29. listopada 1991. Zločini srpske vojske – zvjerska mučenja i ubijanja Hrvata u logorima Zapadne Slavonije
Vrijeme:3 min, 49 sec
Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Operacija Orkan bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Izvedena je na području Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije, a započela je 29. listopada 1991. godine. U početku je oslobođen okupirani dio Bilogore od oko 300 četvornih kilometara.
U nastavku, ova prva velika napadna vojna akcija Hrvatske vojske se usmjerila prema području okupiranih dijelova općina Grubišno Polje, Daruvar, Podravska Slatina, Pakrac i Požega, cijele planine Papuk, te je Zapadna Slavonija do Božića 1991. gotov cijela bila oslobođena od četnika, osim područja od Okučana prema Pakracu.
Brojni zločini koje je srpska vojska počinila na ovom području ostali su nepoznati hrvatskoj javnosti, kao i logori i zatvori koji su bili mučilišta za civile i zarobljene Hrvate. Najpoznatiji zločin bilo je otimica i ubojstvo poznatog mirotvorca i graditelja suživota Hrvata i Srba, dr. Ivana Šretera, ali Zapadna Slavonija je mjesto posebno brutalnih i krvavih mučilišta nad Hrvatima ovog kraja.
U Zapadnoj Slavoniji na strani domaćih Srba ratovao je cijeli Banjalučki korpus JNA koji je u Hrvatsku stigao iz susjedne Bosne i Hercegovine.
Logori i zatvori Zapadne Slavonije bili su brutalna mučilišta poremećenih umova
Područje Zapadne Slavonije koje je bilo pod okupacijom srpskih snaga (postrojbe lokalnih Srba, potpomognute pripadnicima aktivnog i rezervnog sastava JNA i dobrovoljačkih postrojbi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore), postala je logor za Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo, koje je, uz zabranu kretanja ili ograničeno kretanje na okupiranom području, bilo zatvarano, zlostavljano, silovano i ubijano, piše hkv.hr
Ovdje pojam logora i zatvora ima daleko širi značaj od uobičajenog značenja te riječi, jer je stan ili vlastita kuća često postajala zatvor, a cijelo selo logor. Kazivanja su potvrdila da su Hrvati bez obzira na dob, spol ili zdravstveno stanje internirani u logore i zatvore, a pobunjeni Srbi su raspolagali njihovim životima, smrću i imovinom. Tragedije stradalnika su vrlo različite, tek su neki imali sreću i, zahvaljujući poznanstvu s pojedincima, uspjeli se izvući bez većih posljedica!
Mnogi od uhićenih, zarobljenih i na razne načine zatočenih Hrvata, prebacivani su iz jednog u više zatvora ili logora, tako da njihova sjećanja započinju u jednom, a završavaju u drugom srpskom zatvoru (“Okučani”, “Miokovićevo”, “Mali Grđevac”, lager “Sekulinci” kod Voćina, i drugdje) ili logoru (“Bučje”, “Stara Gradiška”, logori u Bosni i Hercegovini – “Manjača” kod Banja Luke, aerodrom “Željava” kod Bihaća, “Batkovići” kod Bijeljine, i u Srbiji – “Begejci”, “Sremska Mitrovica” i drugi).
O metodama zlostavljanja i mučenja zatvorenika i logoraša sigurno će svoju riječ jednom dati i stručne osobe ili institucije, a ovdje navodim najčešće oblike tjelesnog zlostavljanja zatvorenika i logoraša:
– ubijanje batinanjem
– batinanje gumenim palicama, kundacima puške, drškama pištolja po cijelom tijelu do gubitka svijesti
– udaranje gumenom palicom ili različitim predmetima po testisima i spolovilu
– svlačenje do gola i udaranje nogama, gumenim ili drvenim palicama
– izbijanje i vađenje zubi, lomljenje ruku i rebara udaranjem nogama ili palicama i drugim predmetima
– stavljanje cijevi pištolja ili puške ili bombe u usta, odnosno noža pod vrat uz prijetnje klanjem
– udaranje sjekirom, željeznom šipkom i drugim alatima
– uskraćivanje osnovnih ljudskih potreba (voda, hrana, korištenje WC-a, liječnička pomoć)
– elektriziranje tijela davanjem elektrošokova pištoljima za stoku ili strujom
– gaženje i udaranje nogama u ležećem položaju na betonu od strane maskiranih zlostavljača
– svakodnevno udaranje po želucu ili bubrezima
– gašenje opušaka na dijelovima tijela (uši, ruke)
– zasijecanje ušiju noževima, rezanja prstiju, zarezivanja po dijelovima tijela
– seksualno iživljavanje (tjeranje zatočenika na međusobni seks, oralni seks i slično)
– višekratno i često silovanja žena uz sudjelovanje jednog ili više mučitelja
– tjeranje logoraša na spolni odnos sa zatočenicama uz snimanje video kamerom
– tjeranje zatočenika na kupanje u hladnoj vodi
– zahtijevanje da se logoraši krste s tri prsta, ljube slike Slobodana Miloševića, Draže Mihajlovića, da ljube brade svojih mučitelja (najčešće pripadnika paravojnih četničkih postrojbi)
– prisiljavanje na pjevanje četničkih pjesama
– pljačkanje logoraša prilikom privođenja i pretresa
– tjeranje na teške radove u logoru i izvan njega
– puštanje pasa na zatvorenike i slična zvjerstva.
Opširan tekstovni i zslikovni prikaz o logorima za mučenje i ubijanje možete pročitati ovdje
narod.hr/hkv.hr/ https://narod.hr/Hrvatsko nebo
