Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Dabogda živio u zanimljiva vremena – stara kineska kletva koju ovih dana oživotvoruje kineski virus

Posljedice korona-kriza u zanimljivim vremenima

Teško da itko s potpunom sigurnošću može predvidjeti koliko će trajati „korona-kriza“, tj. kriza izazvana pandemijom koronavirusa. Jedan od prvosvećenika globalističke elite Henry Kissinger govori o „dolazećem kaosu“ na političkom i ekonomskom planu koji bi mogao trajati naraštajima. Ekonomski katastrofičari ističu kako krivulja rasta ovaj put ne će biti u obliku slova V, ni u obliku slova U, pa čak ni u obliku slova L, nego u obliku slova I – isključivo pad prema dolje.

Sve prognoze treba uzeti s velikom rezervom jer se u slučaju korona-krize radi o krizi bez presedana. Ne postoje povijesni primjeri iz kojih bismo mogli izvlačiti precizne zaključke. No sigurno je da će posljedice ove krize biti višestruke, duboke i dugotrajne, i to na više različitih područja.

Svakodnevni život i prilika za reset

Kad govorimo o svakodnevnom životu, pozitivno je to da će ljudi u budućnosti vjerojatno više držati do pranja ruku i osobne higijene. Zaštitne maske nosit će se češće, što već godinama imamo za slučaj u Japanu i u vremenu obične gripe. Određena socijalna distanca sigurno će trajati nekoliko godina, uz postupna popuštanja, a psihološke posljedice trajat će i duže. Rad od kuće nakon ove će krize postati mnogo češćom pojavom, a na mnogim područjima javne uprave ova bi kriza morala potaknuti dodatnu digitalizaciju.

Iako uzrok aktualne ekonomske krize nije u financijskome sustavu, nego je zdravstvene prirode, oporavak od krize bit će vrlo vjerojatno osjetno duži nego u slučaju posljednje krize 2008. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama oko 15 milijuna ljudi dobilo je otkaz, a nije potrebno posebno naglašavati kakve su globalne posljedice kad se Amerika prehladi. I u Hrvatskoj ekonomska je kriza dobra prilika za reset, za racionalizaciju državne potrošnje i druge dubinske zahvate, no nismo baš sigurni da će tu biti ikakvih značajnijih promjena jer su ljudi zaposleni u javnome sektoru najvjernija biračka baza velikih stranaka. A i neki se zahvati ne rade u vremenu krize, nego u razdoblju bolje ekonomske konjukture.

Pitanje nadzora građana – Kina kao uzor?

Kriza je nametnula i pitanje pretjerane sekuritizacije, tj. nadzora građana. U mnogim je državama, pa i u Hrvatskoj došlo do povećanog nadzora, ograničena je sloboda kretanja, a najavljuje se i moguće praćenje lokacije mobitela. Neke od ovih mjera mogu biti opravdane u vremenu krize, pod uvjetom da se uvedu u skladu s ustavnim odredbama, no pitanje je koliko će države nakon krize biti spremne odreći se novih dobivenih ovlaštenja.

A ne treba smetnuti s uma da je još 2013. u Hong Kongu zapadna financijska i politička elita, na skupu Instituta za novu ekonomsku misao, koji se održao pod pokroviteljstvom znamenitog mecene Georga Sorosa, ustvrdila da je demokracija na izdisaju i da je budućnost u dorađenom kineskom modelu političko-ekonomskog sustava. Mnogi danas hvale kako se Kina obračunala s koronavirusom, no vjerojatno ne bi bili najsretniji kad bi se morali podvrgnuti mjerama koje je Kina poduzimala. Sustav tzv. društvenog kredita, kao oblik mjerenja „moralno-političke podobnosti“, u Kini se provodi posredstvom tzv. umjetne inteligencije. Intima je u takvome sustavu gotovo nepostojeća. Toga trebaju biti svjesni oni koji zagovaraju čvrstu ruku i autoritarne modele.

