Analiza izbora nogometnim rječnikom; mogu li Hrvati iz BiH imati svoju ‘reprezentaciju’ u Hrvatskom saboru

Zašto se ne bi oformio klub zastupnika bh. Hrvata u Hrvatskom saboru? To bi bilo teško formalizirati, ali takav klub mogao bi biti oformljen neformalno. Nakon izbora.

Bez obzira tko činio većinu. Hrvatska može, recimo, pomoći bh. Hrvatima s više novca. Kako? Mogu dati jednu stošezdesetjedninu proračuna svojim državljanima u BiH. To je milijarda kuna.

Mnoge ozbiljne države imaju takvo što. Imaju konsenzus oko važnih pitanja. Izrael, SAD… Pogledajte, primjerice, Srbiju. Sve političke opcije u njoj imaju gotovo jednak stav kad su u pitanju bh. Srbi i entitet Republika Srpska.

Je li moguće da i bh. Hrvati imaju takvo nešto?

Naši zastupnici mogu okrupnjivati ideje, planove i zamisli i provesti ih u djelo. Tri čovjeka mogu učiniti puno. Dodamo li njima trojici još nekoliko njih što su ili rodom iz BiH ili imaju veze s BiH i eto ti pravog kluba.

Nogometnim riječnikom, mogla bi se okupiti cijela reprezentacija bh. Hrvata u Hrvatskom saboru koja će, zapravo, raditi na svemu onom što mi ne vidimo tijekom saborskih rasprava.

U toj reprezentaciji mogu ‘igrati’ samo oni koji su to svojim dosadašnjim igrama i tehnikama zaslužili. Ne može se i ne smije računati na to što su oni eventualno ranije zadužili svoj narod, odnosno reprezentaciju. Postoji, naime, vrlo jasan razlog zašto trener Reala ne gura Raula umjesto Karima Benzeme. Prošlo je. Jednostavno.

Ipak, to ne znači da Raul nije zadužio Real i da nema svoje mjesto u Realu kao kolektivu. Ima ga, tako ga imaju i naši razni ‘rauli’ iako više ne igraju.

Reprezentacija bh Hrvata

U našoj reprezentaciji gore bi bio na golu i kapetansku vrpcu nosio Ivo Lučić. Bekovi bi bili Grmoja i Petrov, a stoperi Petar Škorić i Joško Klisović.

Zadnjeg veznog bi igrao Ivan Baćak, lijevo i desno bi stajali Tvrtko Milović i Nevenko Barbarić, a u napad bi jurcali Nino Raspudić, Miroslav Tuđman i Krešo Beljak. Mislite da je sastav čudan?

Mislite da je čudno odakle tu Krešo Beljak ili Joško Klisović? Proguglajte im stavove o Hrvatima u BiH i zanemarite izjave jednog Stazića ili prijatelja Željka Komšića, Vlahe Orepića.

Svi ovi nabrojani znaju u kakvoj situaciji su bh. Hrvati. Svi oni mogu koristiti najljepšu vrstu političkog utjecaja danas.Mogu utjecati na bilo koju vlast i mijenjati tokove. Ne rijeka. To, navodno, rade drugi.

Tko bi bio izbornik takvoj reprezentaciji? Svi oni koji imaju dobre odnose i kontakte sa spomenutima. Svi oni koje zanima situacija u kojoj se hrvatski narod u BiH nalazi i svi oni koji, na kraju krajeva, žele da BiH uspije kao država u kojoj će Hrvati (p)ostati konstitutivan i suveren narod.

Krenimo od početka uz kratko obrazloženje zašto ova jedanaestorica.

Ivo Lučić je već 30 godina aktivan na sceni. U nekim situacijama je bio premekan i možda je šutio kada nije trebalo. S druge strane, godinama je u medijskom prostoru djelovao kao normalan desno orijentirani kroničar, analitičar i povjesničar koji je sistematično objašnjavao važne stvari i termine izbjegavajući preveliko zadešnjenje koje bi moglo graničiti s ekstremnim.

Čovjek je to koji otvara vrata i ne zatvara ih kada ne mora. Ima kontakte, veze i stav kojim zaslužuje kapetansku vrpcu, ali i iznimno odgovaran posao golmana. Naprosto, ovakva momčad će imati jake protivnike, a Lučić momčad može obraniti.

Retorikom, stavom, ponašanjem i političkim djelovanjem on pokazuje kriterij izvrsnosti bez kojeg se ne može ući u ovakvu momčad.

Grmoja i Petrov su metkovski Mostovci i možda prvi političari iz mlađe generacije u Hrvatskoj koji su se ponašali državnički u smislu bh. Hrvata i nisu previše kalkulirali oko toga treba li se javno zauzeti za stavove bh. Hrvata.

Radili su na tomu bez da su razmišljali što je politički korisnije i laganije u pojedinom trenutku. U svojim izjavama su se ponašali kao političari svjesni aktualne situacije. Sjetite se kad je Petrov bio u posjetu Denisu Zvizdiću i brzinski reagirao na odvratni spin iz Zvizdićevog ureda po pitanju uređenja BiH.

Petar Škorić je u politici od prapočetaka Hrvatske. Najveći grijeh koji su mu iščupali jest taj da mu je general Ante Gotovina navodno rekao da je budala radi uređenja interijera prostora u kojem se održavao neki sastanak. Međutim, ako ste tih godina bili u situaciji da Gotovina uopće zna tko ste – onda nekog vraga i vrijedite.

Nerijetki su Škorićevi nastupi u prošlom sazivu Sabora gdje je progovarao o temama važnim bh. Hrvatima. Rođeni Duvnjak, nastanjen u Splitu, nije bježao od odgovornosti prema narodu iz kojeg, zapravo, potječe. Nije se ustručavao ni libio javno nastupati iako bi mu politički oportunije bilo da je, primjerice, lobirao za neki infrastrukturni projekt u Splitu. Tamo gdje mu je baza. I gdje su mu glasovi. Iako su mu glasovi u Splitu, bio je jasan i korektan prema ljudima koji mu, realno, neće dati glasove.

Što se tiče Joška Klisovića, samo proguglajte njegov intervju za Dnevnik.ba na temu deklaracije Izetbegovićeve SDA u kojoj najavljuju dokidanje preostalih prava bh. Hrvatima. Bit će vam jasno. Osim toga, takav čovjek u SDP-u može pokazati svima da ova reprezentacija nije ideološki i stranački obojana nego da ih zanima samo jedna stvar, što je u biti nama i najvažnije, a to je položaj vlastitih državljana u BiH.

Idemo u vezni red koji u svakoj ozbiljnoj momčadi, zapravo, vuče cijelu ekipu naprijed. Zbilja je suvišno pojašnjavati što u tom veznom redu čini jedan Tvrtko Milović. Komu to nije jasno, njemu je uzalud bilo što objašnjavati, ali ćemo pokušati.

Tvrtko Milović spada u ‘bosanske Hrvate’. Više od desetljeća radi na interesima bh. Hrvata i ni u jednom trenutku njegova pozicija nije bila poljuljana. Nije razmišljao o tomu kako će doći na posao u Sarajevo i hoće li ga radikalni SDA i kontrolirani mediji pokušati okačiti na stup srama (a jesu, i to više puta), međutim, Milović je i dalje pričao ono u što vjeruje i nije činio ustupke koji su mu mogli donijeti korist. Mogao je vrlo lako postati sarajevski ‘privjesak Hrvat’ kojim bi mahale sve dominante bošnjačke stranke kad bi im to bilo korisno. Nije to učinio, ostao je na liniji i takav hvata poziciju u Hrvatskom saboru kako bi kroz formalne političke institucije Republike Hrvatske nastavio činiti sve ono što godinama čini – potpuno besplatno. Jer zna da je tako ispravno.

Ivan Baćak spada u stari kov političara. Bio je zamjenik pokojnom Jozi Leutaru, a s radom bh. institucija se upoznao prije dobra dva desetljeća. Nikada nije poklekao niti izdao ono što on jest. Radio je za hrvatski narod, a kad mu je to bilo onemogućeno – časno se povukao. Nema prste u pekmezu, nema škakljivu prošlost iza sebe i nije nikada bio ničiji smokvin list.

Iako ga to ne legitimira kao dobrog političara, zadovoljava i neke od naših “osnovnih” standarda koje ljudi iz nekog razloga vole. Otac je petero djece i živi uređen život. Takav čovjek ne mora nužno biti dobar političar, ali je u slučaju Baćka ta činjenica samo šlag na vrhu kolača.

Važnost nekih drugih tema

Nevenko Barbarić je aktualni gradonačelnik jednog od najvitalnijih hrvatskih gradova u BiH i jednog od najljepših gradova u kojima su Hrvati većina općenito. Iako su ga ‘tukli’ s raznih strana, Barbarić je naprosto dobrim upravljanjem ljudskim resursima preporodio Ljubuški. Stvorio je od njega pravu malu metropolu. E, što bi takav čovjek trebao raditi u Hrvatskom saboru?

Njegovo bi bilo da potiče dalji razvitak Ljubuškog kao takvog, da privlači turiste iz Hrvatske na neke od nebrojenih turističkih destinacija koje Ljubuški ima i da radi na brendiranju Hercegovine kao takve u turističkom smislu. Na taj način, koristi bi imali svi hercegovački gradovi. Zamislite sljedeće: većina zastupnika u Saboru dolazi iz sredina u kojima ih ljudi znaju. Barbarićev jedini posao bi bio da uvjeri svoje kolege zašto je potrebno da uvjere svoje sumještane da dođu u Hercegovinu i u Ljubuški trošit novac.

U tom smislu, Barbarić je iznimno koristan u Saboru. Ako shvati mandat u Zagrebu kao dobro plaćeno radno mjesto i ako ne dovuče turiste iz Orahovice ili Vrbovskog u Ljubuški, narod će ga vječno promatrati kao uhljeba koji je u Sabor otišao da bi podebljao bankovni račun.

Valja imati na umu da na presude koje donosi sud naroda ne postoje žalbe.

Vrh napada

Zašto Nino Raspudić? Čovjek je to koji je 15 godina djelovanja u hrvatskoj javnosti problematizirao naše ključne probleme i iste gurno u javni prostor. Zbog njega, problemi poput konstitutivnog predstavljanja ušli su u mainstream i postali nešto o čemu se priča. Opće poznata stvar. Čovjek koji je toliko učinio u 15 godina pisanja kolumni i nastupa na televiziji, može učiniti čuda u jednom saborskom mandatu. To je naprosto razina iznad.

Miroslav Tuđman je hodajuća enciklopedija što se bh. Hrvata tiče. On je zaboravio više nego što su, uz dužno poštovanje, svi do sada spomenuti naučili. S njim u napadu može se učiniti jako puno. I u moralnom i političkom smislu Tuđman zna da je neke stvari dužan pokojnom ocu. Miroslav je, činjenicom da je sin utemeljitelja Hrvatske, ušao u povijest. Vrlo dobro zna koga bi komu trebalo uputiti i s kim bi trebalo razgovarati da se završi sve ono što se ne može završiti tijekom saborskog aktualca.

Uz to, čovjek je jako ponizan i skroman. Već ima godine i lagano se bližu intelektualnom i političkom sutonu. Kao takav, može nam biti iznimno koristan i zaslužiti da ga Hrvati u BiH zapamete i po tomu.

Beljak je bombarder. On kad puca, puca nekontrolirano. Beljak nikada nije imao negativan politički stav o Hrvatima u BiH.

On bi bio, u nekom idealnom svijetu, svojevrsna ulaznica za razgovor ostatka reprezentacije o ovim temama. Ove teme, poput bh. Hrvata, jesu stvari za koje država Hrvatska naprosto mora biti sustavno zainteresirana. Bez potpore na što širem političko-ideološkom spektru, takve teme će se uvijek promatrati kao stranačka HDZ stvar. A to ne valja.

Beljak je ulaznica da to ne bude tako. Tko ne vjeruje – neka gugla i provjeri što je Beljak ne tako davno pričao u Mostaru. To su principi koje ozbiljni političari ne mijenjaju često. Beljak to jest. Koliko god poneki njegovi nastupi govorili drukčije, ima političke principe i Hrvatima u BiH može, u najgorem slučaju, biti poput češnjaka – ni štete ni koristi. Odmoći im neće.

Što ranije to shvatimo, to bolje. Najvažnije je detektirati problem. U našem slučaju to je činjenica da status bh. Hrvata nije na političkoj razini u Republici Hrvatskoj shvaćen kao opći politički problem. Ovih 11 to može promijeniti. A, od nečega, uvijek valja početi.

hms.ba/ https://hms.ba/Hrvatsko nebo