Opća „antifašistička“ ofenziva u tijeku je

Opća “antifašistička” ofenziva u Hrvatskoj i “regionu” u tijeku je. Na neki način znak za orkestriran opći napad dale su nedavno Antifašistička liga i dvadesetak tzv. „udruga civilnog društva“ zatraživši da što prije počne saborska procedura donošenja zakona o zabrani i kaznenom kažnjavanju upotrebe ustaških obilježja i znakovlja, nijekanja koncentracijskih logora i veličanja ustaških zločinaca. Pojačana je s pojavom filmova „Dara iz Jasenovca“ i „Dnevnik Diane Budisavljević“. A uskoro ćemo dobiti i dokumentarnu seriju „Nezavisna Država Hrvatska“ – s, naravno, čestim intervjuima i nastupima notornih „povjesničara“ „analitičara“ i „kolumnista“ u medijima glavne struje. 

Zanimljivo je da još uvijek združene „antifašističke“ snage nasrću gotovo isključivo na prošlost, i to na jedno konkretno razdoblje te prošlosti. A iako su se staroj „antifašističkoj“ gardi pridružile tzv. „udruge civilnog društva“ te su ju malo globalistički i retorički prosvijetlile i posuvremenile rodnom ideologijom, diskriminacijom, klimatskim promijenama, itd., ipak je osnova za napade ostala ista. To je osnova kojom su se koristile Jugoslavija, beogradska čaršija i Armija te ostala nomenklatura: napad na sve što je izričitije hrvatsko i poistovjećivanje onoga što se napada s ustaštvom. Oni su oživljavali prošlost, od nje stvarali karikature i razvijali sustav etiketiranja. Te su etikete prišivali komu su htjeli, i tako su stvarali (pred)ratnu propagandu. I brojni pravovjerni partijaši, recimo Račan i Šuvar, samo zato što su Hrvati, bili su krajem 1980-ih etiketirani iz Beograda kao ustaše. To čine i njihovi baštinici danas, iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Ljubljane, samo ne prema partijašima odnosno prema ’svojima’. 

Pojačana je ta kampanja dolaskom u SAD-u na vlast nove administracije, za koju su navijali i Antifašistička liga i spomenute udruge. Zašto, nije potrebno objašnjavati. Još jedan razlog za njihovo veselje jest taj da je novi američki predsjednik u telefonskom razgovoru sa starom njemačkom kancelarkom zatražio zajedničku američko-njemačku suradnju na tzv. Zapadnom Balkanu, koji je označio kao jednu od američkih prioritetnih regija. To je malo zabrinulo sve nas koje Antifašistička liga i „udruge civilnog društva“ smatra „ustašama“. To. nije potrebno argumentirati… Dovoljno je reći: ako se oni vesele, to sigurno nije nešto dobro za nas.  

Jučer je preminuo Miroslav Tuđman (počivao u miru), koji je jednom zgodom podsjetio kako je njegov otac i predsjednik Franjo Tuđman znao reći: Imamo Hrvatsku i bit će onakva kakvu želimo. Drugim riječima – imamo Hrvatsku kakvu zaslužujemo. Vrijedi podsjetiti i na njegovu poruku koja je u podnožju spomenika u Zagrebu: „Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima samo drugi krojiti sudbinu.“ Vrijeme je da prihvatimo kako smo svi odgovorni za stanje u kojem se nalazimo (sjetimo se ’zaboravljenog’ Petra Šegedina!), a da nam nisu „samo drugi krivi“ niti su „samo neki krivi“.

Kamo se, dakle, djenuti? – Ne moramo se uživljavati u velike priče koje su napisali ili snimili „pobjednici“ odnosno vlastodršci, nego u neispisane priče i nesnimljene filmove „poraženih“, običnog naroda. U onomu što izgleda nevažno otkrivati nam je da je sve važno – ako ne želimo da nestane duha koji nas je vodio devedesetih i duha koji je vodio naše pretke četrdesetih.

(MO)/Hrvatsko nebo