J. Jović: Čim mine epidemija stižu izbori

 Parlamentarni izbori – kada?

Na pitanje o vremenu održavanja parlamentarnih izbora, koji se inače moraju održati do kraja godine, Andrej Plenković, predsjednik Vlade i HDZ-a u jednom od dodvorničkih novinarskih razgovora, veli kako to sada nije prioritet i kako se o tome u ovom trenutku, dok traje borba s opakom zaraznom bolešću, niti ne razmišlja. Slične će odgovore na slična pitanja dati i njegovi najbliži suradnici koji ne mogu reći ni dobar dan, a da ne spomenu svog velikog vođu. Blaženi koji vjerovahu, ali sam gotovo siguran kako se baš o izborima naveliko razmišlja u vodećoj stranci i kako se mnoge mjere pomoći gospodarstvu poduzimaju baš radi toga.

Posljednja istraživanja pokazuju kako HDZ popravlja svoj plasman na ljestvici popularnosti te kako je drugo mjesto zamijenio prvim s mršavim bodom prednosti ispred SDP-om. Vjerovali ili ne vjerovali istraživanjima raznih agencija, to nam se čini vjerodostojnim i razumljivim. Hrvatska se u cjelini, zahvaljujući prije svega zdravstvenim radnicima i zdravstvenom sustavu, koja nije tako katastrofalan kao što su nam posljednjih godina trubili jahači apokalipse, dobro nosi s koronavirusom, puno bolje nego neke napredne zapadne zemlje u koje uvijek gledamo kao u nedostižan uzor. I mjere spašavanja radnih mjesta su naišle na pozitivan odjek i kod radnika i kod poslodavaca.

U vremenima velikih kriza, pogibiji raznih vrsta, javlja se spontana tendencija homogenizacije, okupljanja oko vođe kao što se skupljaju bivoli pod naletom bijesnih lavova. U toj atmosferi straha i bitke za zdravlje svi prigovori na račun vodećih političkih struktura odjednom izgledaju minornima i nevažnima. Sve uobičajene teme i dileme društva iščeznule su s malih ekrana i s novinskih stupaca. Andreju Plenkoviću i njegovoj momčadi vjetar u leđa i pilula samopouzdanja su rezultati unutarstranačkih izbora na kojima je premoćno pobijedio suparničku ekipu.

Takvu će situaciju zacijelo pokušati iskoristiti vodeća stranka zajedno sa svojim sadašnjim i potencijalnim koalicijskim partnerima u koje svakako spada i SDP. „Narodnjačka“ stranka zna za onu staru narodnu kako se gvožđe kuje dok je vruće i kako rana više boli kad se ohladi. Izbori, naravno, ne mogu biti održani sve dok postoje ograničenja zbora, dogovora i kretanja, ali čim to mine, raspisat će se izbori i kampanja, koja neće dugo trajati, će krenuti.

Jer, što vrijeme i sjećanja budu više odmicali, otvorit će se ponori surove stvarnosti. Dočekat će nas veliki broj siromašnih i nezaposlenih, smanjivanje plaća, enormni dugovi i propuh u državnom proračunu. Počet će se više govoriti o promašenim ekonomskim politikama zadnjih dvadeset godina, o suspenziji referendumskih inicijativa, o nametanju protukršćanskih moralnih načela, o neprincipijelnim koalicijama… Sve će to vlastima, a kome bi drugom, doći na političku naplatu. Zaboravit će se i eventualno dobro što je učinjeno u sprječavanju zaraze i u pomoći gospodarstvu. Zaboravit će se eventualne zasluge i tražiti rješenja. A stvar je relativna i glede unutarstranačkih izbora, uzmemo li u obzir kako je i u kontroliranim uvjetima protiv Plenkovića bilo tridesetak posto članova HDZ-a, a da je glasovanju pristupilo samo sedamdeset od preko dvjesto tisuća njih.