Grabež se ne smije politički isplatiti!
Vrijeme:2 min, 22 sec
Nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću Oroslavja Viktor Šimunić snimio je razgovor s predsjednikom krapinsko-zagorskog HDZ-a i saborskim zastupnikom Žarkom Tušekom u kojemu mu Tušek nudi financiranje kampanje u zamjenu za potporu HDZ-u na lokalnim izborima.
Predsjednik Republike Zoran Milanović opravdao je cijeli slučaj rekavši da je to sramotno, ali da se zbog toga ne ide u zatvor. A predsjednik Vlade Andrej Plenković to je nazvao grubom pogreškom, ali ničim posebno spornim.
SDP je odmah otpisao Željka Sabu, osuđenoga zbog političke korupcije, kao kandidata SDP-a za gradonačelnika Vukovara kako bi pokazao svoju privrženost borbi protiv korupcije i otvorio si put za napadanje HDZ-a zbog „slučaja Tušek“, kao što je HDZ svojedobno napadao vladajući SDP zbog „slučaja Sabo“. Otkrivene afere opozicionari pokušavaju iskoristiti u predizborne svrhe. No dođu li na vlast, ne će više ništa ozbiljno protiv korupcije kao pošasti učiniti.
Politička trgovina nije nikakva novost. Da ne idemo dalje u prošlost, sjetimo se kako je HNS zamijenio Most u koaliciji s HDZ-om 2017. i pod koju cijenu. Ta neprincipijelna koalicija srušila je mnoge etičke zaprjeke i legitimizirala formiranje većine putem trgovanja javnim novcem, položajima i utjecajem. Vidjelo se da je grabež glavni kriterij i motiv političkog svrstavanja. To je produbilo apatiju i izbornu apstinenciju biračkog tijela i teško narušilo legitimitet i vjerodostojnost izabranih predstavnika.
Uvijek je bilo korupcije, ali sada prema njoj postoji veća senzibilnost i više se vidi. Oni pak koji jesu ili su bili na vlasti ne pokazuju stvarni interes za borbu protiv nje. Inače bi poduzimali odlučnije zakonske, proračunske i druge mjere.
Za vrijeme predizbornih kampanja govori se da glasači moraju kazniti korumpirane na izborima. No oni biraju ono što misle da je njima osobno najkorisnije, čime i sami ulazi u korupcijsku mrežu. Premalo je glasača koji na izborima nagrađuju ili kažnjavaju stranke za njihove prijestupe.
Činjenica da još uvijek država nije sposobna vratiti ono što su korumpirani otuđili Hrvatskoj najbolji je pokazatelj da borba protiv korupcije nije prioritet. Time se šalje znak svima da se na kraju krajeva korupcija isplatila, pa i onima koji su u zatvoru: jednom će biti slobodni, a ono što su negdje na sigurno spremili nije u dosegu hrvatskog pravosuđa. I kad se korupciju kažnjava, uglavnom se kažnjava podmićenoga, ali rijetko kada onoga koji ga je podmitio.
Borba protiv korupcije, kao i borba za državu, morala bi biti stalna, no sada nije tako. Ono što možemo svi činiti jest ne opravdavati nijedan oblik mita i korupcije, na bilo kojoj razini, te poticati javnu raspravu o toj bolnoj temi i pojačavati pritisak na one čija je službena dužnost boriti se protiv korupcije.
A birači u strankama i svi koji sudjeluju na izborima i u odlučivanju na svim razinama nose najveću odgovornost: imaju obvezu ne davati glas dokazanim grabežljivcima. – Grabež se ne smije politički isplatiti.
MO/Hrvatsko nebo
