Thompson šokiran onim što je vidio u njemačkim novinama: Prevaren sam, evo što se točno dogodilo!

Nakon što je u uglednom njemačkom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung objavljen razgovor s Markom Perkovićem Thompsonom i osvrt na njegov lik i djelo, oglasio se i hrvatski pjevač koji je putem Facebooka izrazio nezadovoljstvo objavljenim člankom.

Thompson tvrdi da je dogovoreno kako će tekst biti objavljen u formi intervjua, bez ubacivanja analize i mišljenja autora Michaela Martensa, pa smatra da je prevaren.

“Dragi prijatelji,

Smatrajući te novine uglednima kao što su ih smatrali uglednima i naši prijatelji iz hrvatske zajednice u Njemačkoj, ja sam na taj intervju i pristao.

Početkom ove godine gospodin Michael Martens nam se javio kako će zbog izbijanja pandemije koronavirusa objavljivanje intervjua malo pričekati što se i meni činilo sasvim normalnim.

Prije nekoliko dana, a nakon napada na mene i moju pjesmu “Lijepa li si” od strane Bild Zeitunga, isti taj gospodin Michael Martens nam se javio kako je zgrožen pisanjem Bild Zeitunga i kako bi on želio da onaj intervju objave. S obzirom na veličinu intervjua u kojemu se nalazi oko 35.000 znakova, prostor za objavu im se otvorio tek u nedjelju 19. 07. 2020. u tiskanom izdanju, a na internetu bi ga objavili dan poslije tj. u ponedjeljak.

Uz čvrsti dogovor i obećanje kako će sve biti uredno prevedeno i u duhu našeg razgovora napisano, uključio sam i naše drage ljude iz hrvatske zajednice u Njemačkoj koji su oko prijevoda i autorizacije uložili veliki trud jer su i oni bili uvjereni i zajedno sa mnom povjerovali da će intervju biti objavljen kako je i dogovoreno.

Kao što smo vidjeli, u nedjeljnom tiskanom izdanju FAZ-a umjesto dogovorenog intervjua, zamislite, izašao je tekst u kojem se novinar Michael Martens osvrće na razgovor sa mnom te iz toga razgovora iznosi stajališta i zaključke o meni.

Dan nakon toga, u ponedjeljak, objavljen je tekst, a u njegovom dijelu i intervju u internetskom izdanju gdje je taj isti novinar Michael Martens, vjerojatno nezadovoljan mojim odgovorima, pola članka posvetio svom mišljenu, prosuđivanju, ocjenjivanju i osuđivanju mene i moga lika i djela, a što naravno nas je uvjeravao kako se takvo što njemu kao profesionalcu ne može dogoditi već će biti objavljen autorizirani intervju.

Gospodina Michael Martensa nećemo ocjenjivati kao niti njegov prevarantski i podao način rada, ali zbog interesa istine i nekorektnog prenošenja od strane pojedinih medija kako sam ja tobože izjavio da su krivci cijeli jedan narod što naravno nije istina, mi ćemo uskoro objaviti originalni intervju na njemačkom i hrvatskom jeziku, a za koji je isti taj takozvani novinar tvrdio kako će u takvom obliku biti objavljen u Frankfurter Allgemeine Zeitungu”, napisao je Thompson na Facebooku.

Što je to napisao Martens?

Podsjetimo, Martens u svom tekstu spominje uvodni pozdrav u “Čavoglave”, “Za dom – spremni” koji, kako kaže, odgovara njemačkom “Sieg Heil”. “Zato se nije za čuditi da su se kod srpske manjine i preostalih Židova u Hrvatskoj 1991. probudile najgore slutnje zbog toga što je hrvatska samostalnost bila popraćena ni manje ni više nego ovom zločinačkim pozdravom.”

U razgovoru s Martensom, Thompson niječe povezanost pozdrava “Za dom – spremni” sa zločinima NDH tijekom Drugog svjetskog rata i poziva se na povijesne korijene ovog pozdrava. On isto tako govori da ljudi ubijeni za vrijeme NDH nisu ubijeni zbog “simbola” nego zbog “bolesnih glava koje su slijedile Sotonske planove”.

No, Martens naslućuje i druge razloge zbog kojih Thompson ustraje na ovom spornom pozdravu. “Da na svojim koncertima ustraje na ovom pozdravu djeluje kao tvrdoglavost, no isto tako može biti povezano i s hladnokrvnom proračunatošću. Jer konstantno kršenje tabua je dio njegova poslovnog modela”, smatra Martens i, da bi dimenzije Perkovića približio njemačkoj publici, spominje i predvodnika najradikalnijeg krila nacionalističko-populističke Alternative za Njemačku – AfD koji uvijek iznova šokira javnost svojim revizionističko-nacionalističkim ispadima. “Perković je takoreći, pjevajući Björn Höcke“, piše autor.

Thompson u jednom dijelu svog intervjua, tvrdi autor, Židovsku zajednicu u Njemačkoj indirektno optužuje za napade na njega i zabrane koncerata u ovoj zemlji te govori o navodnom utjecaju ove zajednice na medije.

Autor iz intervjua izdvaja i Perkovićev odgovor na pitanja kako procjenjuje povijesnu ulogu Ante Pavelića. “To želim zadržati za sebe”, glasi odgovor koji autora navodi na povlačenje nekih paralela. “Kako bi procjenjivali nekog njemačkog umjetnika, kojeg prati sjena desnog ekstremizma, i koji bi ovako odgovorio na pitanje što misli o Hitleru“, pita se Martens.

Autor dvoji i u Perkovićevu tvrdnju da nikad nije pjevao “Jasenovac i Gradiška Stara” te da je snimka koja kruži internetom “vjerojatno djelo srpskih tajnih službi”. “Ako je ovo istina, onda se mora reći da srpska tajna služba raspolaže, i to odavno iz vremena kada se ova snimka po prvi put pojavila u javnosti, genijalnim stručnjacima za falsificiranje tonskih dokumenata. Posebno je nevjerojatna vještina kojom je beogradskim agentima pošlo za rukom umjetno proizvesti Perkovićev glas”, ironično komentira autor.

Na kraju razgovora koji je obavljen “u ugodnoj atmosferi obiteljskog doma u Čavoglavama uz hrvatsko vino i pršut” Martens donosi svoj osobni zaključak o Marku Perkoviću Thompsonu. “Domaćin je bio pristojan, nenametljiv i ugodan. Netko koga biste si poželjeli imati za susjeda – toliko dugo dok pričate o vremenu i djeci. Ali ne i o povijesti i politici. U tom trenutku se Perković pretvara u Thompsona. Thompson se predstavlja za bezopasnog hrvatskog patriota, no on to nije. On ispod svoje bijele veste nosi crnu košulju”, zaključuje Martens.