Mario Jareb: Vučićeve su izjave tipično srpsko pretjerivanje i napuhavanje

I ovogodišnji Dan sjećanja na žrtve Jasenovca, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić iskoristio je kako bi u javnost plasirao podatke o milijun ubijenih Srba u NDH te je iz Spomen parka u Sremskoj Mitrovici poručio da “šutnje o zločinima nad Srbima više ne smije biti te da se više nikada ne smiju dogoditi Jasenovac i Oluja”.

Vučić je u svom govoru u Sremskoj Mitrovici rekao, podsjetimo, da su “njemački podaci govorili da je u NDH ubijeno gotovo milijun Srba, što jasno pokazuje da je njihovo istrebljenje bila državna politika i da je to bio genocid, što se nikada ne smije zaboraviti”.

“U našim školama i udžbenicima ne uči se dovoljno ni o Jasenovcu, ni o našem Beogradu, ni o našoj Šumadiji, ni o našem Novom Sadu, ni o jugu, istoku i zapadu Srbije. Kako onda mislimo da oni koji su pripadnici naroda koji su počinili ta zvjerstva imaju drugačiji odnos prema onome što se zbivalo u Drugom svjetskom ratu”, poentirao je u svom stilu srbijanski predsjednik.

Dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest koji se bavi se poviješću NDH i bio je predstavnik Ministarstva kulture u Savjetu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovaca, komentirao je za portal Direktno najnoviji istup srbijanskog predsjednika.

U pogledu izvora podataka na koji se Vučić pozvao, povjesničar Jareb napominje kako su se tijekom Drugog svjetskog rata iznosile svakojake procjene ta da su neki Nijemci uistinu govorili o nekoliko stotina tisuća ubijenih Srba u NDH.

“Međutim, nakon brojnih istraživanja te su se brojke pokazale izlišnima i danas se uistinu više nitko ne može pozivati na njih. Uostalom, popis koji je rađen u Jugoslaviji 1964. godine, u okviru zahtjeva za ratnom odštetom od Njemačke, iako nije savršen, govori o deseterostruko manjem broju žrtava i u logorima NDH-a i u njoj općenito.

Jareb pojašnjava da se prema kasnijim istraživanjima i procjenama došlo do brojke od najviše pola milijuna srpskih žrtava, ali tijekom cijelog Drugog svjetskog rata; i to od južne Srbije, četnika koji su stradali u južnoj Austriji i Sloveniji, dakle, uključujući sve njihove žrtve tijekom cijelog rata i u NDH, i od Nijemaca, Talijana, Mađara, Bugara te u međusobnim obračunima između četnika i partizana.

“Jasno je da su Vučićeve izjave tipično srpsko pretjerivanje i napuhavanje. Neki su njihovi autori tvrdili da je samo u Jasenovcu ubijeno milijun Srba. Sada su našli nekog tzv. stručnjaka iz Izraela Gideona Greifa koji za očito velike novce rasprodaje svoje ugled i ponavlja prastare, izlizane teze o Jasenovcu. U Srbiji se koriste Goebbelsovom tehnikom propagande ‘o tisuću puta izgovorenoj laži koja možda postane istinom’”, ističe naš sugovornik te napominje kako Vučića i u samoj Srbiji demantiraju jer beogradski Muzej žrtava genocida ne prelazi 100 tisuća žrtava u Jasenovcu, iako je i ta brojka, ističe, isto preuveličana.

Navodi kako i broj žrtava koji kao službeni navodi Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, a radio se od oko 83 tisuće, isto ima problema s vjerodostojnošću jer je uočeno dosta dupliranja u tom popisu.

“Krenulo se sa 70-ak tisuća i dodalo se još desetak tisuća žrtava, a taj je porast popraćen s nizom problema što dovodi u sumnju vjerodostojnost samog popisa. Smatram kako bi najbolje bilo vratiti se jugoslavenskom popisu iz 1964. godine, iako je i on manjkav. Oni su došli do nešto manje od 59 tisuća žrtava za Jasenovac i Staru Gradišku, ali on je rađen 20 godina nakon rata kada je bilo puno više živih svjedoka. Taj je popis sustavno rađen i jugoslavenska država je stala iza njega, a radio se zbog dobivanja reparacije od Njemačke jer oni nisu prihvaćali napuhane brojke koje je Jugoslavija iznosila nakon rata.

Pristali su na isplatu ratne odštete, ali samo na temelju provjerenih i utemeljenih podataka. Na tom su popisu radile tisuće ljudi, no kad se vidjelo da je broj žrtava višestruko manji, taj je popis ‘bunkeriran’ i zabranjeno je iznošenje tih podataka jer se već tada govorilo o 700 tisuća žrtava u Jasenovcu i općenito se nakon rata sve preuveličavalo i zbog ratne odštete i kako bi Jugoslavija na mirovnim konferencijama ispala veća žrtva s većim gubicima nego što je uistinu bila”, podsjeća taj povjesničar i dodaje kako se tek ’89. godine prošlog stoljeća ponovno došlo do tog popisa koji je pokazatelj koliko je bivša država manipulirala brojkama i kako su radije odustali od ratne odštete nego priznali kako su iznosili laž i propagandu.

Vučićevu usporedbu Jasenovca i Oluje, Jareb smatra očekivano potpuno neprimjerenom i dodaje kako je to njihova standardna priča i još jedan njihov velikosrpski mit jer oni sve poraze pretvaraju u nekakve mitove.

“Dakle sve što se njima dogodilo to je najveći zločin, a Vučić bi se zbog svoje nečiste savjesti i huškačkog govora u Glini trebao zapitati kako je pridonio tome da je došlo do Oluje i koliko je on zaslužan da svi Srbi žive u istoj državi, samo više ne na hrvatskom području”, govori Jareb.

Ističe da je puno toga u zadnjih 30 godina napisano o žrtvama i ratnim događanjima i uopće o mnogim aspektima života u NDH-a te kada se povjesničari bave svojim poslom, a ne politikantstvom, kako se onda dobije uravnoteženija slika prošlosti nego što bi to voljeli neki i u Hrvatskoj.

Na upit što Hrvatska može učiniti i što čini protiv te velikosrpske propagande u cijelom svijetu, Jareb odgovara da mi možemo prema inozemstvu nastupati s činjenicama i to tako da objavljujemo znanstvena istraživanja i knjige na engleskom jeziku.

“Ne možemo reći da država ne pomaže jer svi mi povjesničari radimo u nekim javnim institucijama, ali ako govorimo o nekoj sustavnoj promociji ili pokušajima da se naši radovi i spoznaje prezentiraju izvan Hrvatske, onda je to druga stvar. Ipak, u zadnje vrijeme od kad imamo novog ministra vanjskih poslova vidi se želja za napretkom i u tom području. Mi smo na žalost, imali ministricu vanjskih poslova koja je mislila da je Hrvatska napravila agresiju u BiH, i predsjednika Vlade koji je rekao da je Hrvatska ‘slučajna država’. Tako da promocija istine i činjenica o Hrvatskoj i hrvatskoj povijesti puno ovise i o tome tko je na vlasti i na kojem položaju”, ističe.

A prema samoj Srbiji, dodaje, teško je postupati dok god tamo nema razuma, a “nema ga jer vidimo tko ju predstavlja”.

Jareb kao problem navodi i Srpsku pravoslavnu crkvu koja nastupa na istim osnovama kao i srbijanska vlast na čelu s Vučićem. “Riječ je o paradržavnoj nacionalističkoj organizaciji čiji predstavnici u Hrvatskoj možda prikazuju razumnije ponašanje, ali od njihova patrijarha u Srbiji nemamo se čemu dobrom nadati. A i sama Srbija nam je na 60 kilometara od Zagreba jer Republika Srpska je samo formalno u BiH, ali oni imaju srpsku vojsku i policiju i na to moramo gledati s velikom zabrinutošću”, zaključio je Jareb.