N. Nekić: Brvno za izbore 2020.

Nitko ne dira crvenu koaliciju

Nisam mislila više pisati prije izbora koji nas čekaju u doista bolesnom vremenu: s jedne strane korona, a s druge ludilo i besvijest sudionika koji se natječu za vlast. Upravo pregledavam knjigu koju sam napisala tijekom godina 2007. pa do 2019. a koja sadrži raznorodne tekstove pa i polemike što sam ih objavila na portalu HKV-a. Vidim da smo dobro platili sablazni u Hrvatskom državnom saboru, poniženja i zločinačke ideje, ne samo oporbe, koje su pljuštale nemilice i svakodnevno u nastupima. Obrana s desna bila je većinom mlaka, uvijena u eufemizme i tiha, nesrazmjerna navali kao da smo mutavi ili se neprekidno trebamo ispričavati. Grijesi pak ovih koji su sada na sceni u jadnoj i nemiloj izbornoj utrci, doveli su me do svetoga Pavla i njegovu Poslanicu Rimljanima: “I kako nisu smatrali vrijednim čuvati pravu spoznaju Boga, Bog ih je predao pokvarenom shvaćanju da bi činili što ne dolikuje: puni su svakovrsne nepravednosti, pokvarenosti, lakomosti, zloće; obuzeti su zavišću, ubojstvom, svađom, lukavštinom, podmuklošću; ogovarači su, klevetnici, mrzitelji Boga, nasilnici, oholice, umišljenici, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjerni, bez ljubavi i bez milosrđa.Oni, iako poznaju odredbu Božju…“.

Pokvareno shvaćanje

Čudesno se zaista iskristalizirala jednost fašizma, komunizma i liberalizma. Kao da je bitka posljednjih vremena: jedni traže razgovore samo o dohodku, novcima, bankama i sličnim stručno kazanim „protocima ideja, ljudi i roba“! Drugi bi raspravljali o ljudskim pravima na račun drugih ljudi, živih bića, zaboravljajući kako su nemilo u to isto ime njihovi uzori i predci ubijali, s tim istim pokvarenim shvaćanjem, kako kaže Pavao, podmuklo, kao mrzitelji Boga. Treći bi razgovarali i nagovarali birače da upravo njima daju glas, vrdajući pri tom kod najvažnijih pitanja života i smrti. Oni koji među njima imaju retorske sposobnosti, pravi su lingvistički ekvilibristi koji znaju od crnoga načiniti bijelo ili sivo, i obratno. Oni znaju neke gomile činjenica što iscizelirane po njihovom ukusu zamagljuju istinu, ali kad se zapitaš kakav im je razum i dijeli li on dobro i zlo za cijeli hrvatski narod na duge staze, shvatiš da oni ne bi izložili svoj dragocjeni život da te spase od lutajućega metka nadomak Vukovara.

Već vidim prijezirno naprćene noseve hrabrih aktivista i aktivistkinja kad se usudih izjednačiti fašizam, komunizam i liberalizam. Vidim kako se pomno održavana lica u kozmetičkim i frizerskim salonima, a izložena u HRT-ovim petim i nekim drugim danima, opetovano bore za apsolutnu slobodu, ne dižući ni jedan prst, ali zato dižu glas. Ne da ga dižu, nego kao harpije iz mita lijetaju i čaporcima ciljaju uši i oči usamljenoga Tihomira, dobra li imena! Lukavi oholice i umišljenici, pravi lingvistički otmjenici, intelektualci, podižu moral onoj strani koja ne želi spomenuti Hudu jamu, ali hrli k Balkanu jer on je za njih bio i ostao mjera svih stvari. Ne fizički, ali duhovno on je harpijama bliži nego nekakva Europa, za koju svi znamo kako nam se odužila za stoljetna izginuća, a opet se nikako nismo predali u balkanijadu pa čak ni u trenu kad su betonirali Hudu jamu.

Baština balkanoidnih predaka

Uz njih su aktivistice uzdignutoga prsta koji tužno svjedoči baštini balkanoidnih predaka; to je neumrlo nasljedstvo kao i prostačke riječi, psovke koje su nam donijeli gosti u miraz iz onodobne kraljevske države, pljačku, klevetu, laž, rasulo poneseno grabežima koje će koristiti oni i njihovi potomci. Bilo je uvijek i bit će kukavica i nedostojnih hulitelja, ali mi smo se nekoć obračunavali pristojnim riječima u Hrvatskom državnom saboru, a samo jednom i nogom koju je dobio tuđinac zbog krađe naše baštine, nogom u jedno mjesto koje se u pristojnom razgovoru ne spominje.

Spomenuh harpije kao asocijaciju na novi liberalni junački aktivizam: to su u grčkoj mitologiji bića burnih vjetrova, što će reći suvremenim rječnikom revolucija-pola žene, pola grabežljive ptice, blijeda obraza, koje neprestano muči glad. Jedu i jedu i nikada se nasititi. Muče ljude tako da, kao kralja Pineja, kad sjednu za stol, grabe njihovo jelo, a što ne mogu prožderati, to ogade izmetom. Grci su ih doživljavali s dosta ogavnosti i držali ih za javnice nagle smrti. Ova sjajna metafora nije nestala, ona ima svoj hibrid u suvremenim prikazama, a osobito u politici. Osobito u vječnim licima koja za novac prodaju sve ono o čemu govori mudri sveti Pavao. Njegov je život bio vrlo buran i dovoljno je reći da je tri puta u svoje vrijeme oplovio cijeli sredozemni bazen.Ali nigdje nije ostao bez traga. Većinom su ga progonili, bacali niz zidine, napadali fizički, ali nikada nije doživio ono što je doživio u Ateni, tada najelitnijem intelektualnom gradu- ismijali su ga kolege filozofi i inteligenti, isprdali i hihotom ispratili. Nisu znali da će ono što je zapisao, vrijediti za tisućljeća.

Crvena koalicija

Rijeka teče, jedno je brvno za prijelaz. Dva jarca podjednake snage bodu se rogovima na brvnu dok ne padnu u rijeku. Iza njih čekaju oni manji i bijedniji, slabiji, ponekad bolji ali strašljiviji, nesložni, poneki zaneseni snom, poneki koji dobro misle a ne znaju reći, vrvež i sitnež koja će kad se jarci dovuku do obale i opet postave na čelo krda, ostati tamo gdje su bili. Sada se na brvnu nalaze tri jarca, možda i četiri.

Zanimljivo je da domovinaši grizu isključivo hadezejaše, a ovi pak njih. Esdepejaši nisu griženi ni od jedne strane, kao da nisu u Saboru tražili uporno svo vrijeme nove pokolje Hrvata, žalili se na manjak ubijenih u tuđini, bacali se lažima i blatom na časne ljude koji su odustajali, klonjivali, predavali se šutnji i defetizmu. Razarali su državu Hrvata na svaki mogući način. Ponavljali su iste otrcane laži protiv hrvatskoga naroda kao jedinoga zločinačkoga u svijetu. Kosti naše i spomenike bacali su lako kao otpadke u neznane i duboke mračare, urvine iz kojih nema povratka.

I sada u izbornoj halabuci, dernjavi oko efemerija, gluposti i tričarija, nitko ne dira milu crvenu koaliciju, a jedni druge glođemo kao histerični jadnici. Imao je Pavao pravo, dijagnoza mu je neporeciva, a znao je i za ovo brvno iz mudre narodne priče.

Nevenka Nekić/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo