Sjećamo se GRUDSKIH VITEZOVA i Kupresa: Nikad hladnijeg jutra kao tog 10. travnja…

JNA u nekoliko navrata bombardira Grude, 8. travnja se osniva HVO, a 10. travnja pada Kupres, a s tim padom, u naša srca i duše dolazi i vijest o nestanku desetorice naših momaka.

Već samim početkom travnja te ’92., na Kupresu su počeli oružani sukobi između tzv. JNA i hrvatskih postrojbi organiziranih u Teritorijalnu obranu, krizne štabove, Hrvatsko vijeće obrane i HOS.

S početka, tih 2500 hrvatskih dragovoljaca imaju uspjehe, oslobađaju Kupres, no onda dolaze teške vijesti. Da padaju Zlosela, da pada Kupres…

Odlaze svi redom, mahom mladići i muževi od 20 i 30 godina, iz Posušja, Gruda, Duvna, sami Kuprešani, da brane i da povrate ono što je naše.

Onda dolazi 10. travanj. I prije su hladnija jutra svitala uz gustu maglu i ledenu kišu, no nikad neće kao te ’92. godine, kada je na Kupreškoj zaravni u gustoj magli poginulo i nestalo na desetke naših vitezova; Kuprešana koji su branili svoj dom, Vukovaraca koji su unatoč velikoj tragediji svoga grada došli pomoći svojoj braći i s Kupresa se vinuli u sjećanje svoga naroda, gdje će zauvijek ostati, i mnogi drugi…

I tako već 28 godina održavamo sjećanje na sve ove događaje, s posebnim naglaskom na sve žrtve koje su pale na Kupresu 10. travnja 1992. i za koje dan – danas ne znamo grob.

27 godina idemo na Kupres, odajemo počast i palimo svijeće za sve naše heroje koji su poginuli i nestali na Kupresu. Idemo i molimo za deset naših Gruđana, što su zadnji put viđeni kod one benzinske crpke, gdje danas pored nje stoji jedna kripta, mali spomen – križ u sjećanje na: Božu Mikulića, Branka Madunu, Radoslava Zadru, Stanka Miličevića za čije posmrtne ostatke znamo. A do dana današnjeg ne znamo gdje je: Branko Zadro, Ante Pejić, Željko Majstorović, Slobodan Miloš, Zdravko Sosa i Mladen Mikulić.

Tog 10. travnja na Kupresu je život položio i Robert Zadro, heroj Domovinskoga rata i sin Blage Zadre. Poginuo je u 22. godini života 10. travnja 1992., u bitki za Kupres, pet mjeseci nakon pada Vukovara.

Ove godine nećemo moći otići na Kupres zbog trenutne situacije koja je izazvana Corona virusom. Iz svojih domova moliti ćemo za sve žrtve Kupresa. Na dan Muke Isusove uputit ćemo Mu svoje molitve da se pronađu tijela nestalih bojovnika koji su nestali u travanjskim maglama Kupresa ’92. Doći će dan kada ćemo ih dostojno sahraniti u njihova rodna mjesta.

Ove će godine izostati hodočašće na Kupres, no to ne znači da ih se nećemo sjetiti ove godine.

Upravo ove, 28. obljetnice koja pada na Veliki Petak, uz spomen na Kristovu kalvariju, dužni smo se sjetiti našeg malog Sibira i svih onih koji su se ugradili u njegove i naše temelje. Kada dođe neko bolje vrijeme, kupreška visoravan će nas dočekati širokih ruku u nadi da će proraditi savjest onih koji nešto znaju o našim nestalima s Kupresa…