siječnjem stranka „Ivan Penava nezavisna lista“ i službeno je upisana u Registar političkih stranaka.

Ako bi se ostvarilo uključivanje HDZ-a u tu široku (Penavinu) koaliciji, bilo bi zanimljivo vidjeti kako Penava, izabran u Sabor na listi DPMŠ-a, zajedno s HDZ-om juriša protiv DPMŠ-a, istakne li ovaj svoje kandidate za vukovarskog gradonačelnika i gradsko vijeće. Ili će pak DPMŠ poduprijeti kao svog kandidata Penavu, koga podupire i HDZ, „smrtni neprijatelj” DPMŠ-a? 

Načelno, ne smijemo sumnjati da su naši političari spremni, u neizmjernoj želji da služe svojim sugrađanima, žrtvovati se i surađivati ’i sa crnim vragom’.    

I s druge strane političkog duopola ima turbulencija. Bivši gradonačelnik Vukovara Željko Sabo isključen je iz SDP-a jer je ranije bio pravomoćno osuđen zbog političke korupcije. Zatim je najavio da  će na izborima u Vukovaru nastupiti kao nezavisni kandidat za gradonačelnika, uz potporu znatnog dijela vukovarskih SDP-ovaca. Samo još nedostaje da osnuje stranku „Željko Sabo nezavisna lista” i najavi da će na izbore ući u širokoj koaliciji brojnih stranaka, a među njima da očekuje i SDP, iz kojega je upravo izbačen.  

To što se događa u Vukovaru događat će se prije lokalnih izbora u mnogim drugim gradovima i županijama, a događalo se je i prije, pa i na nacionalnoj razini. Takvi postupci jačali su apatiju i povećavali apstinenciju u glasačkom tijelu, dovodeći u pitanju legitimitet izabranih na svim razinama. Očito, potreban je dubinski zakonski zahvat koji će otkloniti brojne postojeće predizborne, izborne i postizborne anomalije. Zahvat koji višestruko nadilazi domete „ukradenog referenduma”. 

Još jedno pitanje muči nas već godinama. Mi obični „Hrvatići” znamo da postoje stranke i skupine umjerenoga desnog centra. On je za nas (PHB i mnoge druge) nešto najpozitivnije od svega što postoji na stranačko-političkom spektru u Hrvatskoj. Znamo i to da do sada umjereni odnosno razumni desni centar nije dovoljno zastupljen u Hrvatskom saboru, po županijama, gradovima i u hrvatskoj javnosti. Mnogima u establišmentu pašu ekstremi i redikuli u opoziciji. No premda postoji velika želja za ujedinjenjem skupina s desnog centra, ta se želja nije dosad ostvarila. Što zbog vlastitih slabosti njih samih, što zbog tuđih „intervencija”.

Najbolje bi bilo zabraniti predizborno koaliranje, kao recimo u Njemačkoj. To bi više pomoglo okrupnjavanju desne političke alternative nego svi dosadašnji pokušaji zajedno. No dokle se zakonom to ne propiše, bilo bi pametnije ne pokušavati ujedinjenje neujedinjivoga, pa ni stalne koalicije, nego stvarati privremene. Cilj bi bio da se umjerena desnica i desni centar organski stvaraju putem kontakata čelnika tih skupina. I sigurno je: Ako bi bila tako okupljena, umjerena desnica bila bi združena u nastupima na izborima. I uspjela neusporedivo bolje nego ako bi sve te stranke išle na izbore pojedinačno. A narod bi, sa svoje strane, osjetio da je riječ o ozbiljnoj snazi pa bi u većem postotku izašao na izbore. 

Neki su nedavno pokušali ostvariti tu ideju, ali na žalost nisu naišli na razumijevanje čelnika tih skupina, pa ni na razumijevanje onih medija koji bi im po nekakvoj logici trebali otvoriti svoja vrata. 

Možda za to nije sazrjelo vrijeme. Možda čelnici tih skupina i vlasnici tih medija nisu dorasli takvu ’komunikacijskom’ ili sinergijskom izazovu. Možda… Ali bila bi velika šteta da se odreknemo mogućnosti oblikovanja posebne, organizirane političke snage združene s drugim trenutno srodnim strankama.

(MO)/Hrvatsko nebo