Šiljo: Raspušteni Sabor

Od danas Hrvatski sabor nije više ni hrvatski ni sabor, nije (već dugo) ni državni, samo je – raspušteni. Većina je tako odlučila nešto prije redovnog roka. I koji su se žustro odupirali protukoronskim ljetnim izborima na kraju su uglavnom digli ruku za raspuštanje. Pa će sada 153 fotelje čekati dva i pol mjeseca svoje nove ili stare sjedioce. Stari bi željeli potvrditi posjed, novi dakako oteti ga starima.

No tko će na liste i tko će na izborima biti „preferiran“ mučna je nepoznanica. Izvor tjeskobe i frustracije, po potrebi i lamentacije i prostracije. Stotine žudnih prevrću „pola Hrvatske“ e da bi se domogli takve časti, uživali u takvoj slasti.

U čemu to?

– U novoj rundi raspuštenosti nakon ljetnog raspusta?

– U novim (doduše: sjajno plaćenim) poniženjima ili samoponiženjima?

– U novim dramama, farsama i lakrdijama nakon što je završila ova u kojoj je brojnim preokretima, otpadništvima i „žetončićima“ održavana tanka i iznimno šarena (ne)-zna-se-većina (s četiri ocila i svima milenima zajedno), i pod cijenu koja nema cijene.

Većina u korist onih koji u Saboru i ne sjede osim kada kao članovi „Vlade RH“ dođu na Aktualno prijepodne, a u međuvremenu se bave stvarnim poslom, recimo raspodjeljivanjem proračunskog novca. Po mogućnosti više svojima. Na što podupirači u Saboru žmirahu na oba oka. A lišenici si uzimahu pravo na raspuštenost, koje uključivaše i nedolaženje na sjednice i kršenje Poslovnika i vrijeđanje i podnošenje opomena i, ponekad, iznošenje iz sabornice.

Kad je bal, nek je – kraval! I kad ne ide ozbiljno, može se i – raspušteno!

Sve dok se jednoć i sama država s takvim Saborom ne „raspusti“.

Šiljo/PHB-Pokret za hrvatsku budućnost/Hrvatsko nebo