DOMOVINA: Siniša Kovačić: Nazivali su me katotalibanom i klerofašistom, ali sam uz Božju pomoć sve izdržao

Na početku razgovora fra Stjepan je istaknuo kako mu je drago ugostiti osobu iz medija i stručnjaka za društvene mreže, s obzirom da su se iste u ovim vremenima pokazale vrlo korisne i spasonosne. Napomenuo je također kako je Kovačić, unatoč godinama, izgradio veliku karijeru i vodio mnoge bitke u svijetu medija koji nije uvijek mjesto prihvaćanja osoba snažnog religijskog opredjeljenja.

“Ono što je ljudima najzanimljivije jest pitanje zašto sam otišao s HRT-a na Hrvatsku katoličku mrežu? Percepcija je da si na HRT-u zvijezda, osoba koja ima neke povlastice, prošetaš špicom i odmah isti dan izađeš na portalima, drugi dan u Story-u Gloriji i ostalo. Zapravo mislim da je to bio Božji plan, kao i puno toga u mom životu”, naveo je na početku Kovačić nastavivši: “Dat ću vam samo jedan primjer gdje mislim da se Bog najviše ostvario i mom životu, a to je bio trenutak kada sam dobio poziv da budem glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije. Ja to nikada nisam želio, niti sam to ikada s ikim komunicirao.”

Fra Stjepan Brčina i Siniša Kovačić na LIVE razgovoru / Foto: Instagram Stjepan Brčina

Kovačić je naveo kako mu je, u tim trenucima kada je promišljao o odluci i poziciji koja mu je ponuđena te izazovima pred njim, upravo molitva davala snagu i vjeru da će donijeti dobru odluku. “Ja sam tradicionalni katolik (…) odgajan sam u vjeri odmalena i nikada nisam u životu imao potrebe izmišljati ili tražiti neke nove molitve. Za mene je jednostavno molitva uvijek bila ona iskrena molitva Gospine krunice, Očenaša ili Zdravo Marije te sam vrlo često i intenzivno molio da donesem dobru odluku”, rekao je Kovačić te dodao kako je uz to naravno Bog imao svoj plan. Prepoznavajući neke znakove Božjeg plana Kovačić je tako, u trenutku preuzimanja pozicije vođenja HRT-a, donio jednu ključnu odluku – da HRT vrati narodu. Međutim, sam navodi kako mu se to, na određen način, “obilo o glavu”.

“Tih dana je dolazilo tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku. Pitali su me hoćemo li samo prenositi misu iz katedrale? Rekao sam ne, prenosit ćemo sve na što su mi upućeni komentari: Kako mislite sve, pa mi smo javna televizija. Pitao sam ih hoće li tamo biti ljudi? Mi moramo ići tamo gdje su ljudi. Radimo program za ljude”, naveo je Kovačić prisjetivši se tih vremena kada je zbog svoje odluke, među ostalim, prozivan po različitim portalima, nazivan katotalibanom i klerofašistom. “Bez obzira na to, osjećao sam se mirno, jednostavno me to nije diralo. Pitate se sigurno kako čovjek postane imun na te napade, kako te ne pogodi da te netko vrijeđa, da vrijeđa tvoju obitelj. Ja sam uvijek Boga molio da me stavi pod određeno stakleno zvono – da ostanem svjestan stvarnosti, da nikada ne izgubim vid, ali da me to stakleno zvono zaštiti od loših poticaja, vijesti, informacija i bilo kakvih zlih namjera. I zaista, Bog mi je to omogućio i ja sam to izdržao. Kovačić je istaknuo kako je situacija u vrijeme kada je on vodio HRT bila drugačija te napominje da je sada situacija bolja te da HRT napokon počinje obavljati svoju ulogu, iako su mogli reći da nemaju kapaciteta za mnoge prijenose misa, ali ipak nisu zanemarili potrebe Crkve, vjernika i naroda.

Rekao je također da ga je posao na televiziji dodatno očvrsnuo te, bez obzira na izazove, nikada nije bježao od toga što on jest i tko on jest – katolik koji živi svoju vjeru. Međutim, napominje kako postoje i oni koji koriste svoju vjeru ili je pak skrivaju za sitne profite. “Kada primijetim da ljudi iskazuju svoje katoličanstvo ili ga prešućuju jer imaju nekakve kalkulacije u glavi, uvijek postanem oprezan”, napomenuo je Kovačić rekavši da vjera nije nešto što se demonstrira po potrebi, bilo za karijeru ili nešto drugo, već se ona živi.

“Svojim svjedočanstvom ne smijemo terorizirati druge ljude i pokušavati ih uvjeriti da je naše uvjerenje ispravno uvjerenje. Dopustimo izbor – Bog ima plan za svakog od nas, ali nam je dao i ogroman izbor. Na nama je da se, kroz otajstvo ufanja, ne zaustavimo kada dođemo do raskrižja (različitosti, sukoba), već da produžimo dalje jer znamo gdje idemo. Oni koji dolaze u raskrižje mogu za nama, a i ne moraju. Ja sam siguran da će mnogi krenuti za nama”, rekao je Kovačić istaknuvši da i sam zna kako se s ljudima čovjek prije susretne, ne govoreći im kakvi bi trebali biti, već primjerom pokazujući stav i opredjeljenje.