Zavjet Grada Zagreba sv. Franji Ksaverskom 1762. godine

Iste dokaze ovoga znakovita zavjeta i štovanja sv. Franje Ksaverskog nalazimo i u dvije sačuvane latinske bilježnice gradskog kapetana Stjepana Zareckog iz iste godine. Zarecki je vodio dnevnik svoga rada i bilježio zaključke zagrebačkog gradskog magistrata. A koliku važnost imaju ove bilježnice danas govori i činjenica da su sjednički magistarski protokoli grada Zagreba od te godine izgubljeni. Tako za dan 4. prosinca 1762. godine piše u spomenutoj Zareckovoj bilježnici:

Za 9. prosinca iste godine piše u toj bilježnici:

U drugoj spomenutoj Zareckovoj bilježnici zapisano je za dan 10. prosinca 1762.:

Tekst iz Muzeja grada Zagreba također donosi sljedeći tekst prema spomenutim povijesnim izvorima: “Podno Zagrebačke gore, na mjestu općeg utočišta nevoljnih, podigli su glasovito proštenište Sv. Franji Ksaverskom, poznatom po čudesnim uslišanjima. Procesije su polazile na proslavu pobožnosti od isusovačke crkve na Gradecu i, usmjerene preko Kaptola, stizale do Ksavera. I grad Zagreb dugovao je veliku zahvalnost Sv. Franji Ksaverskom te je godine 1762. proglašen zaštitnikom grada.”

Hodočašća svetom Franji Ksaverskom

Mnogi su se ljudi u teškoj bolesti zavjetovali da će hodočastiti sv. Franji Ksaverskom, ako ih Bog ozdravi. Utjecali su mu se i kod oluje, tuče, ali i kuge koja je pogodila okolicu Siska. O snazi ovoga moćnog zagovornika isusovci su zabilježili veliku knjigu svjedočanstva, raznih dobročinstava i uslišanja koja su ljudi imali po zagovoru sv. Franje Ksavera. Brzo je kapelica sv. Franje Ksaverskog postala vrlo popularna u Zagrebu i u okolici. “Posvetilo” kapelice slavilo se svake godine na petu nedjelju iza Uskrsa. Tom je prigodom dolazilo mnoštvo u procesijama iz raznih župa iz Zagorja, Posavine i Turopolja, pa i iz Karlovca, Siska, Petrinje, Kostajnice i Dubice. Dolazili su s raznim molbama pred čudotvornu sliku sv. Franje Ksaverskoga koja je odavno izgubljena i ostao je tek jedan primjerak kopije slike koja se čuva u Grafičkoj zbirci Hrvatskoga povijesnog muzeja.

U svim nevoljama svih vremena pobožan puk je znao tko je jedini štit, pomoć i zaštita naša. Grofovi, banovi, plemići i gradski uglednici znali su da je Bog iznad njih i kao zavjet gradili su crkve i kapelice, pomagali siromahe…Stari Zagrebčani hodočastili su i utjecali se moćnom zagovoru svetog Franje Ksavera po kojemu i dan danas taj dio grada nosi ime.

Iako nas od vremena Adama Baltazara Krčelića i Stjepana Zareckog dijele gotovo tri stoljeća, vjera nam je ista, a i nevolje pred kojima smo nemoćni iste su.  U Zagrebu će, ai u u povijesti ova 2020. godina  ostati zapamćena kao godina velikog potresa koji ga je zadesio 22. ožujka i zarazne bolesti koja je poharala svijet. Bolest COVID 19 kuga je ovog vremena pred kojom se vidi čovjekova nemoć i nemoć svjetskih super sila. Ali, ujedno je to i prilika da se očituje Božja snaga i pomoć, po njegovim svecima zaštitnicima.

Jesmo li danas zaboravili na zavjet koji su naši prethodnici dali ovom moćnom svecu, koji nas je, baš ovakve jadne i zaboravne,  vjerojatno i ovaj put sačuvao većeg uništenja? Vrijeme je da se Zagrebčani i hrvatski puk vrate štovanju sv. Franje Ksavera, kako su to činili naši stari.

U čast sv. Franji Ksaverskom i sa željom se u našem narodu osnaži pobožnost prema njemu, sa stranice prostorduha.hr prenosimo Himan sv. Franje Ksaverskog. Himan je i uglazbljen, tako da se može pjevati u dvoglasju.

Himan sv. Franje Ksaverskog

Ja ljubim te o, o Bože blag,
Ne zato, što je raj mi drag,
Ni zato, da med proklete
ti bacio me ne bi.

Ti čavle, koplje podnese
I nebrojene bolove,
Sve nesnosne sramote
I pote i strahote
I smrt, – a za me sve to, sve
Za moje, vaj, grehote.
Pa kako da te ne ljubim,
O Isuse moj, srcem svim!

Rad raja ne ljubim te tvog,
Ni od stra’ ognja paklenog,
Ni rad probitka ikakvog.
Već ljubim te ko mene ti
I vijekom ću te ljubiti
Tek što si Kraljem srca mog,
Tek stoga, što si višnji Bog.