Ž. Dogan: Vidjet ćemo je li se većina hrvatskog naroda opet dala obmanuti

Prema pisanju domovinskog tiska i istraživanju njihovih ‘javnih anketa’ opozicijska Restart koalicija, okupljena oko stranke ‘bivših’ jugokomunista (SDP) i tajkuna s mutnom i neraščišćenom jugoudbaškom prošlošću, od prošlog je tjedna pretekla na ljestvici popularnosti vladajući HDZ. Mladi i nadobudni lider SDP-a Davor Bernardić, kojem je draži Tito od Tuđmana, nestrpljivo čeka nedjeljne izbore i već sebe vidi na vlasti u Hrvatskoj.

Hoće li se hrvatski narod dati izmanipulirati?

To su prilično alarmantne vijesti u trenutku kada teška gospodarska situacija te nagomilani problemi i napetosti zbog nepredvidivog raspleta situacije u vezi s koronavirusom rastu i imaju uznemiravajući trend. Po svemu sudeći, nakon ovih parlamentarnih izbora Hrvatsku čeka vruća politička jesen.

Plašeći narod mogućom pobjedom domoljubne desnice, vodeći ‘hrvatski’ mediji i portali s udbaškim zaleđem već najavljuju kaos i ‘grčki scenarij’ na jesen. Što bi se i moglo dogoditi jer će se u tom slučaju iz mračnih kuhinja unutarnjeg i vanjskog konspirativnog podzemlja poticati lijevoliberalni bunt, izlazak naroda na ulice i opći štrajkovi. Njima će se željeti što više destabilizirati i paralizirati Hrvatsku kako bi pala ta eventualna desna, domoljubna vlada. Nešto slično nedavno smo gledali u Americi.

Kako bilo, hrvatski se narod ni pod koju cijenu ne bi smio dati ponovno izmanipulirati pa svoje nezadovoljstvo i probleme koje ima rješavati još jednim vraćanjem na vlast odnarođenih jugoljevičara, a još manje rušilačkim prosvjedima i međusobnim sukobima na ulici.

Lustracijski pristup na izborima

Postoji jedan vrlo jednostavan način na koji se mogu puno lakše rješavati nagomilani problemi i na solidnim temeljima krenuti naprijed. To je lustracijski pristup na izborima.

Narod u Hrvatskoj konačno mora shvatiti da je sada, u slobodi i demokraciji, autentični izraz njegove snage i volje – glasačka kutija. Što znači, ako hoće, on već na ovim parlamentarnim izborima može masovnim izlaskom na birališta demokratskim putem izvršiti političku čistku Hrvatske od toksičnog utjecaja mentalnih Jugoslavena i velikosrba, njihovih jugobalkanskih zabluda, nametnutih mitova i vanjskih mentora. Dakle, svega onog što nam je u prošlosti nanijelo, i još nanosi, toliko patnje, štete i zla. Kad bi se to dogodilo, Hrvatska bi bila puno, puno bolje mjesto za život.

Ako nam je toliko važna koliko tvrdimo da jest, onda bismo svi mi, pa i oni najrazočaraniji domoljubi, makar škrgućući zubima, trebali u nedjelju izići na izbore i svojim glasovima osigurati da Lijepa Naša u potpunosti ne padne u ruke onih koji ju žele ponovno regionalno utamničiti da bi ju nastavili uništavati i pljačkati na ‘bivši’ način.

Slobodna hrvatska država više ih jednostavno ne treba, niti ih može podnijeti, budući da se pod njihovom vlašću njezina sloboda i suverenitet svakim danom sve više urušavaju, a život se pretvara u bivšu noćnu moru.

Ako već u današnjoj Hrvatskoj nije donesen lustracijski zakon (na čemu EU odavno inzistira) kojim se zabranjuje bivšim komunističkim dužnosnicima da nastavkom svojega političkog angažmana zagađuju mlade postkomunističke demokracije, onda je krajnje vrijeme da im to sam narod onemogući svojim masovnim izlaskom i bojkotom na izborima.

Budući da su vlastitim iskustvom osjetili koliko im na svakodnevni život i budućnost utječe izbor vladajućih političara, Hrvati u Hrvatskoj trebali bi puno veću pozornost pokloniti obveznom izlasku na izbore i odgovornom davanju glasova onim časnim domoljubima koji će istinski zastupati njihove, a ne izvana sponzorirane, tuđe interese. I upravo smo tu, u posljednjih 20 godina gadno podbacili.

Ne smijemo ignorirati povijesno iskustvo

Je li itko pri zdravoj pameti mogao pretpostaviti da ćemo se mi Hrvati (koji smo u svijetu poznati kao veliki katolici, antijugoslaveni, antikomunisti, pa čak i ‘fašisti’) nakon samo 10 godina od postignuća slobode, dati do te mjere izmanipulirati da na izborima sami sebe ponovo osedlamo vlašću bezbožnih mentalnih jugokomunista? Oni od 2000., potpuno suprotno svim očekivanjima i unatoč golemoj šteti koju nanose, ipak (voljom hrvatskih birača) još uvijek pobjednički jašu na hrvatskoj političkoj sceni i kroz ključne društvene institucije.

Od kada je, nakon silne medijske sotonizacije ‘Tuđmanove zloglasne diktature’ i njegove smrti, izmanipulirani hrvatski narod za predsjednika izabrao političkog kameleona sumnjive jugoudbaške prošlosti (koji je unaprijed odabran i pripreman za ulogu detuđmanizatora), ta mučna jugobalkanska prošlost vratila mu se kao bumerang. I to svom žestinom natrag u lice. Od tada su sve odluke od vitalnoga nacionalnog značenja hrvatski političari reciklirani iz bivšeg sustava donosili na preporuku savjetnika instaliranih u dubokoj državi iznutra i zahtjeva ‘prijatelja’ Hrvatske izvana.

Najvažnijeg prijatelja, onog koji im je na izborima dao moć i u čije ime donose te odluke – hrvatski narod – ne pitaju ništa. Bez obzira na to što se većina naroda s time ne slaže. Time su politiku njegova ‘bivšeg’ ponižavanja i izrabljivanja ponovo udomaćili u Hrvatskoj.

Prilično je zabrinjavajuće što to birači u Hrvatskoj dovoljno ne razumiju, ne vide, ili jednostavno ne mare za posljedice koje će takva bivša politika imati za njihovu budućnost i sudbinu.

Zar Hrvati u Hrvatskoj zaista ne vide ono na što im dobronamjerni strani političari i analitičari stalno upiru prstom? Prošlošću zarobljeni i korumpirani ‘bivši’ jugokomunisti i njihovi potomci na vlasti i ključnim položajima u društvu, rak-rana su današnje hrvatske države. Najveća kočnica njezinu razvitku i prijetnja njezinoj stabilnosti. Zar zaista 30 godina (od propasti Jugoslavije) nije dovoljno vremena da se vidi koliki su ti okamenjeni jugobalkanci današnjoj, europskoj Hrvatskoj, bizaran i nepotreban teret zbog kojeg ona izgleda politički nezrela, zapuštena i promašena država?

Pa stoga čak i onim najodanijim prijateljima hrvatskog naroda na Zapadu, u Njemačkoj i Americi, često ne preostaje ništa drugo nego da rezignirano slegnu ramenima i kažu – Ipak su oni uglavnom balkanci, pustimo ih neka se ponovo uhvate u svoje regionalno kolo i svi skupa neka imaju bivše jugo ‘veselje’.

Jedna stvar koju mi kao narod očito ignoriramo jest dosadašnje povijesno iskustvo. Iz iskustva dviju propalih Jugoslavija morali smo naučiti da je vlast odnarođenih Jugoslavena neizbježno loša i nasljedno sluganska drugima. Morali smo i moramo znati da je njihov povratak na vlast u današnjoj Hrvatskoj rizik koji se ne isplati preuzimati.

Žalosno je kako je brzo zanemarena i zaboravljena proživljena patnja, milijuni raseljenih i stotine tisuća najdragocjenijih hrvatskih života koji su izgubljeni zbog zabluda i mitova bivšega jugobalkanskog zajedništva.

Zanimljivo je kako to u Hrvatskoj njezini ‘regionalno’ orijentirani političari i dominirajući lijevoliberalni mediji gotovo više i ne spominju.

Jedino čime, u posljednjih 20 godina, svakodnevno bombardiraju hrvatski narod jest to koliko je bio strašan Tuđmanov ‘zločinački pothvat’ oslobođenja Hrvatske od jugobalkanskog jarma. Koliko zbog toga pate ‘bivši’ velikosrbi i Jugoslaveni i koliko su narodu težak teret hrvatski branitelji, Crkva, ‘fašističko’ domoljublje, Hrvati BiH i ‘neprijateljska emigracija’.

Ako se narod u domovini već 20 godina svakodnevno otupljuje takvom ‘hrvatskom’ politikom i takvim ispiranjem mozga preko takvih ‘hrvatskih’ medija, onda se ne treba čuditi što mu je politička snaga samoorganiziranja i moć fokusiranja na zajedničko – općehrvatsko dobro – toliko razmrvljena.

Onima koji žele zadržati takvo stanje očito jako smeta svaki pokušaj obnavljanja Tuđmanove doktrine svehrvatskoga političkog okupljanja koje bi imalo potencijal vratiti vlast hrvatskom narodu.

Indexovo ‘senzacionalno otkriće’

Trenutačno im je na nišanu Škorina domoljubna koalicija, čiji bi uspjeh na parlamentarnim izborima značio veliki iskorak u razbijanju dosadašnjega političkog duopola (HDZ-SDP) i ponovne afirmacije temeljnih identitetskih vrijednosti. Uz malo više političke zrelosti i mudrosti, ta koalicija u postojećim uvjetima svakako izgleda najbolje ponuđeno rješenje koje bi maticu hrvatskog naroda moglo pomaknuti bliže cilju da dobije Hrvatsku kakvu želi i zaslužuje.

Ali, vidite kako se u posljednje vrijeme, s rastom popularnosti Domovinskog pokreta, isto kao nekad protiv Tuđmana, Karamarka, Hasanbegovića, Tima Oreškovića, Kolinde, sada protiv Škore vodi sve prljavija medijska kampanja. U ‘hrvatskim’ mainstream medijima i portalima s bivšim jugoudbaškim i velikosrpskim obavještajnim zaleđem.

Zamislite, najnovije ‘senzacionalno otkriće’ i spletku u vezi sa Škorinom suprugom u javnost plasira nitko drugi do jedan Index. Čiji se novinari u Hrvatskoj i ‘Našoj Regiji’ predstavljaju kao navodni istinski borci protiv svakog nacionalizma, prebrojavanja krvnih zrnaca i bilo kakve diskriminacije po etničkoj osnovi. Kad najednom, takvi postadoše najžešći nacionalisti i šovinisti, radeći Škorinoj supruzi upravo ono protiv čega se tobože žestoko bore.

Zar onda i bedastom Šimi odmah nije jasno kako se tu radi o klasičnom primjeru obavještajno-promidžbenog podmetanja koje dolazi iz podružnice bivše ‘detektivske agencije’ Božidara Spasića iz Beograda.

Kada je Index u pitanju, to je toliko jasno (kao falsifikat Nove Hrvatske) da o tome ne treba trošiti riječi. Kao što je jasno da, po već uhodanoj matrici, uigrani timovi podmetača, iza leđa vođa desnih domoljubnih stranaka (Domovinskog pokreta, Mosta, HDZ-a) stalno siju sjeme razdora. Kako bi po principu ‘podjeli pa vladaj’ lukavo kreirali takvu postizbornu klima u kojoj nitko od njih neće moći, ili htjeti, međusobno koalirati.

Što posiješ, to ćeš i požeti

Ako hrvatski narod na ovim parlamentarnim izborima većinom glasova izabere SDP za pobjednika, i nakon toga zbog eventualno međusobno nepomirljivih svađa Domovinskog pokreta, Mosta i HDZ-a, nekim čudom Bernardić uspije sklepati nekakvu lijevoliberalnu vladu, onda bi, uz Milanovića na mjestu predsjednika, budućnost Hrvatske vrlo lako mogla biti već viđena tragedija Zapadnog Balkana.

Ako dakle ta odnarođena balkanska politička klasa, nakon predsjedničkih, i na parlamentarnim izborima zavlada Hrvatskom, onda neka joj Bog pomogne. Situacija u kojoj se sada nalazi je raj na zemlji prema onome što bi ju u budućnosti čekalo s njima na vlasti.

Što posiješ to ćeš i požeti, kaže stara mudrost.

Po izlaznosti i rezultatima izbora u nedjelju vidjet ćemo je li se većina hrvatskog naroda opet dala obmanuti i hoće li svojim glasovima opet vratiti na vlast one koji će stvarati plodno tlo za daljnje bujanje ‘bivših’ ideoloških podjela, sukoba i novih balkanskih integracija. Ili će s domoljubnim političarima za kormilom države hrvatski brod uspjeti skrenuti kako ne bi bezglavo otplutao prema novim desetljećima bivšeg zlostavljanja i izrabljivanja u živom blatu ‘Naše Regije’.

Željko Dogan/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo