“Corona totalitarizam”

U cijeloj ovoj situaciji s (dirigiranom?) corona pandemijom postoje neke stvari koje mene, kao čovjeka vrlo dugog sjećanja (gotovo poput Broja 1 iz ugledne obavještajne agencije TNT) malo muče. Naime, kaj…

Do prije nekoliko mjeseci cijeli svijet se grčio od brige za izbjeglice, svi su se svađali oko njihovih prava, tih posve zanemarivih 5-6 milijuna mladih muškaraca za prvu ruku trebali su samo preći iz Turske (s čijim mobitelima i karticama?) u Grčku i potom dalje za Njemačku. Gdje su ih svi trebali dočekati raširenih ruku. Takva besmislena njemačka politika ojačala je i desnicu i ultra-desnicu i njemačka vlada je počela zauzmati puno oprezniji stav.

Najveći udar šarlatana Soroša i njegovih anacional-socijalista išao je prema Orbanu i njemu sličnim anti-globalistima, no onda se sve raspalo. Corona-virus učinio je izbjeglice nevažnima i nevidljivima, a cijeli globalizam nestao je u trenu poput fatamorgane. Odjednom se svijet bez granica pretvorio u niz luksuznijih i manje luksuznih konc-logora, unutar kojih se uvode manje ili veće totalitarističke bedastoće. Navodno, zbog zdravstvenih razloga. Zauzadajmo čovjeka, zauzdat ćemo epidemiju! Još je dobri drug Staljin rekao: “Nema čovjeka – nema problema!”

Vučićeva Srbija, kao predvodnica modernog, opančarskog totalitarizma poduzela je “zdravstvene mjere” koje me s nostalgijom vraćaju u lude tridesete godine. “Aber Mein Führer, was ist das…?!”

“Zabrana kretanja u Srbiji biće produžena od petka u 17 sati do ponedeljka u 5 časova ujutro, potvrđeno je danas na redovnoj konferenciji kriznog štaba.Period kada penzioneri mogu da idu u kupovinu pomeren je na petak od 4 do 7 sati ujutru. Ranije je postojala ideja da policijski čas bude uveden samo za Beograd i Niš, kao najveća žarišta, ali će to ipak važiti za celu zemlju. Podsetimo, do sada je zabrana kretanja važila od subote u 13 časova do ponedeljka u 5 ujutro. To nije važilo za starije od 65 godina, koji su mogli u kupovinu u subotu ujutru.Takođe, od zabrane kretanja su bili izuzeti vlasnici kućnih ljubimaca koji su mogli da svoje ljubimce izvode uveče od 23 do 1 čas i nedeljom od 8 do 10 časova ujutro.”

Znam da je riječ o modernoj anti-europskoj, sluđenoj, opančarskoj Srbiji, ali sve to priziva – naravno zbnog medicinskih razloga! – Georgea Orwella i njegova davnašnja razmišljanja o totalitarizmu.

„Totalitarizam je ukinuo slobodu misli do mjere nepoznate bilo kojem prijašnjem dobu. Važno je primijetiti da kontrola misli ne postoji samo u negativnom već i u pozitivnom smislu. Ne samo da vam zabranjuju izraziti – čak i zamisliti – izvjesne ideje, već vam diktiraju što morate misliti, stvaraju za vas jednu ideologiju, pokušavaju vladati vašim emocionalnim životom i uspostaviti sustav rukovođenja. U najvećoj mogućoj mjeri totalitarizam vas izolira od ostalog svijeta, zatvara vas u umjetni univerzum u kojem nemate mjerila za uspoređivanje. Totalitarna država nastoji, pod svaku cijenu, kontrolirati misli i osjećaje svojih podanika barem u istoj mjeri u kojoj kontrolira njihove postupke.“ (Književnost i totalitarizam)

Dakle Srbija je, sa svojim mudrim Vođom, postala avangarda totalitarizma modernog svijeta. Od: “One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera kod tarabe”, došli su do “šetaćeš ti meni kera unutar tarabe od 23 do 1 čas po noći!” Čistoća zdravstvenog totalitarizam djeluje nekako humano u odnosu na etnička čišćenja Paroškog i Šešelja devedesetih u Hrvatskoj! No, Orwell nije impresioniran srpskim naporima.

“Posebnost je totalitarne države da kontrolira misli, ali da ih ne utvrđuje: Ona uspostavlja neosporne dogme i mijenja ih iz dana u dan. Njoj trebaju dogme jer joj je potrebna apsolutna poslušnost podanika, ali ne može izbjeći njihove promijene koje su uzrokovane potrebama politike sile.“

I tu se približivamo onome što me zaista muči. Mene situacija podsjeća na obračun između 2.000 američkih obavještajnih agencija, koje sapliću jedna drugu i podmeću jedna drugoj. Najjače među agencijama koriste totalno praćenje svih mobitela, svih društvenih mreža, svega… s ciljem…? Cilj je i dalje prilično nejasan, ali nesumnjivo je da je Soroš, naprasno, izguran na marginu od još mračnijih igrača. Recimo, pojednostavljeno, da su anacionalne socijaliste zamijenili nacional-coronisti. U svom tom globalnom lovu u mutnom, u razmišljanjima o “prihvatljivim gubicima” ljudskih života, nesumnjivo je svijet usmjeren u sasvim novom smjeru – prema corona-totalitarizmu.

Osobno više mi smeta ograničenje kretanja zbog vrlo nejasne (medicinske?) koristi od mogućnosti da prebolim bolest, za koju neću ni znati da sam je prebolio. Naravno, postoji mala mogućnost da i ja zaglavim od corona-virusa, ali u ovakvoj situaciji to bi mi bilo draže od uvođenja policijskog sata “za moje dobro”! Niti jedan policijski sat nikad nije uveden ni za čije dobro – osim za dobro totalitarnog sustava!

Ovakav svijet sve više me podsjeća na svijet iz genijalnog Kubrickovog filma “Dr. Strangelove ili kao sam prestao brinuti i kako sam zavolio bombu” (1964.). Sadržaj je jednostavan:

Američki general Jack D. Ripper je poludio i sa svojom jedinicom se zabarikadirao uvojnoj bazi, te naredio vojnim zrakoplovima nuklearni napad na Rusiju. Po njegovom mišljenju, sovjetska prijetnja je prevelika te je već pokrenula tajni plan za uništenje „vrijednih ljudskih sokova” (!!!) uz pomoć fluora u pitkoj vodi (!!!). Svi u bazi slijede njegove upute, osim engleskog časnikaLionela Mandrakea (Peter Sellers) koji shvati da je njihov vođa izgubio razum. Kada se to sazna, organizira se hitno zasjedanje vojnog vrha i predsjednika SAD-a Muffleyja (opet Peter Sellers)u ratnoj sobi u Pentagonu. Kako bi se spriječila katastrofa, pozvan je i bizarni Dr. Stragelove (i treći put Peter Sellers!) bivši nacistički znanstvenik koji ne može kontrolirati svoju desnu ruku, pa se američkom predsjedniku obraća s “Mein Führer!” i iznosi planove kako nastaviti živjeti nakon potpune katastrofe, odnosno koliko seksualno atraktivnih žena treba biti u bunkeru Sudnjeg dana. U filmu je briljirao glumac George C. Scott, koji je postao alegorija nijansu manje (dakle prihvatljivo!) ludog američkog generala od Jacka D. Rippera (Jack the Ripper je naravno – Jack Trbosjek!).

U sadašnjoj situaciji taj film dobiva sasvim novo značenje i meni je još smiješniji – jer se Kubrick izrugivao ljudskoj gluposti, totalitarnoj svijesti, netolerantnosti, institucionalnom ludilu i cijeloj planetarnoj pseudo-politici. Film se može gledati i kao sprdnja s corona-paranojom i corona-totalitarizmom.

Posljednje riječi u filmu – koji završava totalnom nuklearnom katastrofom! – izgovara bivši nacistički znanstvenik dr. Strangelove koji se ustaje iz invalidskih kolica:

“Mein Führer, mogu hodati!”

I to je poruka! Ako nakon globalnog ludila, paranoje i pandemije budemo mogli slobodno hodati – mi smo pobjednici!

“Aber Mein Führer… wo bist du?”

F.Perić/HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo