Šiljo: Austrijsko političko-nemoralno barbarstvo
Vrijeme:8 min, 26 sec
Uzme li se u obzir sve što znamo, današnju odluku austrijskog parlamenta možemo nazvati austrijskim političko-nemoralnim barbarstvom. Barbarstvom prema mrtvima i barbarstvom prema živima. Zato što ona „amnestira“ od bilo koje odgovornosti tadašnji zločin nad zarobljenim vojnicima i civilima, zato što se bezdušno odnosi prema tadašnjim žrtvama, ma tko one bile, i zato što se današnja okupljanja kvalificira kao ustaško-nacistička, iako ona to nipošto nisu.
Zagreb – Mirogoj, 9. srpnja 2020.
Zanimljivo, ni HRT ni Hina ni drugi javni i privatni „antifašistički“ mediji tu važnu vijest nisu prenijeli do pisanja ovoga komentara, dakle do 22h u četvrtak. Nije se oglasila ni Vlada, koja je danas imala sjednicu, ni MVEP, ni „domoljubni“ i trijumfalni HDZ, ni druge stranke ili izabrani zastupnici. Jedini portal koji je objavio tu vijest bio je notorni index.hr, koji se pozvao na austrijsku agenciji APA. Indexovu vijest podijelilo je na svom Facebooku već blizu četiri tisuće čitatelja! Beogradski Tanjug vijest je prenio u 15.45, za njim i RTS i, hametice, svi srbijanski i srpski mediji u „regionu“. Vijest su, naravno, prvi prenijeli brojni austrijski mediji.
Riječ je o parlamentarnom prijedlogu odnosno zahtjevu da se zabrani održavanje komemoracije na Bleiburgu. Inicijativu u tom smislu podnijele su četiri stranke: Austrijska pučka/narodna stranka (ŐVP) kancelara Sebastiana Kurza (s kojom je zajedno u Europskoj pučkoj/naordnoj stranci i sestrinska mu stranka HDZ), Socijaldemokratska stranka (SPŐ), Zeleni i NEOS. „Inicijativa jasno stavlja na znanje da se na ozemlju Austrije ne toleriraju nikakva fašistička okupljanja“, istaknuli su, unaprijed, inicijatori.
U ovoj našoj informativnoj suši, mora se najprije potražiti pouzdanu informaciju što se točno dogodilo. Ne možemo se nikada osloniti na Tanjug („Usvojena inicijativa za zabranu okupljanja u Blajburgu – Austrijski parlament danas je, velikom većinom, usvojio inicijativu za zabranu ustaške komemoracije u Blajburgu“) ni na index.hr („Austrijski parlament traži zabranu komemoracije u Bleiburgu“). Moramo se otisnuti u Austriju.
NR: Mehrheit gegen Kroatentreffen in Bleiburg
Kratka vijest austrijske javne televizije orf glasila bi u prijevodu na hrvatski ovako:
NR [Narodno vijeće – donji dom austrijskog parlamenta]: Većina protiv susretanja Hrvata u Bleiburgu
Online danas od 15.10 h
Narodno vijeće prihvatilo je danas nasuprot glasovima FPÖ-a [Die Freiheitliche Partei Österreichs – Slobodarska stranka Austrije] prijedlog odluke protiv godišnjeg okupljanja Hrvata na Loibaškom polju kod Bleiburga. Od ministra unutarnjih poslova zahtijeva se da istraži pravne mogućnosti u smislu buduće zabrane [tog okupljanja].
FPÖ iznio argument u prilog slobodi okupljanja
U ime FPÖ-a zastupnik Hannes Amesbauer obrazložio je odbijanje [od njegove stranke] prijedloga odluke time da su sloboda okupljanja i sloboda mišljenja „dobro visokog ranga“ u demokraciji. Po njegovim riječima, parlament bi morao paziti da ne prekorači svoj cilj.
„I onda kad se tko ne slaže sa svime što se ondje događa“, kazao je Amesbauer, zadaća parlamenta ipak nije zabranjivati susretanje. Za to su naime nadležne okružne vlasti, a one mogu na temelju važećih zakona kao što je kazneni zakon te zakon o simbolima i okupljanju donositi svoje odluke.
Ubuduće zabrana ustaških simbola?
Jednoglasno su pak prijedlog odluke prihvatili NEOS [Das Neue Österreich und Liberales Forum – Nova Austrija i Liberalni forum] i SPÖ [Die Sozialdemokratische Partei Österreichs – Socijalistička stranka Austrije], s ciljem da se provede vrjednovanje sukladno uredbi o zabranjenim simbolima s obzirom na simbole ustaškog grupiranja.
Da bi se bolje razumjelo o čemu je uopće i kakav je cilj tog današnjeg akta austrijskog parlamenta, dobro je pogledati što je izjavila predstavnica austrijskih socijalista. U priopćenju
ispod naslova „Schatz: Große Freude über 4-Parteien-Antrag gegen faschistisches Ustaša-Treffen [Schatz: Velika radost zbog prijedloga/zahtjeva protiv fašističkog ustaškog susretanja]“, OTS0150, 9. srpnja 2020, 13:15, stoji ovo:
Beč (OTS/SK) – Veliku je radost zbog današnjeg četverostranačkog prijedloga/zahtjeva za zabranjivanje fašističkog ustaškog okupljanja u Bleiburgu iskazala zastupnica Sabine Schatz, predstavnica SPÖ-a za kulturu sjećanja, u parlamentarnoj raspravi u četvrtak. Schatz se već dugo bori za zabranu te priredbe, a koja je na glasu kao najveće okupljanje fašista i neonacista u Europi. „Izgledalo je kao da tek neka pandemija može spriječiti to okupljanje. Utoliko smo radosniji što nam je danas nakon duga natezanja pošao za rukom četverostranački prijedlog/zahtjev koji jasno kaže da ne želimo fašističko susretanje“, istaknula u Schatz.
Proteklih godina dolazili su i desetci tisuća ljudi u Bleiburg/Pliberk kako bi se spomenuli vojnika ustaša, pripadnika SS-a i Wehrmachta. Na tom okupljanju otvoreno su pokazivani simboli fašističkog ustaškog pokreta, a čak je otvoreno pokazivan i hitlerovski pozdrav, sjeća se Schatz. „Zaista se veselim tomu da nam je danas uspjelo preuzeti odgovornost za našu povijest“, kazala je Schatz i zahvalila na kraju među ostalima Mauthausenskom odboru, Dokumentacijskom arhivu za austrijski ustanak i Katoličkoj akciji za njihovu potporu protiv te priredbe.
Kad smo se već upustili u prikaze današnjih priopćenja, potrebno je vidjeti i što je izjavio zastupnik austrijskih slobodara
FPÖ-ov Amesbauer o susretanju u Bleiburgu: Sloboda okupljanja i mišljenja veliko su dobro u demokraciji
OTS0161, 9. srpnja 2020, 13:37
Beč (OTS) – Slobodarski predstavnik za sigurnost, narodni zastupnik Hannes Amesbauer zauzeo je u svom današnjem govoru u Nacionalnom vijeću [donjem domu austrijskog parlamenta] stajalište o okupljanju Hrvata u Bleiburgu:
„Mi se tu krećemo po vrlo teškom terenu.“ Postoji opasnost da tko dobro misli, ali da pritom prekorači cilj. Naime, „pravo na okupljanje, sloboda okupljanja i sloboda mišljenja u Austriji su dobro vrlo visokog ranga“.
Kao što je Amesbauer objasnio, on je posljednjih dana primio pisma organizatora i sudionika toga spomen-okupljanja u kojima su se oni branili od toga da ih se paušalno ocrnjuje kao „fašiste“. Jer da se na golemu većinu sudionika to ne odnosi, nego da je pritom riječ o maloj manjini. Slobodarski predstavnik za sigurnost podsjetio je na to da je Herbert Kickl kao ministar unutarnjih poslova zakon o simbolima toliko pooštrio i proširio da su njime obuhvaćeni i ustaški simboli.
Nije pak zadaća parlamenta suditi o tomu koje mu se priredbe sviđaju, a koje ne. „Može se ne voljeti to okupljanje, no sloboda okupljanja i sloboda mišljenja imaju u demokraciji rang velikog dobra“, istaknuo je Amesbauer. „Mora se i to izdržati ako se tko u sebi ne slaže sa svime što se ondje događa.“ Incidenti sa zabranjenim simbolima morali bi dakako biti spriječeni, no zabraniti priredbu, to nije zadaća parlamenta. „Postoji pravni okvir, imamo kazneno pravo, imamo pravo na okupljanje, imamo zakon o simbolima, a imamo i zakon o zabranama“, pobrojio ih je Amesbauer. “Nadležne vlasti provjeravat će na temelju važećih zakona je li ta priredba dopustiva ili nije.“ A kada dođe do prijestupa, neka se intervenira, kao što se i u prošlosti događalo.“
Što na sve reći?
Što na sve to reći? Onima koji točno znaju o čemu je na Pliberškom polju zapravo riječ ništa ne treba tumačiti. One koji ne znaju ili se prave da ne znaju očito je teško u išta uvjeriti. Kao što se može primijetiti, nigdje se ni u jednoj izjavi ne spominje da se ondje jednom godišnje održava katolička misa zadužnica, odnosno muslimanska molitva za pokojne, ni da je to središnji sadržaj toga „okupljanja fašista“, kako ga nazivaju ljevičari, zeleni i njima srodni optužitelji i klevetnici.
Današnja odluka donjeg doma austrijskog parlamenta nije po svojoj pravnoj snazi ni po svom sadržaju nikakva zabrana, zato što parlament niti nema takve (izvršne) ovlasti. No ta je odluka politička podloga i ujedno pritisak na unutarnje poslove, na policiju i na nadležne vlasti u Koruškoj koji ima za cilj punu zabranu bleiburškog spomen-okupljanja. Hoće li do toga doći ili ne, još se ne može sa sigurnošću predvidjeti.
Uzme li se u obzir sve što znamo, današnju odluku austrijskog parlamenta možemo nazvati austrijskim političko-nemoralnim barbarstvom. Barbarstvom prema mrtvima i 
barbarstvom prema živima. Zato što ona „amnestira“ od bilo koje odgovornosti tadašnji zločin na zarobljenim vojnicima i civilima, zato što se bezdušno odnosi prema tadašnjim žrtvama, ma tko one bile, i zato što se današnja okupljanja kvalificira kao ustaško-nacistička, iako ona to nipošto nisu.
Da je današnja hrvatska prava država u rukama hrvatskog naroda, ona ne bi ovako pasivno sve to promatrala, niti bi njezini mediji takva austrijska ponašanja ostavljati u medijskoj poštedi. Naprotiv, nadležna državna tijela potražila bi svaku mogućnost da se „revanširaju“, i to po uobičajenim pravilima reciprociteta. Tako postupaju sve ozbiljne države, pogotovu kada se njezinim državljanima čine velike nepravde, diskriminacije i nezaslužena ozloglašenja.
Recimo, Hrvatski sabor odnosno nadležno tijelo izvršne vlasti donijeli bi akte kojima se (obnovljena u današnjoj Hrvatskoj) spomen-obilježja poginulih austrijskih vojnika u službi nacističke Njemačke na teritoriju RH stavljaju pod posebnu „prismotru“ i problematiziraju. Zbog „nacističkih“ simbola koje su nosili poginuli, koji su bili okupacijski vojnici, ili zbog „nacističkih“ simbola koji stoje na njihovim grobnim i drugim spomen-obilježjima.
Nadalje, ako hrvatska vlada i diplomacija nisu mogle spriječiti šikaniranja mirnih hodočasnika koji odlaze u svibnju u austrijsku Korušku, i ako nisu mogli omesti prihvaćanje današnjeg akta u austrijskom parlamentu, morali su se pobrinuti da zaštite svoje državljane koji žele komemorirati poginule na Križnom putu i uopće u doba pri kraju i nakon II. svjetskog rata. Hrvatska vlada morala je stoga već odrediti središnje mjesto komemoriranja svih tih žrtava na ozemlju suverene hrvatske države. Ona to nije učinila. Morala je učiniti još mnogo toga, pa tako i u svezi s Domovinskim ratom, ali nije učinila.
Povrh toga, i Hrvatska biskupska konferencija morala je već donijeti odluku o nekom mjestu na ozemlju Hrvatske gdje bi se jednom godišnje održala misa zadušnica za duše zvjerski pobijenih u spomenutom razdoblju genocida nad hrvatskim narodom, masovnih i pojedinačnih egzekucija bilo krivih ili nekrivih, bilo dužnih ili nedužnih, svejedno. U smrti se naime „svi izjednačujemo“, a duše se odvajaju od smrtnoga tijela! A tko je za što kriv od tog trenutka utvrđuje vječni i pravedni Sudac, koji sve zna, i koji se ne povodi za pobjedničkim ili poraženičkim, za političkim i ideološkim, za politikantskim i proizvoljnim kriterijima – po kojima se na zemlji prečesto jedne sudi sa sudom i bez suda, a druge se amnestira, abolira i štiti bez suda.
Šiljo/PHB/Hrvatsko nebo
