Šiljo: Biden će se naći u dvostrukoj ’gabuli’

Sve u svemu, engleski ekonomsko-politički guru i pripadnik zapadnoga liberalno-demokratskog establišmenta posvijestio je i Bidenu i njegovim fanovima u SAD-u i po svijetu da je stanje Amerike i međunarodnih odnosa takvo da su Bidenovi izgledi učiniti za Ameriku i svjetske odnose išta bitno više i bolje nego što je učinio Trump vrlo upitni. Vrlo gorko-kisela, iako začinjena nadom, čestitka Bidenu dva mjeseca uoči njegove (očekivane) inauguracije! Osim toga, kako se god stvari postave, i koliko god svi takvi govorili o „vrjednotama liberalne demokracije“, uvijek se pokaže da su i njima pred očima ponajprije opipljivi interesi, moć i upravljanje svijetom. A kojim više nije lako, ili nije moguće, upravljati sa Zapada.

Zagreb – Diplomatski klub, 15. studenoga 2020.

Još prije pet dana glavni ekonomski komentator svjetski utjecajnog lista Financial Times (FT), čije je sjedište u Londonu, gdje je i City, jedno od svjetskih financijskih središta, upustio se je u analizu Bidenove vladavine prije nego što ona započne. Kao što je poznato, novi američki predsjednik uvijek biva ustoličen na dan 20. siječnja i na to će se dakle čekati još više od dva mjeseca. No Martin Wolf, svjetski ugledni komentator i dobitnik visokoga britanskog odličja CBE (Commander of the British Empire) za „služenje financijskom novinarstvu“ nije se uplašio osporavanja rezultata izbora od Trumpa i brojnih mu pristaša. Ne, on je već 10. studenoga otvorio novu stranicu američke i svjetske budućnosti da bi važnim biznismenima, političarima i ostalim moćnim ljudima dao u nju zaviriti.

https://www.ft.com/content/95ef4589-e96f-46d7-95ee-24433ee58f73

Martin Wolf: Democracy in a time of division https://t.co/csjLQL2Nq4

— FT Economics (@fteconomics) November 10, 2020

Više zabrinut nego ozaren

Recimo odmah: Wolf je više zabrinut za to koliko će Biden uspjeti nego što je ozaren njegovom pobjedom. On ju je, naravno, skupa s legijama pristaša „liberalne demokracije“, „multilateralizma“ i globalnoga „svjetskog poretka“ s velikom žudnjom i aktivnim navijanjem očekivao, i iščekivao, a sada ju je, i prije službenog proglašenja izbornih rezultata, uzeo kao najvjerojatnije gotovo stvar.

Taj u odnose u svijetu vrlo upućeni ekonomist nije čovjek koji bi zatvarao oči pred problemima; propagandom u korist Bidena bave se niže razine komentatora i medija, osobito po neproglašenim kolonijama „liberalne demokracije“. Jedna od takvih neproglašenih kolonija jest i Hrvatska sa svojim medijima i političkim vodstvima koja se ulizuju (dosadašnjim ili budućim, ovim ili onim) gospodarima svijeta i vrše ispiranje mozga manje upućenima. Naprotiv, Wolf piše za publiku koja mora na vrijeme znati što ju čeka. Koja mora biti dobro informirana. I kojoj odmah mora biti razvidno da budućnost nije ni blizu tako blistava ni tako perspektivna kako bi se moglo zaključiti iz globalnog medijskog slavljenja (još službeno neproglašene) pobjede Joea Bidena i njegove ambiciozne i ideološki borbene, ekstremno liberalne zamjenice Kamale Harris (a umre li on ili odstupi, ona je ta koja će obavljati funkciju predsjednika do kraja mandata). 

Kao iskusan i mudar čovjek, Wolf napominje da će Biden preuzeti kormilo „pod pretpostavkom da Trumpov udar na izborni proces ne uspije“. Iz čega se – logičkom operacijom poznatom kao zaključivanje a contrario – dade zaključiti da eventualni „Bidenov udar na izborni proces“ u smislu izbornog inženjeringa ili ubacivanja lažnih glasova uopće nije ni moguć ni zamisliv. Wolf Bidenov uspjeh ocjenjuje kao „prvu radosnu vijest za ispaćene vjernike liberalne demokracije i poratni multilateralni poredak još od 2016.“. Što nam mora biti i razumljivo: Trump je postojeći poredak narušavao, a liberalne vrjednote zabacivao. No Wolf odmah zatim te „vjernike liberalne demokracije“ opominje neka budu na oprezu: „No ludost je zamišljati da je trumpistička podjela poražena“.

„Trumpistička podjela“. Kao da je za „podjelu“ kriva samo jedna strana! Za lijevo-liberalne duhove, uvijek i svagda, ljude i narode dijele naime isključivo konzervativci odnosno desničari. Ljevičari i liberali nikada. Oni su pravi anđeli. Pa i onda kao nose crne ili crvene boje na svojim zastavama ili u svojim nazivima i kada vrše nasilje ili dižu krvave revolucije. 

Kaj god, rekli bi prosvijećeni Zagorci. O čemu taj? No pustimo to sada, pođimo s njime dalje. 

SAD u društvu s Argentinom i Hrvatskom

Wolf se već boji da će „liberalna demokracija“ i dalje ostati „na udaru“ – i u SAD-u i drugdje. Poseže za Sorosevom ustanovom Freedom House i njezinim ocjenama stanja demokracije u svijetu. Po ovogodišnjoj rang-listi te kuće koja mjeri razinu demokracije u svim zemljama, po nizu vlastitih mjerila i informacija, SAD je i prije ove izborne sramote pao jako nisko, na 33. mjesto u svijetu. Pao je toliko nisko da su na popisu najbolje plasiranih u svijetu što ga donosi FT iza njega još samo dvije zemlje: Argentina na 34. i, jednako rangirana, Hrvatska na 35. mjestu. 

Ostavimo postrani i to što se sramotnim za SAD smatra pasti na ljestvici demokracije tako nisko da pravi društvo Argentini (poznatoj po pučevima i bankrotima) i Hrvatskoj, koja je općenito „problematična“ za mnoge u svijetu još od prvih cestovnih barikada 18. kolovoza 1990. koje su počeli postavljati „obespravljeni“ pripadnici manjine etničkih Srba u Republici Hrvatskoj, tada još federalnoj jedinici SFRJ. Wolf je htio reći samo ovo: Pogledajte kako je na ljestvici demokracije SAD nisko pao u zadnjoj godini Trumpova mandata! Srozao se na razinu tamo nekakve Argentine i Hrvatske.

Je li Hrvatska na tom popisu sramotno nisko ili je, s obzirom na stvarno stanje s kojim smo suočeni, sramotno visoko, o tom bi se dalo raspravljati, i o tom će se sve više raspravljati, a i izravno osjećati u postupanju sadašnjeg vladara iz Banskih dvora. Posljednji istupi narodne zastupnice Karoline Vidović Krišto samo su najava onoga s čime će Hrvati slobode i pravde – za razliku od Hrvata ropstva i nepravde – ulaziti sve više u ogorčen i presudan dvoboj. U kojem sudjeluje narod, a solisti mogu biti samo zastupnici ili izrazitelji različitih političkih stajališta u narodu.

Karolina Vidović Krišto: POJAŠNJENJE ANDREJU PLENKOVIĆU ŠTO JE EUROPSKO, A ŠTO JUGOSLAVENSKO PRAVO

No ono što Wolf doživljava kao sramotu za SAD – biti, na začelju, u društvu Argentine i Hrvatske – kako da mi u Hrvatskoj (i Argentini) doživimo? Zašto to nitko ne pita Plenkovića? On bi nas sve sigurno uspio uvjeriti da je to jako dobro i za Ameriku i za Hrvatsku. I za Europsku uniju (tko u to sumnja još?).

Udari na demokraciju

A udari na demokraciju zapravo su jako loši i za Ameriku i za Hrvatsku. Ondje imamo na djelu agresivnu invaziju liberalne demokracije s totalitarnim obilježjima, a ovdje imamo službenu obranu lažne demokracije s totalitarnim obilježjima. Da je u SAD-u onako, potvrdila nam je današnja vijest: organizacije Antifa i Black Lives Matter (BLM) fizički su napadali američke građane koji su se odazvali na skup u Washingtonu u znak solidarnosti s predsjednikom Donaldom Trumpom zbog sumnji u veliku izbornu prijevaru. Na skupu su sudjelovale stotine tisuća ljudi. Nakon skupa, kako javljaju neki mediji, spomenuti Trumpovi mrzitelji, Bidenovi pristaše, napadali su žene, starije ljudi i obitelji s djecom. Sve u ime „liberalne demokracije“ i da bi tako „dokazali“ regularnost izbora! A kako je u Hrvatskoj? Bilo je toga i ovdje, od Cvjetnog trga u Zagrebu pa do Vukovara. Bilo je sporadičnih „incidenata“. No mnogo je gore to što se Hrvatska s ovakvim vladajućim vrhuškama i dalje potvrđuje kao produdemokratski i protuhrvatski „incident“ sama u sebi. 

Kada se bavi SAD-om pod Trumpovom vlašću i kada tumači stanje u svijetu načelno, Freedom House iznese i poneku misao koja je i nama ’i-liberalnima’ prihvatljiva, na primjer: „Demokracija i pluralizam na udaru su. Diktatori mukotrpno rade na zatiranju posljednjih ostataka unutarnjeg neslaganja… Više od pola zemalja koje su g. 2009. bile ocijenjene kao ’slobodne’ ili ’ ne slobodne’ doživjele su u posljednjem desetljeću neto nazadak.“ No kada sorosevski čuvari demokracije prelaze na konkretizacije, ponavlja se opet ’ista stara priča’ o manjinama ugroženima od većina i o nekim diktatorima koji prkose soroševskom modelu, a kojega bi se morali držati svi, od Orbana pa nadalje. No problem je mnogo dublji i nipošto nije tako jednostavan ni jednosmjeran kao što to plaćeni čuvari „demokracije“ žele priznati… Demokracija nije pitanje ideologije, nego zakonitosti i moralnosti! 

Ispada da američki Demokrati okupljaju borce protiv velikih nejednakosti, počevši od Sorosa, Gatesa…

Vratimo se na komentar u FT-u. Htjeli smo vidjeti kako g. Wolf vidi stvari. On prvo ocjenjuje kako su Bidenovi izgledi s obzirom na stanje u SAD-u „vjerojatno ograničeni“, ponajviše zbog otpora republikanaca u Kongresu, koji će sve činiti da Biden ispadne neuspješan kao što su činili i prema Baracku Obami. Zatim optužuje Trumpa, koji će možda ostati na političkoj pozornici, kao onoga čije je „vjenčanje plutokratskih ciljeva (ciljeva najbogatijih koji imaju političku moć) s domaćim populizmom i socijalnom reakcijom osiguralo to da će neka inačica trumpizma ostati ideologijom Republikanske stranke“. Drugu opasnost on vidi u Vrhovnom sudu, koji bi mogao ići naruku republikanskoj stranci, „privrženoj niskim porezima i laissez faire [slobodnom natjecanju na tržištu bez državnih regulacija] u demokraciji koja je u sebi raznovrsna i u kojoj postoje velike nejednakosti“.

Nevjerojatno, ali istinito: Sada ispada da američki Demokrati okupljaju borce protiv velikih nejednakosti, počevši od Sorosa, Gatesa i ostalih multimilijardera koji su agitirali za demokrate. Kakvi su to stručnjaci svjetskoga glasa koji mogu biti toliko slijepi kraj zdravih očiju kad je riječ o „našima i vašima“?! Valjda da ublaži takvu crno-bijelu neistinu, koje ne može ne biti svjestan, Wolf podsjeća da i Demokrati „ovise o donacijama od bogatih“.

Nimalo optimistična prognoza za unutarameričke odnose koju Wolf iznosi jest ova: „Izgledno je da se ništa bitno u američkom političkom životu ne će promijeniti za vrijeme Bidenova predsjednikovanja.“ Pod hipotekom (tobože) „ukradenih izbora“, još ako Biden ne uspije u gospodarstvu, „šanse za povratak na trumpizam, pa i na povratak Trumpa osobno, bit će dobre“. To je zato što je „uloga novca u američkoj politici temeljna“. Novac je taj koji najviše utječe na zadovoljstvo ili nezadovoljstvo Amerikanaca. Hm, zanimljivo! Ali nije samo novac problem, to bi g. Wolf morao dobro znati. Problem je i urota i rat protiv života, braka, obitelji, kršćanstva, morala…

„Demokracija je više nego skup institucija“

Wolf zatim poseže za nečim što se od njega inače ne bi očekivalo. Doslovce piše ovo: „Uspješna demokracija mnogo je više nego skup institucija. Država mora biti viđena kao ona koja služi interesima većine građana. Oni pak moraju imati udjela u patriotizmu – domoljublju koje nadilazi razlike po društvenom položaju, političkom vjerovanju i ekonomskom interesu. G. Biden sve to zastupa.“ Umjesto bilo kakva komentara, bolje je pokušati provjeriti ta uzvišena načela o interesima građana i patriotizmu na nama bliskoj Hrvatskoj. Za koju iz dana u dan otkrivamo da nije ništa više doli „skup institucija“, i to takvih koje ni po čemu ne jamče ni provedbu zakonitosti (recimo u kažnjavanju agresora i pobunjenika u već davnom Domovinskom ratu, ili u sustavnoj borbi protiv korupcije, političkog klijentelizma i ostaloga) ni provedbu demokratičnosti (odbijanje da se Stožer civilne zaštite stavi pod kontrolu Hrvatskog sabora, odbijanje formiranja istražnih povjerenstava, obijanje priznavanja krađe glasova potpisnika referendumskih inicijativa, odbijanje priznavanja neustavnosti prošlih izbora itd.), ni interese običnih građana, koje se nemilice ovršuje, dok se lupežima koji su državi dužni milijune ništa ne oduzima niti ih se – osim po političkom nalogu – goni kaznenim postupcima. A na domoljublje – i nacionalno i „ustavno“ – koje silovito zrači iz Banskih dvora više nema smisla ni trošiti kritičke riječi. A Banski su dvori „dušom i srcem“ za Bidena.

Što možemo očekivati u pogledu „uloge SAD-a u svijetu?“, pita se zatim Wolf. Pa odgovara kako očekuje od Bidenova predsjedanja da pokuša „oživiti savez interesa i vrjednota s drugim naprednim demokracijama visokih prihoda, posebice s Europom“, da „brutalno jasno“ poruči britanskom premijeru kako mora imati dobre odnose s EU-om i da ruskog predsjednika i njegove ideološke sljedbenika u srednjoj i istočnoj Europi opet stavi u „kutiju označenu riječju ’neprijateljski’“. On nadalje od predsjednika Bidena očekuje napor kako bi se izgradili „angažirani, ali zahtjevni, odnosi s Kinom u kontekstu realističkog multilateralizma“ – ali odmah priznaje kako uređivanje tih bitnih odnosa među supersilama ne će biti moguće „bez ozbiljnog rizika sukoba“. A jedan od tih sukoba bit će i na planu borbe protiv klimatskih promjena, za koju Kina u praksi ne mari, nego i danas udarnički gradi elektrane na ugljen. A Wolf od Bidena pritom zahtijeva da ubrza „vlastitu zelenu transformaciju“ u SAD-u.

Bidenovo predsjedanje može završiti kao „razočavajući interludij“

Iz posljednjeg ulomka komentara vidi se i što je zapravo najveća Trumpova krivnja. On se ponašao ’solipsistički’, to jest tako kao da na svijetu nema nikoga drugoga moćnoga osim njega i Amerike, čime je narušio globalni poredak do ruba uništenja u nadi da će polučiti uspjeh (America first!) , a zapravo je uspio samo uništiti američku „reputaciju“. „Gospodin Biden može učiniti nešto bolje od toga, ali duboka će se sukobljavanja nastaviti, kod kuće i u inozemstvu. Njegovo predsjedanje može završiti kao razoračavajući interludij (intermezzo, međuigra, predah). Jako se nadam da ne će. No njegova je zemlja duboko podijeljena, a izazovi su silno veliki.“ 

Pojednostavljeno rečeno: Biden će se naći u dvostrukoj ’gabuli’.

Sve u svemu, engleski ekonomsko-politički guru i pripadnik zapadnoga liberalno-demokratskog establišmenta posvijestio je i Bidenu i njegovim fanovima u SAD-u i po svijetu da je stanje Amerike i međunarodnih odnosa takvo da su Bidenovi izgledi učiniti za Ameriku i svjetske odnose išta bitno više i bolje nego što je učinio Trump vrlo upitni. Vrlo gorko-kisela, iako začinjena nadom, čestitka Bidenu dva mjeseca uoči njegove (očekivane) inauguracije! Osim toga, kako se god stvari postave, i koliko god svi takvi govorili o „zajedničkim vrjednotama“, uvijek se pokaže da su i njima pred očima ponajprije opipljivi interesi, moć i upravljanje svijetom kojim više nije lako, ili nije moguće, upravljati sa Zapada. 

Šiljo/Hrvatsko nebo