Nesposobnost EU-a i povratak nacionalne države

U Europskoj uniji od samih početaka toga projekta imamo sukob federalista i suverenista. Prvi žele veće ovlasti Bruxellesa, a drugi više ovlasti u rukama nacionalnih država. Korona-kriza dovela je do velikog povratka nacionalne države. Nacionalne države su te koje su glavni akteri rješavanja krize, a Bruxelles u početnim danima pandemije nije znao kako bi reagirao kad je došlo do zatvaranja granica i ponegdje otvorenog laktarenja za zaštitne maske i respiratore.

Nalazimo se usred pandemije (a ne epidemije), pa je jasno da je potrebna suradnja i solidarnost između država kako bi se problem riješio. Reakcija Bruxellesa pokazala je da je svaki daljnji prijenos ovlasti na EU promašen. I s ovo ovlasti koliko EU ima (a ima ih podosta!) Unija se pokazala nesposobnom za adekvatnu pravovremenu reakciju, a nacionalne države potvrdile su svoje sposobnosti brze reakcije u „stani-pani“ okolnostima. Naravno, loša reakcija ne će spriječiti federaliste da u budućnosti traže još veća ovlaštenja za Bruxelles. Upravo, naime, lošom početnom reakcijom na aktualnu krizu će se opravdavati daljnji prijenos ovlasti. „Nismo adekvatno reagirali jer smo imali premalo ovlasti“ – vikat će federalisti. To što ni postojeća ovlaštenja nisu bili sposobni iskoristiti – nema veze, nikome ništa.

Europska unija na kraju je reagirala. Donose se veliki programi ekonomske pomoći. Međutim, nepopravljiva šteta, posebno na planu percepcije, već je učinjena. Razočaranje je veliko, ne samo u Italiji, nego i u inače EU sklonoj Španjolskoj. Dakako, treba imati na umu činjenicu da je EU projekt u nastajanju, koji sa svakom krizom stječe nova iskustva, no bruxelleski birokrati jednako tako moraju početi poštivati činjenicu postojanja nacionalnih država. Nacionalnih država koje trebaju surađivati, ali koje ponekad imaju i različite vrijednosti i interese, što se ponajbolje pokazuje u aktualnoj raspravi o uvođenju korona-obveznica. EU jednostavno nikada ne će postati Sjedinjene Europske Države. Amen.

Ubrzanje prijenosa moći na Istok?

Hoće li aktualna kriza ubrzati prijenos moći prema Istoku, prema azijsko-pacifičkoj regiji ili će nakon krize, budući da ovo nije prva epidemija koja dolazi iz Kine, doći do rekonstrukcije međunarodne ekonomije i do preispitivanja opskrbnog lanca koji danas u većini slučajeva kreće u Kini, pokazat će budućnost. Kina možda i jest sljedeći kandidat za svjetski tron, no ne treba smetnuti s uma da su Sjedinjene Američke Države država s iznimnim kapacitetima i iznimnim mogućnostima političke, ekonomske i intelektualne mobilizacije.

Kao što podsjeća američki kolumnist Victor Davis Hanson, u trenutku napada na Pearl Harbor, američka je vojska brojila manje od pola milijuna pripadnika, a do 1945. 12 milijuna ljudi bilo je pod oružjem. Amerika je započela rat sa sedam nosača zrakoplova u floti i jednim pratećim nosačem. Do kraja rata, u službi je bilo 27 nosača zrakoplova i 72 pratećih nosača. Američka mornarica završila je rat s flotom osam puta većom nego što je bila u vrijeme napada na Pearl Harbor. Američka armada postala je 1945. godine veća u ukupnoj tonaži od svih svjetskih flota zajedno.

Posljedice krize će, kako god, biti snažne na svim područjima, nastat će još veći broj politički destabiliziranih i ekonomski devastiranih država, a vođenje države zahtijevat će iznimnu državničku mudrost.

Dabogda živio u zanimljiva vremena – stara je kineska kletva koju ovih dana oživotvoruje kineski virus…

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo