Šiljo: Anketno ispiranje mozga narodu

Ankete se stalno iznova pokazuju kao pogodni oblici predizbornog i poslijeizbornog „inženjeringa“. A ponekad služe i za dodatne, posebne ciljeve. U slučaju DP-a taj je cilj više nego razvidan: u to da HDZ nema nikakvu ozbiljnu ni oporbu ni alternativu za ubuduće uvjeriti glavninu hrvatskog naroda! Ubiti u njemu volju i nadu. 

Utoliko postaje važnijom i prječom zadaćom pred svima koji se s takvim stanjem ne mire nacionalnu oporbu ojačati ili ju nanovo svim silama stvoriti. Svako blebetanje, kukanje, lamentiranje, kritiziranje i optuživanje, a bez ulaganja truda i davanja osobnog doprinosa osnaživanju prave nacionalne opcije, neodgovorno je traćenje vremena, energije i talenata.

Zagreb – budući Trg žrtava komunizma, 25. kolovoza 2020.

Dnevnik Nove TV prikazao je večeras posredovanjem Mislava Bage redovno mjesečno istraživanje popularnosti stranaka i političara. Provela ga je agencija IPSOS, koja tvrdi: na 981 ispitaniku telefonskim putem od 1. do 18. kolovoza; maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,3 posto, a za rejtinge stranaka +/- 3,6 posto.

Rezultati vrijedni prijezira

Rezultati ne zaslužuje da ih se uopće prikaže, toliko su neuvjerljivi i vrijedni prijezira. No radi razumijevanja o čemu je riječ mora se navesti kolika je anketom utvrđena popularnost prvih pet stranaka:

HDZ – 33,1 %

SDP – 16,4 %

„Možemo“ – 8,6 %

Most – 7%

Domovinski pokret – 6,1 %

Vrijedi navesti i najniža dva rejtinga među svima evidentiranima:

Hrast – 0,2 %

Hrvatski suverenisti – 0,2%

Iskorištavanje tih podataka za daljnju medijsku manipulaciju

Jedan svaštarsko-desničarski portal te je podatke dodatno izdramatizirao pa je sukladno svojim poslovnim i drugim ciljevima i zadaćama sročio ovako šokantan naslov:

ŠOK! SDP JE PRED KOLAPSOM! Veliko istraživanje pokazalo ogromno vodstvo HDZ-a! Škoro doživio potpuni debakl!

U tom četverosložnom naslovu nalazi se nekoliko neistina odnosno netočnih tvrdnji i zaključaka. Prva je takva tvrdnja da je „SDP pred kolapsom“. Bratoljub Klaić u svom Rječniku stranih riječi tumači latinsku imenicu „kolaps“ ovako: „naglo smalaksanje sila; oslabljenje rada srca; nagla malaksalost; gubitak svijesti“. Svi znamo da je ta imenica povezana, osobito u medicini, s glagolom „kolabirati“, koji Klaić tumači ovako: „(collabi – survati se, pasti u nesvijest) dobiti napadaj kolapsa (v.), klonuti, smalaksati“. 

Činjenica je da je SDP bio drugoplasirana stranka i na nedavnim izborima za Hrvatski sabor i da je to svoje mjesto potvrdio u ovoj tobože ozbiljnoj anketi, po kojoj je dvostruko jači od sljedeće stranke. Po čemu bi i zašto drugoplasirana stranka „pala u nesvijest“, skljokala se, survala se… to znade samo urednička svijest i logika toga portala. A znade i zašto čini to što čini. Ako se SDP skljokao, što bi tek trebalo napisati za one stranke i strančice koje  su osvojile 0,2 posto glasova anketiranih ili manje od toga? Te su valjda „propale u zemlju“. Ili su se strmoglavile u najdublji ponor. Ili su propale sve do samog rastaljenog središta Zemlje. 

Druga je netočnost „veliko istraživanje“. Nije to nikakvo „veliko“, nego redovno ili uobičajeno istraživanje. Nikakav (navodni) spektakularan, dakle nikakav pouzdan uzorak! Čak da je i anketarska kuća i metoda pouzdana. 

Lisica, Zeko, medvjedi i škopljenje

Treća je netočnost sadržana u izrazu „pokazalo ogromno vodstvo HDZ-a“. Kao prvo, „ogroman“ je rusizam, koji u hrvatskom izražavanju izbjegavaju svi oni koji o jeziku ponešto znaju. No ako urednici kojim slučajem preferiraju i podupiru novi kurs hrvatsko-srpskog zbližavanja u svemu pa i u jeziku, recimo to da su rusizmi strane riječi i u srpskom leksičkom fondu, iako ih kao takvih ima u srpskomu neusporedivo više negoli u hrvatskomu. 

Ako urednik ili njegov odvjetnik unatoč tomu još uvijek mumlja i smišlja (iz zasjede) kakvu optužbu protiv Šilje za jezični purizam, nacionalizam i, time, za „ustaštvo“ i „fašizam“, na to se mora još argumentiranije unaprijed odgovoriti. Pouku da tako učini daje mu onaj vic o Zeki koji se glavom bez obzira dao u bijeg preko granice, nakan prijeći u Mađarsku, čim je čuo da u tadašnjoj južnoslovjanskoj državi škope („štroje“) medvjede. Ali Zeko, reče mu graničarka Lisica, koja ga je zaustavila, pa nisi ti medvjed! – Ma pusti ti to, dok im ja ne dokažem da nisam medvjed, odoše jajca!

„Srebro je govoriti, a zlato je – šutjeti!“

Da ne bi, dakle, Šiljo došao eventualno u takvu nevolju, da ne bi postao izložen opasnom etiketiranju i možebitnom suđenju (a sudi se opet za riječi, za vic, za krivu misao – vratio nam se iz komunizma preko kapitalizma u praksu verbalni delikt!) te ostao bez obrane ili bez vlastitih „atributa“, preventivno će se pozvati na argument iz knjige Rječnik hrvatskoga jezika. Autor joj je Vladimir Anić, sada pokojni hrvatski jezikoslovac i bivši profesor na Filozofskom kojega nitko nikada nije optužio za hrvatski jezični nacionalizam. No kako nijedan Hrvat, budimo realni i dovoljno uviđavni, nikada ne može biti siguran da ga iz Beograda, iz Berlina ili iz Zagreba, recimo iz SDSS-a ili iz Pupovčevih Novosti, ne će prozvati „fašistom“ odnosno „ustašom“, dodajmo još jači argument: Direktor nakladničke kuće koja je objavila tu knjigu, na blizu 900 stranica, zvao se – piše ’crno na bijelo’ – Slavko Goldstein. Ako ga je tko zaboravio, podsjetit ćemo ga je da je riječ o ocu nesuđenog akademika Ive Goldsteina. Ako „antifašizam“ njih dvojice nije dovoljno jamstvo da ni autor rječnika ni ugledni urednici ni stručni recenzenti ni redaktori nisu puritanci, nacionalisti, a time možda i „ustaše“, onda je Šiljo spreman na sebe preuzeti rizik i biti makar malo hrabriji od Zeke. Sve ima svoje granice, pa i strah. Iako je epidemija domaćega straha zahvatila neusporedivo više Hrvatića nego što ih je zarazila epidemija uvozne korone. 

Strah je naime uzeo tolike  razmjere da se neki ljudi ni na telefonska anketna pitanja ne usude iskreno odgovoriti. Nego ili ne žele ni na koje pitanje odgovoriti (pa ih anketari ne računaju među anketirane), ili odgovore prilagođuju potrebi za osobnim mirom i sigurnošću. Ovdje u Zagrebu, „a i šire“, bila je poslije 1945. vrlo rasprostranjena potiha uzrečica „I zidovi imaju uši!“ I još jedna: „Srebro je govoriti, a zlato je – šutjeti!“ 

„Neprikladno pretjerano veliko vodstvo HDZ-a“

Zapisao je dakle profesor Anić u tom rječniku ovo: „ogroman prid. [rus.] – vrlo velik, izrazito velik, golem“. Pa kao da mu je i ta proturusizamska drskost bila premalo dodao još jednu natuknicu, imenicu „ogromnost“, koju je protumačio ovako: „1. svojstvo onoga što je ogromno, 2. izrazita, napadna veličina, 3. neprikladnost zbog pretjerane veličine; golemost“.

Zaključiti je stoga da bi na hrvatskom jeziku (a taj je po Ustavu – pa kom pravo, kom krivo! – i dalje službeni jezik u Hrvatskoj, ali ne će dugo bude li se hrvatsko-srpske nagodbenjaše pitalo!) dio spomenutog naslova „ogromno vodstvo HDZ-a“ trebao glasiti: „vrlo veliko vodstvo HDZ-a“, „izrazito veliko vodstvo HDZ-a“, „napadno veliko vodstvo HDZ-a“ ili „neprikladno pretjerano veliko vodstvo HDZ-a“. 

No možemo li uopće za jednu stranku koja – makar i po ovako skrojenoj anketi – osvoji nepunu trećinu svih anketiranih osoba tvrditi da uživa „napadno veliko vodstvo“. Pri čemu treba imati na umu da anketari nisu intervjuirali hrvatske državljane izvan granica RH. Da nisu ništa pitali one državljane koji nemaju telefon (mnogi sada  imaju samo mobitele), ili one koji nemaju mobitel (ako se anketira samo one koji imaju fiksni telefon). To znači da je već u startu zanemareno najmanje nekoliko stotina tisuća državljana. Da dalje i dublje u ostale slabosti telefonskih anketa i obrade tako dobivenih odgovora i ne ulazimo. A ima ih još „mali milijun“ mogućih, kao što su pokazali rezultati anketa uoči nedavnih izbora. Ti rezultati prevarili su cijelu naciju, čak i strane javnosti, pa i poslovično opreznoga Šilju, o čemu svjedoči i fotografija s brojkama i postotcima uz njegov tadašnji komentar:

Završava era „poslijetuđmanovskog dualizma“!

Ako nas sve  nije prevarila tadašnja anketa HRejtinga, a ni IPSOS nije bio daleko, tada su nas „nepoznati počinitelji“ prevarili na izborima. Treće nema! To je glavni argument koji nas štiti od anketarskog tužakanja sudovima zbog bacanja sumnje u njihovu uratke. 

Bilo kako bilo, u nekim zemljama vodeće stranke same ili ponešto pojačane privjescima osvajaju i apsolutno natpolovičnu većinu (spomenimo samo Plenkovićevu sestrinsku stranku iz EPP-a Srpsku naprednu stranku, kojoj je na čelu bivši Šešeljev četnik-radikal A. Vučić). A na ovima kod nas HDZ-ove su svekolike liste, pojačane vrlim privjescima (Petir, Dodig…), ostale daleko od takve većine, osvojivši u prosjeku 16,4 posto glasova svih birača. A sada već, i to nakon svega što nam je HDZ priredio i priuštio ovo ljeto, prorežimski mediji tumače poslijeizborne ankete tako kao da je za HDZ „i gora i trava“. Temeljem čega? Temeljem tobože „ogromnog vodstva HDZ-a“.

„Debakl“ uredničkih kriterija i zdravog razuma

Sljedeća laž sadržana u spomenutom naslovu glasi: „Škoro doživio potpuni debakl!“

Kao prvo, riječ je o rejtingu stranaka o kojem se  izvješćuje u tom naslovu, a ne osoba. Urednik kao da ne razlikuje stranke od ljudi. Ako je tko doživio „debakl“, to u ovom kontekstu može biti samo stranka  kojoj je g. Škoro na čelu (i koja u nazivu nosi njegovo ime i prezime), a ne on osobno? 

Osim toga – a taj „detalj“ dotični portal prešućuje! – o Miroslavu Škori po toj istoj anketi pozitivno mišljenje ima 32 posto anketiranih. Nije osobito mnogo, ali nipošto nije ni malo. To je vrlo pristojan rezultat. I nije nikakav „debakl“? Zar je gotovo trećina pozitivnih, uz ovakvu polarizaciju i prorežimističku kampanju gotovo isključivo protiv MŠ-a osobno, pokazatelj sloma, a ne potvrda njegove još uvijek razmjerno velike popularnosti?

Opet se moramo pozabaviti jezikom. Riječ „debakl“ tuđica je, prilično omiljena u Srbiji, koja valjda zato još „gordije“ i unosnije zvuči u Hrvatskoj nego neka domaća riječ. Tu tuđicu Klaić tumači ovako: „franc. (débâcle) poraz, propast, slom; krah, bankrot“.

Naslov ciljano aludira na i ima za cilj slabljenje Domovinskog pokreta. Istina, na izborima je DP MŠ osvojio 11,07 posto glasova birača koji su glasovali, a ankete  su odmah nakon izbora pokazivale znatno manju potporu. To se može tumačiti ovako ili onako. Ne može se tumačiti tako kao da je DP na izborima ostvario sjajan rezultat, naprotiv. Ali se isto tako ne može tumačiti tako kao da su sadašnji pokazatelji raspoloženja „slom, propast, krah, bankrot“. Prije bi se reklo da ovakvi naslovi pokazuju „debakl“ uredničkih kriterija i zdravog razuma.

Pravu nacionalnu opciju svim silama stvoriti!

Ankete se stalno iznova pokazuju kao pogodni oblici predizbornog i poslijeizbornog „inženjeringa“. A ponekad služe i za dodatne, posebne ciljeve. U slučaju DP-a taj je cilj više nego razvidan: u to da HDZ nema nikakvu ozbiljnu ni oporbu ni alternativu za ubuduće uvjeriti glavninu hrvatskog naroda! Ubiti u njemu volju i nadu. 

Utoliko postaje važnijom i prječom zadaćom pred svima koji se s takvim stanjem ne mire nacionalnu oporbu ojačati ili ju nanovo svim silama stvoriti. Svako blebetanje, kukanje, lamentiranje, kritiziranje i optuživanje, a bez ulaganja truda i davanja osobnog doprinosa osnaživanju prave nacionalne opcije, neodgovorno je traćenje vremena, energije i talenata.

Šiljo/PHB