(FOTO-VIDEO) EKSTREMNI ZIMSKI UVJETI! Operacija Zima ’94 – akcija Hrvatskih snaga koja je oslobodila Livanjsko polje i spasila Bihać
Vrijeme:4 min, 29 sec
Operacijom je oslobođeno područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava…
Akcija Hrvatskih snaga Zima ’94 koja se odvijala u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare zahvaljujući kojoj je posredno spašen Bihać…
Naime, u studenom 1994. godine vojske Republike srpske Krajine i Republike srpske, u koordinaciji sa snagama Fikreta Abdića pokrenule su snažnu ofenzivu prema zaštićenoj UN zoni Bihać…
U slučaju eventualnog pada Bihaća u ruke bosanskih Srba, Hrvatska bi se našla izravno ili neizravno u potpuno izgubljenoj vojničkoj poziciji, a pregovori na razini Kontaktne skupine jednostavno više ne bi imali nikakva smisla. Nestajanjem Bihaćke enklave tzv. Republika Srpska Krajina i Republika Srpska bile bi čvrsto povezane, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd-Banja Luka-Knin, stvorio bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi dopuštao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihovog ujedinjenja bi bila vrlo velika.
Zbog svega navedenog Hrvatska je morala oslabjeti i zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać te stvoriti povoljan strategijski prostor za oslobađanje dijelova RH i BiH pod okupacijom.
Hrvatski vojni vrh razmatrao je nekoliko mogućih vojnih opcija te na kraju odlučio da se Bihaću pomogne neizravno – združenim napadom snaga HV-a i HVO-a na vojsku bosanskih Srba tamo gdje najmanje očekuju – u Livanjskom polju i na Dinari. Cilje operacije bio je posredno oslabiti pritisak bosanskih srba na zaštićeno područje Bihaća, potisnuti neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, te sa Golije i Staretine. Zatim, posredno, utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima ugroziti Sinj. Također, povećati sigurnost Livna.
Zadaću za planiranje, organiziranje i zapovijedanje akcijom dobilo je Zapovjedništvo ZP Split na čelu s generalom Gotovinom.
Za potrebe zapovijedanja ovom akcijom Zapovjedništvo ZP Split ustrojilo je zapovjedništvo u Livnu koje se kasnije premjestilo u Rujane.
Glavne snage za napad raspoređene su na Dinari smjerom: Razdolje – Troglav, a pomoćne snage s istočnim rubom Livanjskog polja smjerom: selo Čelibić-selo Bogdaši. Zadatak hrvatskih snaga bio je da istodobnim frontalnim i bočnim napadom, uz ubacivanje borbenih skupina u taktičku dubinu neprijatelja te uz jaku topničko-raketnu potporu, razbiti snage neprijatelja i odbaciti ih s prvih položaja i dominantnih uzvišenja. Zatim odbiti eventualne protunapade neprijatelja te utvrditi i dostignutu liniju. Na kraju je trebalo osigurati stabilnu logističku potporu i biti pripravan za nastavak napada.
Bojna zadaća prema planu trebala je biti izvršena postupno u vremenu od 10 do 15 dana.
Operativne akcije započinju 29. studenog kada se borbene skupine 126. domobranske pukovnije ubaciju u međuprostor neprijatelja koji ništa i ne sluti. Dan kasnije, 30. studenog, počinju frontalni udari na iznenađene postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca hrvatske snage (7.GBr, 4.GBr, 114. Br. i 80. dp.) u krajnje nemogućim, zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari. Također, tog dana se pokreće i napad na istočnoj strani Livanjskog polja (5. gbr; 1. HGZ; 22. DO. i SP MUP-a HRHB). Borbena djelovanja i pomaci na bojišnici su trajali do 24. prosinca 1994. kada se operacija smatra završenom.
Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a. Međutim, Srbi su s istaknutih uzvišenja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogli nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti oslobođeno. U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala.
Naravno, tu posebne zasluge imaju borbene skupine te inženjerija 126. brigade koje su po ekstremnim zimskim uvjetima stvorile put za konačno oslobađanje dinarskih visova od srbočetničkih formacija i uvod u bitku svih bitaka- Oluju- koja nam je donijela konačnu slobodu.
Odluka da se HV nakon akcije Cicar angažira na Dinari zbog prijeteće opasnosti za zaštićenu zonu UN-a Bihać pokazati će se ispravnom i dalekovidnom za daljnji tijek ratovanja u Hrvatskoj i BiH. Njome su osigurana područja sa kojih bi Srbi, u eventualnom povoljnijem razvoju situacije po njih, mogli ugroziti Sinj i područje prema Splitu. U konačnici oslabili su napadi Srba na Bihać čiji su branitelji dobili značajan predah. U narednim tjednima Armija BiH i HVO Bihaća povratili su okupirana sela te neprijatelja odbacili dalje od samog grada. Time je sačuvana presudna enklava u dramatičnim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.
Operacija Zima 94 odvijala se u ekstremnim zimskim vremenskim uvjetima, po visokom snjegu, snježnoj oluji i uz vrlo niske temperature do – 20 stupnjeva Celzija. Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u takvim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici tijekom operacije pretrpjeli smrzavanje ruku i nogu koji su im morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji.
Braniteljski portal/https://www.braniteljskiportal.com/Hrvatsko nebo
