Diana Majhen: Nije bitno tko što govori, nego tko što radi

Nisam se do sada uključivala u ovu trakavicu na relaciji Škoro – Vidović Krišto&Vrkljan jer je toga bilo i previše. No, obzirom da napadi na Škoru ne jenjavaju, mislim kako se o ovome što se dogodilo treba ponuditi više različitih gledišta.

Onako kako ja to vidim:

Miroslav Škoro je u nezapamćenu uspjehu uspio ujediniti dobar dio desnih opcija i uvesti sveukupno 16, uvjetno rečeno, desničara u Sabor. Koliko znam, to nikome prije njega nije uspjelo.

Isti čas je bilo za očekivati kako će HDZ uraditi sve što može kako bi to jedinstvo rasturio. Kažem HDZ zato što desna opcija daleko više smeta HDZu nego SDPu, no posve je sigurno kako će se dvoglava partija uvijek ujediniti kada treba ići protiv interesa Hrvata.

Sjetimo se samo primjera HSPa i toga kako ga je HDZ rasturio jer mu je i onih 8 zastupnika bilo previše.

Od samog početka poneki spavači, koji se maksimalno forsiraju sve dok ne ocijene da je došao trenutak da se okrenu protiv svoje stranke. Ostatak, malo po malo, pokupuje HDZ i ostane neka slaba stranka koja ne može prijeći prag i nikome ne predstavlja nikakvu opasnost.

A desnica, po svom starom običaju, nije sklona ujedinjenju. Uvijek će se naći tisuću povrijedjenih sujeta i još više karijerista kojima će I najmanja kost biti dovoljna da se oko nje glodju na račun hrvatskog zajedništva.

Baš zato je ovo ujedinjenje koje je postigao Škoro tako dragocjeno. I treba ga čuvati.

Što se same KVK tiče, nije izgovorila ništa što ja ne bih potpisala. Svaka joj je bila na mjestu.

No, kakva korist od toga?

Plenki i njegov četnik čvrsto drže većinu u Saboru i svaka oporba de facto može pričati što god hoće, na kraju će uvijek biti onako kako trgovačka koalicija odluči. Sve što oporba izgovori može biti potkrijepljeno neoborivim činjenicama, može biti nešto što se doista treba izreći, al u konačnici, od toga nitko nema ništa.

Jedini izlaz je ojačati stranku, napraviti ju dovoljno jakom I sposobnom za odnijeti puno glasova, tako da Plenkiju četnik ne bude dovoljan u sastavljanju Vlade. E, tu bi se stvari doista promijenile.

I to je upravo ono što Škoro radi. Osniva posvuda ogranke i trudi se ojačati stranku.

Ne poznajem osobno Škoru pa se ne mogu zakleti u njegovo poštenje, ali vidim rezultate njegovog rada.

Predbacuju mu da okreće SDPu. Ne mislim kako je to istina, no doista me zanima po čemu se to HDZ i SDP razlikuju, pa je okretanje HDZu ok, al SDPu nije. Za mene su i jedni drugi neprijatelji Hrvatske i njezine suverenosti, s tim što SDP ide otvoreno a HDZ podmuklo. I to bi bila sva razlika.

Predbacuju mu takodjer kako pokušava rasturiti hrvatsku desnicu. To mi je doista komično. Sve što je Škoro, da je to htio, trebao uraditi je stajati po strani i ne raditi ništa. I teško da bi u Sabor ušao i jedan predstavnik desnice, a kamoli njih 16. Tko je s desne strane uopće godinama unazad uspio ući u Sabor ako nije bio na listi HDZa?

Nadalje, kažu kako nije dopustio KVK govoriti. Pa koliko ja pratim politiku, ona je stalno govorila. Što u Saboru, što na presicama. Slušali smo ju bez prestanka (što je po meni bilo dobro), pa se sada pitam kako bi tek izgledalo da su joj dopustili govoriti (ako do sada nisu)? Da li bi ta žena uopće spavala ili bi govorila 24/7 ?

KVK je u Sabor dospjela preko liste Domovinskog pokreta. Bez daljnjeg, donijela im je glasove, no donijela je i sebi mjesto u Saboru, zahvaljujući potpori i novcu Domovinskog pokreta. Ili misli da bi bez svega toga svejedno ušla u Sabor?

Što se pak Vrkljana tiče, nemam puno riječi za tipa koji je nepravomoćno osudjen radi primanja mita, navodno uzevši 1000 eura od umiruće žene a nepravomoćno ne zato što mu je utvrdjena nevinost nego zato što je spor otišao u zastaru. Taj bi bez Škore Saboru najbliže prišao gledajući ga sa Markovog trga.

Sve u svemu, ovaj scenarij sa Domovinskim pokretom neodoljivo podsjeća na onaj sa HSPom.

Samo se nadam kako rezultat neće biti isti.

Jer, mi nemamo ništa osim Škore i Domovinskog pokreta tko bi se mogao suprostaviti dvoglavoj partiji.

Da li Škoro griješi? Da, sasvim sigurno. U dosta stvari. Izgovorio je nešto što nije trebalo biti izgovoreno, a nije izgovorio ono što je moralo biti izgovoreno.

No, savršenstvo ne postoji. A činjenica je kako boljeg od Škore nemamo. On je politici pristupio ozbiljno i odgovorno, dao je šansu mnogima koji godinama zagovaraju hrvatske interese i na njima je kako će tu šansu iskoristiti.

Pogledajmo samo naše Suvereniste, sjajne Markuša i Zoricu Gregurić, jednog Ćipu kojemu nitko ne može naći mrlju, pogledajmo još puno ljudi koji hrvatski dišu i okupljeni su u Domovinski pokret. Treba li to sve rasturiti zbog nečijeg povrijedjenog ega? Ili nečega još goreg.

Jer, kao što sam rekla na početku, ne treba gledati riječi, nego dijela.

A što se mene tiče, svatko tko pokuša rasturiti tako teško skupljenu hrvatsku opciju i to nakon tolikog vremena, ne želi nam dobro. Bilo da to radi svjesno i namjerno, bilo iz povrijedjene sujete. Jer, u oba slučaja stavlja vlastite interese ispred hrvatskih interesa.

Ako se ovako nastavi, a bez jakog DP hoće, mogu naši urlati u Saboru na sav glas, na kraju će Plenki i Pupi donositi odluke. A te odluke nikada nisu u našu korist, nego su redovno protuhrvatske.

A svi smo već bolesni od udbaško-četničke koalicije.

Stoga, moj glas za Miroslava Škoru i Domovinski pokret.

I hrvatsko zajedništvo na prvom mjestu.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo