Nenad Piskač: Opet su aktualni Plan Z-4 i Tuđmanova tvrđava

Predsjednik HDZ-a postizborne partnere odabire na temelju „retorike“, a ne iskazane politike. Smatrajući se kancelarom i prije predviđene procedure za mandatara buduće vlade, čak i prije negoli na stranačkim tijelima obavio je i objavio rezultate tzv. konzultacije s osobno odabranim partnerima, koji ga bespogovorno zagovaraju, ali i nagovaraju kakvu vladu treba formirati. Pa pogledajmo što ga u retorici nekih potencijalnih partnera odbija i usporedimo to s onim što ga u retorici potencijalnih partnera privlači.

Domovinski pokret ima jako kratku povijest svoje retorike. Ipak, kancelaru je ključno što su u predizborno vrijeme iz DP-a govorili da ga ne žele na mjestu predsjednika vlade, što je neoprostivo. Kod Mosta problematično mu je što je prije dva izborna ciklusa tražio da šef vlade ne bude Karamarko, i to je neoprostivo. Zbog toga nije s DP-om i Mostom obavio „konzultacije“. Ne računa na njih.

Na koga računa i što mu je oprostivo? Pupovčeva (SDSS) retorika o „refašizaciji“ Hrvatske i nazočnost na srbijanskim skupovima pod egidom „Oluja je zločin“ kancelara nikad nisu uznemirili, premda je riječ o rušenju temelja države. Nije mu narušavalo stabilnost orkestrirano predizborno pjevanje lakih nota HNS-a, Pupovca i Čačića o tome da ne će podržati vladu u kojoj bi bio Domovinski pokret – što je on usvojio i ugradio u hadezeov sadržaj predizborne kampanje (svjetonazorski drukčijima on to zamjera). Ne smeta ga, samo jedan konkretan primjer, ni to da je HNS u školski kurikul ugradio film koji izravno plagira autentičan dnevnik Dijane Budisavljević. I tako dalje. Konzultirani partneri, međutim, ne dovode u pitanje kancelarovu osobnu nedodirljivost (to je najvažnije!) i dosadašnje „uspjehe“ (gospodarske, demografske, sigurnosne…), od kojih boli glava svakoga hrvatskoga državljana bilo lijeve ili desne orijentacije.

Od članstva stranke opasnih namjera do imate biti kuš pred kancelarom

Da mu je stalo do što stabilnije vlade kao odraza volje većine, kancelar bi k sebi privukao na konzultacije i DP i Most. Nisu u pitanju proklamirana stabilnost i „retorika“ – navodni razlozi zbog kojih se odlučio za protueuropsku praksu formiranja vlade s manjincima. U pitanju je svjetonazorsko bratstvo i jedinstvo kancelara i odabranih mu partnera. U konačnici on i njegovi ranije inkluzivirani a sada konzultirani partneri odlično bi kao vlada funkcionirali u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u sklopu bivše ili buduće Jugoslavije u bilo kom obliku. Koketiranje s jugokomunističkom baštinom ključan je kohezijski svjetonazorski čimbenik kancelara i njegovih partnera.

Plasirana je jučer teza kako je u HDZ-u nastala konsternacija kancelarovim osloncem na Pupovca i etno obrtnike, HNS i Čačića. Nema nikakve konsternacije! Kancelar je dan poslije izbora do 12 sati obavio konzultacije, sklepao svjetonazorsku većinu, a tek onda otišao izvijestiti hadezeova tijela o svom novom velikom uspjehu o formiranoj većini od 76 zastupnika, dodavši da ne mora ako ne će, a ne će, nikoga više konzultirati. I imate biti kuš. Tako je to u zajednici koja se dragovoljno smjestila pod kancelarovu čizmu. U njoj članstvo nema svoj ja (a čini se i jedan dio biračkoga tijela po njezinim utjecajem), u njoj je na višoj cijeni Pupovac negoli Škoro ili Raspudić. Da je riječ o demokratskoj zajednici redoslijed predsjednika stranke bio bi obrnut, prvo rasprava o partnerima unutar stranke (tako je radio Tuđman!), a onda tek s odabranim partnerima do kojih se došlo unutarstranačkim dijalogom. Ovako je ispalo da je glas za HDZ bio glas za Štromara, Pupovca i Čačića. Ma, za bilo koga kancelaru dragoga i bliskoga.

Velika lijeva svjetonazorska koalicija na čelu s HDZ-om

Ranije održani izbori za predsjednika HDZ-a pokazali su da se i predsjednikom Zajednice (kao i kancelarom) može postati s vrlo, vrlo niskom izlaznošću članstva koje navodno broji 220.000 članova. Na stranačke izbore izašlo je oko četvrtine članstva. Ta je četvrtina 80 posto glasova dala kancelaru! Što je s ostale tri četvrtine, nitko ne zna, pa ni to jesu li realna ili virtualna činjenica. No, poslije europarlamentarnih, predsjedničkih, unutarstranačkih i državnih izbora sasvim je razvidno kako je kancelar uspio ono što je najavio. Promijeniti HDZ (tako da je postao lider ljevice) i promijeniti Hrvatsku (tako da je pod njegovim kancelarovanjem postala zarobljenik ljevice). Prema kriteriju režima svi ostali na političkoj pozornici su „desničari“, nemaju primjerenu „retoriku“ i vode Hrvatsku u „mrak“. Kancelar je ostvario svjetonazorsku „veliku koaliciju“ i prokrčio put u „svijetlu budućnost“. Nastavi li se tako uskoro će moći vladati doživotno.

No, je li u prethodnom mandatu nedemokratski ostvarena inkluzivna kancelarova vlada i sada konzultirana ista inkluzivna vlada, zapravo odraz kancelarove prave misije, naime, korak po korak stvarati uvjete za provođenje osnovne intencije međunarodnoga Plana Z-4 u mirnodopskim uvjetima? Pitanje je to na koje odgovor (više) ne treba očekivati u kancelarovoj zajednici, niti među njegovim partnerima, već u onom dijelu biračkoga tijela (više od 50 posto) koje je iz različitih razloga apstiniralo na državnim izborima 5. srpnja 2020. godine i u onom dijelu koje nije glasovalo za kancelara i njegove partnere. Ako s te strane ne dođe adekvatan odgovor demokratske Hrvatske onda kancelar ima dokraja otvoren put, kao i drug Tito 1945., da ostvari svoju misiju do kraja, u cijelosti i temeljito. Iako je nacionalna država hrvatskoga naroda, hrvatska država s kancelarskim ovlastima predsjednika vlade klizi prema jugoslavenskom komunističkom modelu dvonarodne socijalističke neodržive države.

Plan Z-4 nije umro, a Tuđmanovoj tvrđavi ponestaje branitelja

Hoću reći: Budući HDZ-ov mandatar može sastaviti protuprirodnu vladu što je već najavljeno kancelarskim konzultacijama, ili prirodnu i stabilnu vladu s Domovinskim pokretom i Mostom gdje bi se povlašteni manjinski zastupnici u stabilnom demokratskom društvu priklonili većini, ili u dobrim jugokomunističkim uzusima okrenuli joj leđa. Međutim, izgleda nije moguće sada stvoriti vladu koja bi odražavala svjetonazorsku većinu hrvatskoga naroda, ne zbog kancelarovih javno iznesenih razloga, već zbog toga što je on svjetonazorski promijenio HDZ, učinio ga i obličjem sebi nalik i udaljio ga od volje i težnje, bila i očekivanja demokratske većine, kako bi lakše proveo plan o „promjeni Hrvatske“.

Kako nas uči politička povijest – Hrvatsku se ne može mijenjati na bolje s onima koji ju nikad nisu htjeli kao samostalnu državu. Nije ju željela Hrvatska narodna stranka – zalagala se za Hrvatsku u sklopu Jugoslavije. Nije ju željela Srpska demokratska stranka – zalagala se za veliku Srbiju. Nije ju želio Pupovac – inače ne bi bio članom Ujedinjene demokratske jugoslavenske inicijative. A je li ju je želio kancelar? Nitko ga se ne usudi pitati, a ponajmanje u Zajednici. Ako ju je želio, zašto koalira s onima koji ju nisu željeli? Pitanje je sasvim legitimno, budući da su se ključna opredjeljenja odigrala prije samo tridesetak godina u jeku velikosrpske agresije i odgovora na nju kroz Domovinski rat, koji je temelj moderne hrvatske države, Republike, a ne Socijalističke Republike Hrvatske. Zajednica je u međuvremenu odustala od svog prvotnog opredjeljenja i priklonila se tada opredijeljenima, ali na krivoj strani. Jedino je tako moguće razumjeti šutnju članstva i amenovanje kancelaru.

Dobro je da formalno konzultirani čimbenici nemaju tročetvrtinsku većinu u Saboru kojom bi mogli formalno srušiti u Ustav ugrađenu Tuđmanovu tvrđavu. No, s obzirom na spavače, na pretrčavanja i razgranato obrtništvo s trgovinom ispod stola na slobodnom tržištu Hrvatskoga sabora, u tom pogledu opreza nikad dosta. Osobito stoga što je realno pretpostaviti da bi i radikalna ljevica okupljena u koalicije Možemo i Strip, kao i najveći dio SDP-a rado digli ruku za ustavnu promjenu kojom bismo se vratili trideset godina unatrag, a vjerojatno i u rovove. Po svemu sudeći u idućem mandatu bit će dobro ako zadržimo i ovo što imamo – stabilno i sigurno, armirano i zabetonirano dno Europske unije.

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo