MILE PRPA: Galaksija, VIHOR ORHIDEJA
Za čitatelje našeg portala, donosimo nekoliko pjesama u prozi iz neizdane knjige, autora gospodina Mile Prpe (br.12)
(Knjiga sadrži 110 pjesama u prozi)
Galaksija
VIHOR ORHIDEJA
Drugi jahač Apokalipse
Rat nije zarazna bolest
već bolest vladanja
koja nastaje u glavama moćnika.
Da prošire svoju moć i teritorij
nad kojim vladaju
pokreću okrutne ratove.
Osvajaju i pokoravaju, a nerijetko i ubijaju
cijele narodne populacije, to suvremena povijest
naziva – genocidom.
Genocidom su potamanjene
brojne poznate populacije u povijesti.
Rimsko Carstvo je istrijebilo Gale
u Zapadnoj Europi.
Dva velika genocida nad Židovima
prvi od strane rimskog cara
Tita Flavija Vespazijana,
drugi od strane nacista.
Genocid nad Indijancima, Aboridžinima
i kolonijalnim narodima općenito.
Gladomor u Ukrajini,
i masovna potiranja brojnih naroda
od strane komunista sve do danas.
(Onome koji je jahao na riđem konju,
bi dopušteno da uzme mir sa zemlje i da ljudi ubijaju
jedni druge, i bi mu dan veliki mač. Otk. 6:4)
Treći jahač Apokalipse
Ivanovo biblijsko Otkrivenje
u sebi sadrži misao da će dio
zemaljske populacije ljudi
trajno patiti glađu.
Svjedoci smo te gladi,
u suhim pustinjskim krajevima
Afrike, ali i drugdje u svijetu,
počesto naletom velikih suša,
ali i gladi zbog neimaštine,
ratnih razaranja i sl.
Glad je apokaliptična,
kad se gledaju slike na TV-u
najteže je gledati gladnu djecu,
s nabubrenim trbusima,
tankim ručicama i nogama,
rebrima koje se vide, ali i razrogačenim
krupnim očima u kojima se vidi patnja.
Riječ je pretežno o crnačkoj djeci
u pojedinim dijelovima Afrike.
(Onaj koji je jahao na vranom konju imao je vagu u svojoj ruci.
Oka pšenice za denar, i tri oke ječma za denar,
a ulja i vina neće ni biti. Otk. 6:5-6)
Četvrti jahač Apokalipse
Smrt objedinjuje
djelovanje prethodna tri
jahača Apokalipse.
Prema Otkrivenju
Smrt je posljedica njihovog
djelovanja, ali ne i prirodnog umiranja.
Smrt oslobađa duše iz okova našeg tijela.
Makar kako apsurdno zvučalo –
u smrti se nalazi trajni spas,
prelaskom u onostrano življenje.
To je bijeg iz bijede
ovozemaljskog života,
i bezbrojnih patnji koje doživljavamo
u zemaljskom tijelu.
Time ne ulazeći u eshatološko
tumačenje smisla života.
Kao da je u smrti spas?!
(Onome koji je jahao na zelenkastom konju
bilo je ime Smrt. Otk. 6:8)
Sunce i Mjesec
Ja ne tražim puno,
dajte mi da Sunce i Mjesec
budu moji.
Budite bez brige
ne bih vam tada prodavao
sunčevu svjetlost ni na njoj zarađivao.
Jednako tako ni na noćnoj svjetlosti Mjeseca.
Kad bih bio gospodar Sunca,
slao bih njegove svjetlosne i tople zrake
na sirotinju koja se negdje smrzava.
Mjesecu bih dao zadatak
da noću osvijetli sve one koji se vole.
Da njihova ljubav bude javna.
A posebno bi Mjesec
dolazio na prozore
gdje spavaju djeca,
i bdio nad njima dok
sanjaju san o Mjesecu.
Ja ne tražim puno,
dajte mi Sunce i Mjesec
pa će vam svima biti bolje.
Mir
(I.dio)
Mir tebi, ratni vjetre,
mir vama ratoborne riječi.
Mir tebi oružana silo.
Mir tebi svekoliko oružje,
mir tebi zlokobna atomska bombo.
Mir vama, ratni brodovi, mir vama
podmornice krcane oružjem.
Mir vama dalekometne rakete.
Mir vama, bombarderi, i vama nosači zrakoplova.
Mir vama topovi, mir vama tenkovi
Mir, svima mir!
Ne dajte o ratu pjevati.
Ne dajte o ratu govoriti.
Ne dajte se u rat uvući.
Vi, veliki i mali narodi.
Političari,
sklonite riječ rat s vaših usana.
Izbacite je iz svoga srca,
izbacite je iz svoje duše.
Svakoj riječi rat
recite – stop!
Mir
(II. dio)
Mora i oceani,
ne dopustite ratnim brodovima
plov na svojim valovima.
Ne dopustite
ratnim podmornicama
plov u morskim dubinama –
Ne dopustite plov torpedima
i morskim minama.
Nebeska prostranstva,
ne dopustite let borbenim zrakoplovima,
ne dopustite raketama da sijeku nebo,
ne dopustite let ratnim satelitima.
Ne dopustite let naoružanim
helikopterima.
Zelena žitna polja i livade,
ne dajte tenkovskim gusjenicama
da vas razaraju i gaze.
Ceste i putovi, ne dajte ratnim strojevima
da jure vašim kolnicima,
Zračne luke, ne dopustite bojnim letalima
da s vas uzlijeću u nebo i odozgor bacaju bombe.
Zapovijedam svekolikom
oružju svijeta
MIR! MIR! MIR!
Ruža vjetrova
O ružo, ružo moja, i vjetrovi te vole.
Pletu se u čvor poput tvojih latica.
I pušući prave vrtlog, nalik na ružu.
Zato ih u sumaru i zovemo – ruža vjetrova.
Ruža vjetrova, to je društvo koje se
povremeno sastaje.
Moji vjetrovi nisu mirisna ruža,
oni su misaoni vjetrovi.
Svaki je za sebe, svaki u svojoj misli,
a zajedno čine ružu misli
koje se sabiru u Ružu misaonih vjetrova.
Toj se ruži ne daju trgati latice,
toj ruži nije moguće mijenjati boju,
jer one su poput duge,
svaka misao je satkana
istovremeno od svih boja i tonova.
I šutljive sove imaju misli,
ali kad racvjeta duh pjesnika
to je buket ruža
misaonih vjetrova.
To su blagi vjetri maestrali
koji prozračuju ljudsko srce.
Sunce
Kad bi Zemlja imala umjesto jednog
sto i deset Sunaca, pa makar i malih
(koliko ova knjiga ima pjesama),
bila bi spržena.
Bila bi sva sažgana.
Poput Sunca
svaka pjesma ima toplinu,
ne preveliku,
tek toliku da ogrije srce čitatelja.
Tek toliku da se osjeti
toplina riječi.
Tek toliku da topla misao
nježno uđe u duše
dobrih ljudi.
Tek toliku da se u njima
pokrene ples stihova
i da se kolo uokolo razigraju strofe.
* * *
Mile Prpa/Hrvatsko nebo