Damir Pešorda: TRT MILOJKO

Oni koji se dobro sjećaju bivše države, sigurno se sjećaju i izraza Trt Milojka  ili Trt Milojko. Mogla se čuti ili pročitati i jedna i druga verzija. Na portalu  Vukajlija.com značenje izraza definirano je na sljedeći način: ”Tako se kaže kad se neko potrudi, a nije baš vičan tome sto radi, pa omaši.” Uglavnom, izraz se odnosi na neki neuspješan pokušaj, i to urnebesno neuspješan. Jedan od najboljih suvremenih srpskih prozaika Svetislav Basara u svojoj kolumni, misleći na Srbe, kaže: ”Trt Milojka je naša sudbina.” Što je točno njihova sudbina, ne bih znao reći, ali se nadam da to nikada više neće biti pitanje od presudne važnosti za nas. Stoga, za razliku od naših srednjostrujaških medija, koji standardno zanose u lijevo da je lako predvidjeti gdje će pogoditi, potpuno promašenim držim patetično lamentiranje Milojka Pantića nad Džajićevim uručenjem Zvezdina dresa z brojem jedan ratnom zločincu, takozvanom Kapetanu Draganu.

  Milojko Pantić, poznati srpski sportski komentator, prometnuo se političkog komentatora. U svojoj emisiji Sportska galaksija sporta se dotiče tek usputno, ali zato s velikim žarom napada Vučićev režim. To je vjerojatno koristan trud s aspekta razvoja demokracije i higijene političkog života u Srbiji, no za nas u Hrvatskoj irelevantan. Međutim, Pantić je ovih dana jednim svojim dramatičnim govoru oduševio hrvatske srednjostrujaške medije. Tako Večernjak klikće: ”Govor kakav se ne pamti: Zauvijek se odrekao Zvezde jer se poklonila zločincu, krvniku Hrvata i Bošnjaka!”. Riječ je, kao što već rekoh, o Kapetanu Draganu kojemu su vodeći ljudi Crvene zvezde, Dragan Džajić i Zvezdan Terzić, uručili počasni dres  kluba s brojem 1. Zašto su hrvatski mediji toliko oduševljeni Pantićem? Zašto bi hrvatskoj javnosti bilo toliko važno što se jedan zvezdaš odrekao Zvezde?  Ima neka tajna veza, pjevali su svojedobno Indexi, odnosno Bijelo dugme . I stvarno ima – Jugoslavija. Tamnica naroda, kako su je nazivali komunisti dok oni nisu osvojili vlast. Sa Srbima kao tamničarima.

  Trifunovićeva pjesma zapravo i govori o tajnoj vezi između stražara i zatvorenika. Ima neka tajna veza,/ za sve ljude zakon krut,/ njome čovjek sebe veže/ kada bira neki put. Uistinu ima neka tajna veza između Hrvata i Srba uhvaćenih u klopku jugoslavenstva. Kao što sugerira Trifunovićeva pjesma da zatvorski stražar u zatvoru provede dulje vrijeme nego bilo koji zatvorenik, tako i Jugoslaveni dulje ostaju u tamnici naroda od onih koje su silom držali unutra. Dok su mogli. Jugoslavije odavno nema, ali oni ne umiju izaći iz tamnice u kojoj su bili kerberi. Sidro koje lađu čuva. Bojim se da i Milojko Pantić pati od toga sindroma, a i kreatori ovdašnjih medija koji ga s oduševljenjem prenose. Znao je Milojko Pantić valjda cijeli život da je Crvena zvezda jedna od stožernih točaka srpskog nacionalizma pa se svejedno Zvezde nije odricao. Nije kapetan Dragan ništa veći zločinac od Arkana, svojedobnog vođe Zvezdinih navijača, te pomalo neuvjerljivo djeluje ovo Pantićevo zakašnjelo odricanje od Zvezde.  Bit će da njega više boli što ovakvo Zvezdino čašćenje počinitelja ratnih zločina nad Hrvatima, blago rečeno, ne doprinosi hrvatsko-srpskom približavanju u nogometu nego što ga uistinu smeta Kapetan Dragan.  

   Vrijedi spomenuti da je nogomet jedan od rijetkih hrvatskih sportova koji još nije upao u ralje neke regionalne lige. Što ga i održava uspješnim jer u svim sportovima gdje imamo zajedničku regionsku ligu, iz godine u godinu smo sve neuspješniji. Stoga me nimalo ne impresionira Milojkov dramatičan govor protiv srpskog šovinizma. Takvi govori samo mogu zamazati oči kojem naivnom Hrvatu i osokoliti ovdašnje Jugoslavene. Više cijenim iskrenost Zvezdina vodstva, dok časte Kapetana Dragana, oni jasno iskazuju svoj stav prema ratu u Hrvatskoj. To je za Hrvate kudikamo korisnije i bolje ponašanje od Pantićeve iznenadne kroatofilije jer je iskreno i po kratkom postupku rasplinjuje sve bratsko-jedinstvene iluzije. Ako se ikada odnosi Hrvata i Srba uistinu normaliziraju, normalizirat će se prije kroz uspostavljanje čistih računa, simbolično rečeno, s ljudima kao što je Džajić nego kroz bratimljenje s ljudima kao što je Pantić. Sve u svemu, Trt Milojko! 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo