ZORICA VUKOVIĆ: KAD HRABROST PREVLADA

Vrijeme:10 min, 33 sec

 

 

 

U srijedu 22. srpnja konstituiran je 10. saziv Hrvatskog sabora na kojemu je prisegu dao 151 zastupnik da će ‘savjesno i odgovorno’ obnašati svoju dužnost i da će se u svom radu ‘držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske’. No već pri konstituiranju prekršili su ono za što su prisegli jer nošenje maski u sabornici nije u skladu ni sa zakonom, a ni s Ustavom. Jedina koja je poštivala ovu zakletvu je zastupnica Domovinskog pokreta Karolina Vidović Krišto iako joj je vječni Jandroković s mjesta predsjednika Sabora itekako prijetio. Bilo bi dobro da su joj se pridružili još neki. Ali…

Još 26. travnja 2020. splitska odvjetnica Ana Perković Žaja iznijela je svoje viđenje ove situacije oko COVID-a19:  „Mišljenja sam da su se suprotno Ustavu ograničili osnovne slobode i prava. O ograničenju sloboda može odlučivati isključivo Hrvatski sabor 2/3 većinom svih zastupnika, a ako je spriječen onda Predsjednik Republike na prijedlog Vlade. Protuustavan je i opseg ograničenja koji nije primjeren naravi pogibelji. Zbog 1000 zaraženih smo doslovno stavili na čekanje život u cijeloj zemlji, zatvorili ljude u kuće sa zalihama ulja i brašna, oduzeli im kretanje što će dalekosežno također rezultirati žrtvama, a najviše od svega je protuustavan lov na vještice, onemogućavanje znanstvenicima koji se ne slažu s aktualnim stavom da se ravnopravno čuju i njihovi argumenti i opservacije. Takvi znanstvenici su agresivno stjerani u zonu teorija zavjere sa jedinim ciljem da ih se marginalizira i obezvrijedi. Gledajući sa strane dojam je da se osim ograničenja slobode kretanja istodobno ograničila sloboda misli i savjesti. A od misli sve započinje, u početku bijaše misao, zar ne?“

Prošlo je od tada podosta vremena a nismo se odmakli od nepoznanica i laži. Još uvijek Stožer drži sve u svojim rukama i ponavlja  ‘belosvetske’ mantre ‘budimo odgovorni’ i ‘novo normalno’. Jesu li oni odgovorni? 

Evo nekih njihovih uputa:

Ožujak: Krunoslav Capak je objasnio kako pamučne maske ne mogu pomoći u obrani od zaraze. U srpnju zahtjeva maske.

Lipanj: Što se tiče obveznog nošenja maski u javnom prijevozu, Markotić je rekla da je lakše sašiti masku za lice, nego plaćati kazne. „Čim je nešto odredba, morat će se kažnjavati. Jeftinije je i sigurnije biti odgovoran,” rekla je Markotić. 

Dakle, bitno je prijetiti i naplaćivati kazne, a ne dati suvislo obrazloženje.

Govorila je Alemka Markotić kako bi izlazak iz samoizolacije čovjeka koji je negativan na koronavirus i kojem nije ništa, bio jednak pucanju iz pištolja na ulici. Onda je nešto kasnije (20. ožujka) dodala za Dnevnik Nove TV: Možda sam bila preblaga kad sam rekla da je to kao da pucate iz pištolja, sad ću biti oštrija, to je kao da u trgovačkom centru pucate iz puške, to je terorizam.“

Javio se  u srpnju s hvalospjevima Matko Marušić:  „Sve što govori naš vrijedni Stožer točno je i najbolje.“

Doista?

Igrokaz je upriličen kad je ‘osumnjičenik iz samoizolacije’ došao glasati u Sabor. Bijaše to HSLS-ov zastupnik Dario Hrebak kojemu je  epidemiologinja iz HZJZ-a Bjelovarsko-bilogorske županije, odredila samoizolaciju u trajanju 14 dana.

Alemka šuti, jer je Capak dao dozvolu i time ponizio lokalnu epidemiologinju. 

„Možete varati sve ljude neko vrijeme, možete varati i neke ljude sve vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme,“ rekao je Abraham Lincoln.

Ljudi pitaju, traže istinu…, a maske pokreću biznis baš kao što je to nekada činila nestašica detergenta, kave, najlonki, benzina… Oh, da! Zaboravih. I žvaka…

Mladen Vidmar (FB, 27.7.20.): „Ovako se prodaju zaštitne maske u dućanu. Kutija otvorena, nalazi se na pultu kod blagajne. Vi ste peti ili deseti kupac koji čeka u redu. Blagajnica ima masku ali nema rukavice. Od svakog kupca uzima proizvode u ruke da može skenirati bar kod. Dođete na red. Vratila svim kupcima nešto novca prilikom plaćanja. Vi zatim tražite jednu ili dvije maske. Istim tim prstima uzima masku iz kutije koja je otvorena cijeli dan i daje vam, a da nije dezinficirala ruke. Pitanje: Koliko su maske poslije svega sigurne? 

Na svaki suvisli komentar skaču službenici velikih filantropa i prijete da će sve komentare koji aludiraju na ‘teoriju zavjere’ skinuti sa svojih moćnih ‘mreža’. A dovoljno je samo kliknuti i pronaći čitav niz teorijsko-zavjerskih uradaka. Jedan od njih je čak iz veljače 2010. godine u kome William Henry Gates III., poznatiji kao filantrop Bill Gates (1955.) govori o smanjenju broja ljudio na Zemlji: „Ako učinimo zaista sjajan posao na novim cjepivima, zdravstvu, reproduktivnim zdravstvenim uslugama, to bismo mogli sniziti za možda 10 % ili 15 %.“

 

 

Da sve bude u skladu, lani se 18. listopada 2019., u Centru za zdravstvenu sigurnost Johnsa Hopkinsa u partnerstvu sa Svjetskim ekonomskim forumom i Fondacijom Billa i Melinde Gates u New Yorku, odvio CEPI 201 – simulacija pandemije prouzročene zoonosnim koronavirusom. Simulacija je provedena pod oznakom ‘Event 201’, a predviđa širenje pandemije iz Brazila (naravno, ne iz Kine). To je činjenica, a ne teorija zavjere.

Nedavno na BBC-u, Bill poručuje: „Ljudi nemate izbora. Normalnost će se vratiti tek kad posljednji humanoid na planeti Zemlji primi ‘spasonosnu’ dozu cjepiva.“

By Ty & Charlene Bollinger 16. srpnja 2020. u članku  ‘Kada će se države ponovno otvoriti?’ pišu o ukidanju ljudskih prava u SAD i o testiranju PCR-metodom.

PCR test je akronim za Polymerase Chain Reaction, odnosno lančanu reakciju polimeraze (općeniti naziv za enzim koji katalizira sintezu nukleinskih kiselina), proceduru koju je 1983. razvio nobelovac 1984. godine Kary Mullis (1944. – 2019.), američki biokemičar. Ovom metodom naučnici vrše amplifikaciju (in vitro umnožavanje) kratke definirane  sekvence nukleinske kiseline. Originalno, PCR je metoda amplifikacije segmenata DNA, a kasnije je razvijena i inačica koja amplificira RNA. Svrha PCR je da se stvori dovoljno genetičke sekvence koja bi se mogla detektirati i analizirati. PCR je danas uobičajena i često nezamjenjiva tehnika koja se koristi u medicinskim i kliničkim laboratorijskim istraživanjima za široku paletu primjena, uključujući biomedicinska istraživanja i kriminalističku forenziku. U posljednje vrijeme postala je poznata po analizi virusa SARS-CoV2. PCR test može reći  je li prisutan virus ili ne, ali ne može reći u kojim količinama. Najvažnije je da ne može dati točnu procjenu uzrokuje li virus, zapravo, bolest.

Pozitivni rezultati ispitivanja  ukazuju na aktivnu infekciju, ali ne isključuju bakterijsku infekciju ili koinfekciju s drugim virusima. Otkriveni uzročnik možda nije definitivni uzrok bolesti. Negativni rezultati ne isključuju infekciju SARS-CoV2  i ne bi se trebali koristiti kao jedini temelj za liječenje ili odluke o liječenju pacijenata. Negativni rezultati moraju se kombinirati s kliničkim opažanjima, poviješću pacijenta i epidemiološkim podacima.

Ako znanstveni  test (PCR) na SARS-CoV2  ne pruža čak ni dokaz da virus uzrokuje bolest, zašto se o testiranju toliko trubi?  PCR test ne identificira i ne izolira viruse, ne daje RNA sekvence patogena, ne nudi početnu vrijednost za usporedbu s uzorcima bolesnika i ne može odrediti zaražene iz neinficiranog uzorka. „To je zapanjujuće beskorisno i znanstveno besmisleno!“, tvrde autori.

No činjenica je da je propagandna kampanja postigla cilj i utjerala ljudima strah u kosti. Istovremeno se bruji o čipiranju, socijalnoj distanci, nošenju maski, testiranjima, karantenama i izolacijama, dozama cjepiva koje je za Hrvate Beroš već rezervirao…

Autori navode:  

U Americi ne postoji zakon koji zahtijeva da građani nose maske za lice. U Americi ne postoje državni zakoni koji zahtijevaju da građani nose maske za lice. Ne postoje ni u Hrvatskoj. Ali  postoje ‘izvršne naredbe’ … koje nisu zakoni. Postoje ‘preporuke vlade’ (ili stožera) … koje nisu zakoni. Postoje ‘zdravstvene i sigurnosne smjernice’ … koje nisu zakoni.

Da je nešto ,trulo’ u vezi pandemije, ‘trulo’ je… Ako epidemiolozi, vlade i stožernici, ne znaju kako izaći na kraj s ovom nevidljivom ‘krunom’, zašto to ne kažu. Ako znaju o čemu je riječ…?

Predsjednik Papinske akademije za život, nadbiskup Vincenzo Paglia, osvrnuo se na neke dijelove dokumenta ‘Humana Communitas’, posvećenom posljedicama svjetske zdravstvene krize i njezinom tumačenju za Vatican News: „Pandemija nam s jedne strane pokazuje koliko smo svi međusobno ovisni; ono što se događa na nekom kraju našega planeta sada obuhvaća cijeli svijet. S druge pak strane istaknula se nejednakost; sve nas je obuhvatila ista oluja, ali nismo svi u istom čamcu. Tko ima slabiji čamac lakše potone. Etika života tako postaje globalna; hoćemo li se pokušati spasiti udaljavajući se sve više, ili će nas zajednička ranjivost učiniti čovječnijma?“

Iako je pandemija prisutna već pet mjeseci, u međuljudskim odnosima, na tzv.’visokoj razini’, nema pomaka.

„Onaj koji te stvorio, zna i što će s tobom,“ reče sv. Augustin. Time nas upućuje da ne trebamo podleći panici i strahu.

Činjenica je da slučaj koronavirusa ne poštuje  Kochove postulate.

Robert Koch (1843. – 1910.) bio je njemački znanstvenik koji je identificirao uzročnike tuberkuloze, kolere i antraksa. Dobio je Nobelovu nagradu 1905. godine. Prije nego što je umro, Koch je ustanovio 4 kriterija za identifikaciju uzročnika bolesti. Ovi su kriteriji (Kochovi postulati) postali ‘zlatni standard’ za utvrđivanje postojanja infektivnog agensa i za izoliranje i provjeru uzroka bolesti. 

Oni su: 

Mikroorganizam se mora identificirati u svih pojedinaca zahvaćenih bolešću, ali ne i u zdravih pojedinaca. 

Mikroorganizam se može izolirati od oboljele jedinke i uzgajati u kulturi. 

Kada se uzgojeni mikroorganizam unese u zdravu jedinku, mora uzrokovati bolest.

Mikroorganizam se mora ponovo izolirati iz eksperimentalnog domaćina i utvrditi da je identičan izvornom mikroorganizmu.

Pokazalo se da SARS-CoV2 nije prisutan samo kod bolesnih ljudi,  već i kod ljudi koji imaju ovaj virus bez ikakvih simptoma. SARS-CoV2 nije izoliran kod oboljelih i ne može se sa sigurnošću utvrditi PCR testom. Čak je i studija objavljena u New England Journal of Medicine priznala da koronavirus nije zadovoljio Kochove postulate.

Mjere  koje su namijenjene zaštiti zajednice u cjelini su neučinkovite ako naštete pojedincu u toj zajednici. Sklizak je to teren. Trebamo se založiti za slobodu prije nego što ona nestane, ako nam dođe ‘novi suverenizam’ koji u 2020. godini zahtjeva maske ​​za lice, 2021. možda će prisiljavati na cjepivo (jer smo do tada već ‘dresirani’), a 2022. možda će ugrađivati  mikročip. 

Teorija zavjere ili mogućnost?

Svijet se naime nije ‘zatvorio’ tijekom stoljeća epidemije malih boginja, a nije se prestalo raditi na sprečavanju drugih epidemija. Nisu se zatvorila poduzeća i škole kako bi spriječila tuberkulozu ili pandemiju španjolske gripe 1918. godine.

I dok tako predmijevam, Matko Marušić piše 25. 7.: Ja sam umirovljeni profesor imunologije. Sve što govori naš vrijedni Stožer točno je i najbolje. On nam finim riječima kaže da je osobno kriv onaj koji zarazi drugoga, ali i da je osobno kriv i onaj koji bude zaražen. Ne treba se bojati nego treba biti – odgovoran. S početkom 2021. imat ćemo cjepivo i COVID-19 postat će samo jedna inačica glupe gripe na koju se mnogi danas i ne mare cijepiti. Da, još i ovo: najesen će početi cijepljenja protiv gripe i cijepite se! Uvjeravam vas da to štiti i od SARS-CoV-2, ne toliko kao što štiti od gripe, ali ipak u dovoljno vrijednoj mjeri. Ali to ne ću objašnjavati jer osjećam da vam je za danas dosta imunologije.“

Eto, tako on. 

A prema dr. Josephu  Mercoliju (1954.): „Sutra će ‘novo normalno’ u Americi možda uključivati ​​naredbu ‘pokaži mi papire o cjepivima’  prije nego što uđete u trgovinu ili restoran, idete u školu, pohađate nogometnu utakmicu, uđete u avion, vlak ili metro, nabavite vozačku dozvolu, primiti u bolnicu ili starački dom, dobiti sobu u hotelu ili prošetati javnom plažom, ako zdravstvena politika i zakonodavci ne koriste zdrav razum da usvoje uravnoteženiji pristup suočavanju s virusom koji, daleko, sve je promijenilo. Hoćemo li se i dalje ponašati poput  slabića kojim vlada strah? Ili smo hrabri muškarci i žene koji se zalažu za slobodu?“

I dok mi tu naklapamo o maskicama i cjepivu, Poljaci svake prve subote klečeći mole krunicu.

I naši svećenici i laici iz molitvenih zajednica pozivaju na molitvu.

Trebamo li se bojati? Ne…


„Jer velik je Jahve, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate…“ Ps 95, 3-5

 

Kad su ljude plašili atomskim bombama, Clive Staples Lewis (1898. – 1963.)napisao je 1948. godine: „Ako će nas sve uništiti atomska bomba, neka nas ta bomba kada dođe zatekne kako činimo razumne ljudske stvari: kako molimo, radimo, podučavamo, čitamo, slušamo glazbu, kupamo djecu, igramo tenis, razgovaramo s prijateljima uz čašu piva i partiju pikada, a ne zgrčene poput prestrašenih ovaca koje razmišljaju o bombama. Mogu nam slomiti tijelo, ali ne moraju dominirati našim umovima.” 

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo