I.Šola: Islam i Europa. Moj obračun s njima

Koristiti novine za privatne priče nije dobro. Ni pristojno. Osim u slučaju kada vaš problem nije samo vaš, kada postaje metafora puno šireg problema, neka vrsta nelagode u kulturi.

Tako sam po drugi put završio na popisu europskih islamofoba od strane Erdoganova think tanka SETA. O islamu pišem ne ono što ja mislim, nego na temelju onoga što islam kaže o sebi, na temelju islamskih izvora.

Na tom popisu za “odstrel” završavale su i mnoge druge osobe, pa i, primjerice, Mani Gotovac kod nas, samo zato što se opirala cenzuri, prikazivanju jednog od Houellebecqovih djela (i on je na Erdoganovu popisu europskih islamofoba) na Dubrovačkim ljetnim igrama, jer su naše vlasti strahovale od terorističkih napada budući da djela (Pokoravanje) ovog francuskog velikana “mogu vrijeđati osjećaje islamskih vjernika”.

Prije toga sam završio i na popisu srbofoba od strane Pupovčevih Novosti zbog nekog bezazlenog članka o Pupovcu, koji, očito, u RH ima status kao i Muhamed u islamskom svijetu. Ne bih to ni znao da tema nije završila na TV-u, u Petom danu, koliko se sjećam.

Pa sam onda, opet, zbog jednog, ni moralno ni pravno spornog teksta o LGBT agendi, od strane institucije kojoj ne pripadam (HND) prokazan i kao homofob, pa mi izrekli (pazite rječnika) “oštro upozorenje”.

NEMA ŠTO NISAM…

Potom, da ludnica bude potpuna, nakon što sam donio činjenicu da Soros financira neke katoličke organizacije koje rade na transferu (ilegalnih) migranata u EU, pojedine su institucije Katoličke crkve oštro prosvjedovale protiv mene, pa sam, eto, de facto, postao i kršćanofob.

Sam sebi ne pridajem toliko važnosti, pa i da sam tako višestruko fobično opasan: Ja, islamofob, srbofob, homofob, kršćanofob…, sve to, oprečno, u kratko vrijeme. Zapravo zabavno, pirandelovski…

Kako, ne samo, ovih dana Europom bjesne brutalni teroristički napadi na islamskoj matrici, zaustavit ću sa na islamofobiji i mom stavu premu svemu što se događa, a europski čelnici govore o “mržnji, nasilju”, onako široko, ograđujući se, poput kancelara Kurza, da bi to bio rat protiv kršćanstva, protiv Europe.

Kada je zaklan profesor u Parizu, iz islamskog svijeta nikakve osude. Muk. Tek kada je onaj musliman iz Tunisa, nakon što se pomolio u džamiji, otišao zaklati u crkvi dvije žene i sakristana tijekom molitve (!), stidljivo se oglasiše tek pojedine islamske zemlje, ali naglasak nije bio toliko na osudi čina, već na Macronu koji brani slobodu govora i izražavanja, i koji je protiv separatizma, čitaj paralenog svijeta koji muslimani stvaraju u Francuskoj i diljem Europe.

Erdogan, aktualna perjanica te “religije mira”, potom je izjavio neviđenu glupost, usporedivši sudbinu muslimana u Europi, koji uživaju sve blagodati vjerskih sloboda, blagodati socijalne države, sa sudbinom i progonom Židova uoči Drugog svjetskog rata. Pri čemu je Macrona nazvao mentalnim bolesnikom i pozvao na bojkot francuskih proizvoda, a Europu islamofobnom tvorevinom.

Slične je naglaske stavio i prijatelj pape Franje, sunitski papa Al Tayyeb, pa Katar, Pakistan… Europa, po njima, mrzi islam i muslimane, progoni ih. Dakle, tako vam i treba. No ovo je perverzna, lažna interpretacija i stav, jer muslimani u Europi, za razliku od drugih zemalja i kultura, uživaju sva moguća i nemoguća ljudska i građanska prava, za razliku od kršćana i drugih manjina u islamskim zemljama.

Ovo je, suprotno kancelaru Kurzu i svilenim, politički korektnim europskim elitama, koje vide, ali ne žele ili se boje reći istinu: Ovo je invazija, a ne imigracije, ovo je rat protiv Europe i ostatka ostataka kršćana. Čisti džihad iz mržnje prema Europi.

A KINA I INDIJA? MA SVE PET!

Evo argumenata: Ono za što Erdogan i društvo u odnosu prema muslimanima predbacuju Europi (progoni, rasizam, mržnja, islamofobija), događa se drugdje. U Kini se u logorima nalazi više od milijun muslimana Ujgura, Erdoganovih, turkofonih, ubija ih se kao zvijeri, muči, tjera ih se da jedu svinjetinu, pale im Kuran ako ga nađu. Jeste li čuli za terorističe napade u Kini od strane islama, jeste li vidjeli masovne prosvjede u islamskim zemljama protiv Kine? Ne. Bojkotira li Erdogan kinesku robu kao Francusku? Ne. Viče li Xiju kao Macronu da je bolesnik? Ne. Da Kina mrzi islam, da je rasistička? Ne.

U Indiji, pak, hinduistički ekstremisti pod sustavnim terorom drže 200 milijuna muslimana. Jeste li vidjeli masovne prosvjede u islamskim zemljama protiv toga, protiv blasfemije? Ne.

Pogrom muslimana Rohindža u Mijanmaru, izbjeglica iz Bangladeša, trenutno je jedan od najvećih pokolja jedne vjerske skupine današnjice, a izvješće UN-a za 2018. godinu govori o pokolju muslimana koji graniči s genocidom. A što radi islamski svijet? Upire prstom i bombom u – Europu, u kojoj je islam zaštićen ko lički međed.

I eto opet za kraj – mene, islamofoba s konačnim paradoksom mazohistične Europe. Naime, Erdoganov popis europskih islamofoba financiran je – sredstvima Europske unije! Europski sekularni fundamentalizam i nihilizam (Charlie Hebdo) i islamski fundamentalizam sasvim dobro surađuju. Na štetu zaklanih kršćana u srcu Europe, i izvan, na štetu ucmekanih Bečana.

Dok nevina krv teče europskim metropolama, a politička korektnost naganja na svim razinama nas “fobične”, “moj obračun s njima” je miran, kunderijanski. Naime, što to znači biti Europljanin, zapitao se Kundera, i odgovorio: “Biti Europljanin znači imati nostalgiju za Europom.”