Htjeli smo da se napokon čuje krik ubijene djece Viteza; i hrvatski narod u BiH ima pravo njegovati kulturu sjećanja

Desetog lipnja 1993. godine minobacačka granata tzv. Armije BiH ubila je osmero djece na dječjem igralištu u naselju Podgradina u Vitezu u Središnjoj Bosni. To se dogodilo u večernjim satima nakon što je taj dan na snagu stupilo primirje između HVO-a i muslimanske Armije BiH.

Godinama unazad o ovom svirepom zločinu govorilo se tek usput, kad i o drugim zločinima nad Hrvatima u BiH i o njima se u široj javnosti malo znalo; sve do 10. lipnja ove godine kada su mladi hrvatski aktivisti diljem BiH te u gradovima u Hrvatskoj, Sloveniji, Švicarskoj, Njemačkoj i drugdje odlučili snažno oživjeti sjećanje na zločin nad nevinom djecom u Vitezu i podsjetiti da nalogodavci i izvršitelji ovog zločina, koji se dogodio prije točno 27 godina, još nisu otkriveni i kažnjeni.

Mladi hrvatski aktivisti uz zapaljene svijeće molili su za ubijenu vitešku djecu; Borisa Antičevića, Dražena Čečura, Sanju Garić i njezinog brata Milana, Velimira Grebenara i njegovu sestru Augustinu, Sanju Križanović i Dragana Ramljak. Molili su za njih i tražili pravdu od ovozemaljskih sudova.

Za emisiju „Iz prve ruke“ koja se emitira u programu Televizije Herceg Bosne, govorilo je dvoje mladih ljudi, među stotinama zaslužnih da se zločin počinjen nad nedužnom djecom Viteza i žrtve tog zločina ne zaborave. To su Gabrijela Arapović, studentica novinarstva na Sveučilištu u Mostaru i Marko Babić, studen povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Odgovarajući na pitanje što je mlade aktiviste potaknulo na ovaj čin, Arapović kaže da je sigurna da će 10. lipnja 2020. ostati zapisan u suvremenoj povijesti u BiH jer su mladi ljudi diljem BiH, Hrvatske, ali i Europe obilježili 27 obljetnicu, ne stradanja, nego pokolja osmero viteške djece na koje je Armija BiH bacila granatu nakon što je potpisan mir.

-To nije bio slučajan događaj. Neko u svojoj glavi isplanirao namjerno baciti granatu na osmero nevine djece. Mi smo tu večer bili njihov glas, htjeli smo da se napokon čuje krik te djece. Znamo da pravde nema, ali istina se može i mora čuti i akcija nam je uspjela. Toliko se mladih odazvalo da se u jedan dan stopila i tuga, i sreća, i razočaranje, i ponos i zajedništvo, i toliko emocija, nešto neopisivo, kazala je Arapović.

Babić ističe da se on prije nekoliko mjeseci intenzivnije počeo pratiti događaje u BiH i interesirati se za položaj Hrvata u BiH.

„Preko društvenih mreža saznao sam za ovaj zločin i nekako sam se htio priključiti inicijativi. Tako sam i stupio u kontakt s Gabrijelom koja je pristala na to da pokažemo da se i u Hrvatskoj ljudi prisjećaju stradanja hrvatskog naroda u BiH i da jednostavno pošaljemo poruku da i hrvatski narod u BiH ima pravo njegovati kulturu sjećanja“, kazao je Babić.

On dodaje da se u ovu akciju uključio i zbog osobnih razloga jer je porijeklom iz Vidovica pored Orašja gdje je 12 Hrvata masakrirano, a za taj ratni zločin do dana današnjeg nitko nije odgovarao.

Odgovarajući na pitanje kako se uspjelo uključiti ovoliko veliki broj ljudi za iskazivanje pijeteta pobijenoj djeci Viteza, Arapović kaže da je doista puno ljudi bilo uključeno u akciju, ali da se jedno ime posebno odskače od svih.

„To je kolega Ivan Šušnjar koji već godinama piše o ubijenoj djeci u Vitezu, koji iz zaborava izvlači malenu Augustinu Grebenar – najmlađu žrtvu pokolja, koja je imala nepunih devet godina kad je tako strašno ubijena. On je svojim tekstovima tu priču počeo proširivati na mlade ljude, a onda nam je počelo biti stalo da tu priču prenesemo svima; ne samo u BiH nego i u cijeli svijet, da ljudi vide što se stvarno događalo te kobne 1993. godine u Vitezu, istaknula je Arapović.

Podsjeća da su se mnogi gradovi uključili u akciju te da su se javljali ljudi iz Hrvatske, Posavine, Središnje Bosne, Hercegovine i iz cijele Europe.

U akciju je bilo uključeno 36 gradova iz BiH, Hrvatske i Europe, a posebno zanimljivo je to što je netko ispred sjedišta UN-a u Genevi postavi sliku malene Augustine Grebenar s imenima svih osmero pobijene djece Viteza.

Gradovi koji su odali pijetet djeci Viteza: Vitez, Mostar, Sarajevo, Odžak, Kiseljak, Grude, Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje, Konjic, Novi Travnik, Travnik, Čapljina, Međugorje, Tuzla, Orašje, Stolac, Žepče, Čitluk, Neum, Domaljevac, Kupres, Maglaj, Jablanica, Bogdanovci (Vukovar), Brčko, Kreševo, ali i Zagreb, Split, Zadar, Beli Manastir, Kaštel Kambelovac, pa čak i Ženeva, Ljubljana, Bochum, Frankfurt i München.

Babić je istaknuo da se ni jedan medij iz Hrvatske nije pojavio na Glasu hrvatske žrtve – Zidu boli na zagrebačkom Mirogoju.

-Neki portali jesu prenijeli vijest da smo odali počast pobijenoj viteškoj djeci, ali očekujemo d će ubuduće ovakve inicijative biti angažiranije popraćene, rekao je Babić.

R.I./HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo