Novogodišnja čestitka uredništva Hrvatskog neba
Hrvatska ne živi u središtu zbivanja nego na ugroženoj periferiji Zapada, a dijelom i na periferiji Istoka. Hrvatska još nije stvarno slobodna. Njenu samobitnost svijet još uvijek ne priznaje ni iskreno ni posvema iako je već daleke 1990. izašla iz neslobode koja je ugrožavala sam opstanak hrvatskog naroda i započela proces izgradnje slobodne zajednice da bi ostvarila potpunu narodnu i osobnu slobodu u obliku suvremene i nezavisne države. U tom mukotrpnom procesu često su se rabile zvučne fraze i tuđe političke formulacije za prikrivanje nesigurnosti i nedostatak vlastitih političkih pogleda. Danas, trideset godina otad, jasno vidimo da nije dovoljno deklamirati o kršćanskoj demokraciji ili o liberalnom političkom ustrojstvu, o socijalnoj državi ili slobodnom tržištu, nego da je potrebno ozbiljno prići narodnim problemima.
Potrebno je posvetiti se raščlanjivanju hrvatskih potreba bez fraza, bez iluzija i bez zanemarivanja priprave za različite negativne scenarije, domaće sluge, strane provokatore i egoističnu “međunarodnu zajednicu”, koja želi nametnuti svoja „riješenja“ da bi bez smetnje mogla uživati u svom bogatstvu. U tom ispitivanju naše kolektivne savjesti, savjesti Hrvatske ne samo kao matične države hrvatskog naroda, nego i kao doma svih građana naše povijesne Hrvatske, trebamo dubokih i iskrenih misli i promišljanja kakva je portal „Hrvatsko nebo“ prenosio tijekom 2020. I nastaviti takva nastojanja i u 2021.
Uobičajeno je za Novu godinu obračunati se s onim što je prošlo i zamisliti što će nam donijeti sljedeća. Pokušat ćemo biti realisti i nepopustljivi, bez malodušnosti, ali i bez oslanjanja na iluzije. Nevolje su brojne i bez pandemije i potresa i nije ih potrebno nabrajati budući da su o njima mazohistički lamentirali cijelu 2020. uglavnom oni koji ih ne kane riješiti, ili koji bolesno uživaju u statusu žrtve, ili koji se njima samo koriste demagoški i populistički ne nudeći nikakva ozbiljna rješenja. No i te nevolje mogu biti prolazne, a rane mogu zacijeliti pod uvjetom da prestanu intervencije tuđih sila koje oslabljuju hrvatsku nezavisnost u ime nekih uzvišenih ciljeva (kao na primjer mir i stabilnost regije) i da se demokratski riješimo „domaćih slugu“, koji im se bespogovorno klanjaju. Pri tomu nemamo nikakvih tlapnji da se to može postići na hoo-ruk. Hrvatska je malena zemlja i to na neki način određuje odnos „međunarodne zajednice“ prema njoj i obrnuto.
Ono što se sigurno neće tako brzo ni lako zaboraviti, a još će manje zacijeliti jest duhovno siromaštvo, beznađe i gubitak vjere u pravednost, jer smo doživjeli da „međunarodna zajednica“ samo govori o uzvišenim vrijednostima, dok u praksi prihvaća prapovijesno pravilo da je sila temelj prava i da onaj koji ju posjeduje uvijek ima pravo. Smijemo li dopustiti da taj duh prevlada u nama? Pogledamo li u budućnost i zamislimo kakva će biti Hrvatska ako u njoj prevlada takav duh, osjetit ćemo da u sebi moramo svladati napast da postanemo jednaki onima koji su nas tlačili, a tlače nas i danas, jer ćemo tako olakšati velesilama da nam nametnu svoja jednostrana „rješenja“.
Borili smo se desetljećima za Hrvatsku zamišljajući ju kao zemlja slobode, pravednosti i pluralizma, i tu vjeru u takvu Hrvatsku moramo sačuvati i danas, kad se strah pred neizvjesnom budućnosti uvlači u duše. Želimo li sačuvati samobitnost u današnjem nemirnom svijetu, zadaća nam je prvo urediti vlastiti dom i unutarnje odnose kako bismo postali ravnopravni drugim slobodnim narodima, a ne podleći stranim diktatima, kao što je diktat dženderizma ili prisile na cijepljenje. Diktati nisu odraz hrvatskih želja i potreba niti se vlastite želje i potrebe smije s njima poistovjetiti.
Uredništvo „Hrvatskog neba“ zajedno sa svim suradnicima želi svojim vjernim čitateljima Sretnu novu godinu 2021. u nadi da ćemo svi zajedno uz Božju pomoć nastaviti dokazati u praksi vjernost našoj zajedničkoj domovini. Posebno Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su silom prilika ostali izvan hrvatske države, iako ne izvan jedine im hrvatske domovine, i koji će se u novoj godini sigurno suočiti sa zahtjevnim izazovima, te Hrvatima u emigraciji, koji su – iako su svesrdno pomagali i danas pomažu svojoj domovini – nepravedno zapostavljeni.
Uredništvo Hrvatskog neba