N. Nekić: Sudbina povjesničara

Podrijetlo Hrvata

Koliko li je danas povike i prezira prema istraživačima arhiva i povijesnih istina o bolnim temama! (Uzmite za primjer sve one koji se bave istinom o Jasenovcu!) Kad službeni historiografi lažu, (Goldstein, Jakovina i sl.), kad ne istražuju relevantne arhive i druge ustanove, ne će pa i ne znaju, kad se bave postavljanjem zastava komunističke partije pred Filozofskim fakultetom u neke njima važne dane, ne izlaze na sučeljavanja jer nemaju protuargumente u dokumentaciji, onda jedino ostaje da bez dokaza održavaju na životu već u mrtvačkom vonju raspadnutu staru povjesnicu koju su smislili njihovi prethodnici poput Viktora Novaka i drugih. Suština problema je da se na Hrvatskoj, odnosno hrvatskomu narodu ostavi zauvijek žig kao najzločinačkijem. Jer nitko nije toliko kriv za nacizam, boljševizam i fašizam kao Hrvati. O tome smo već pisali.

Povod za ovo razmišljanje je osobni – u ovoj eri korone, prekapajući stare papire s bilješkama, otkrijem zapis od 24. lipnja 1998. godine. Zapis sa simpozija održanoga u Kulturnom centru Republike Irana s temom o podrijetlu Hrvata. Bilo je nazočno tridesetak uglavnom ozbiljnih istraživača i auktora koji nisu u sistemu poznatih povjesničara jer imaju drugačije mišljenje. Nije bilo zastupnika teorije o gotskom podrijetlu, ali je bilo onih koji su zastupali iransko podrijetlo Hrvata. Ili indoiransko kao npr. Mato Marčinko o kojoj temi je sabirao dokumentaciju dvadesetak godina i konačno objavio u knjizi“Indoiransko podrijetlo Hrvata“, Zagreb, Naklada Jurčić, 2000. (Knjiga ima 488 str. s obilatom znansvenom popudbinom!)

Progoni povjesničara

Jedan uvodni dio simpozija 1998., koji je trajao četiri dana, bio je posvećen sudbinama povjesničara koji nisu prihvaćali bratsku teoriju o zajedničkom doseljenju Hrvata i Srba. Tako sam prvi puta čula za živote ozbiljnih historiografa koji su poradi svoga znanstvenoga stava bili progonjeni, bacani iz službe, ubijani ili prisiljeni na bijeg iz domovine. Od mnoštva imena evo samo nekolicine čije podatke možete provjeriti: Milan Šufflay, Kerubin Šegvić, Ivo Pilar, Mihovil Lovrić, Dominik Mandić, Krunoslav Draganović, Stjepan Krizin Sakač i mnogi drugi. Minutom šutnje zahvalili bismo se ubijenima, a među njima i najskorije ubijenom 1976. godine Mihovilu Lovriću, čije tijelo je nađeno u moru pred Senjom, ali bačeno nakon mučenja i već mrtvo. Zabranjena je bila istraga o toj smrti. Njegove potomke progonili su i čak ih i danas, čujem, progone.

Sjajnih referata podatcima i dokumentima potkrijepljenih bilo je mnoštvo, ali najviše se dojmio svojim usmenim, taksativnim i podrobnim izlaganjem Marko Japundžić, koji je prešao osamdesetu, a bio je bez vida. Govorio je o svojim dugogodišnjim analizama u Vatikanskim muzejima, a kako je vladao mnogim jezicima mogao je svaki fascikl, svaki dokument pročitati i komentirati. Bilo je nevjerojatno slušati kako navodi brojke arhivirane građe, točne stranice, auktore… jednom riječi ostali smo zadivljeni. Spominjući Dominika Mandića spomenulo se i to da je poznavao aktivno i pasivno sedamnaest jezika koje znanje mu je omogućilo nevjerojatni raskošni uvid u mnogu arhivsku građu.

Tanajske ploče

Spomenutu knjigu Mate Marčinka ne vjerujem da su naši sadašnji povjesničari pročitali. Popraćena je tisućama znanstvenih bilježaka, navode se domaći i strani auktori bilo kao istomišljenici, bilo kao znanstveno suprotstavljeni. Pisana je izuzetno akribijski, eruditski, znanjem apsolutno nadprosječnoga istraživača, koji je po struci bio pravnik, ali po strasti sljedbenik muze Klio. To golemo mnoštvo auktora na raznim jezicima, ta potraga za istinom o drevnoj selidbi Hrvata, svjedoči da to pitanje nije riješeno i da u glavama plitkih i nedoučenih historiografa izaziva bolest politikantstva.

Nas koji smo kao povjesničari pratili simpozij a nismo sudjelovali u diskusiji s lavovima iza kojih stoje desetljeća istraživanja, predvodio je na neki način dragi Vukovarac dr. Antun Bauer i njegova supruga dr. Antonija Bauer. On je proputovao Armenijom i sakupio niz, prema njegovom mišljenju, dokaza da je naša obla glagoljica gotovo identična njihovom pismu. Održao je o tome i referat, a šapirografirana knjiga ostala je do danas u tom obliku.
Ostaje nam nastaviti u povoljnijim vremenima istraživanje o podrijetlu Hrvata, koje je prešlo i u lingvističku domenu, ali ono što je najtužnije ne smijemo zaboraviti: mučene i ubijane povjesničare koji su marno i predano, bez politikantstva, znanstveno i s nadom u snagu argumenata, radili na rasvjetljavanju toga tajanstvenoga povijesnoga pitanja.

Sjećam se da su se svi složili kako su Tanajske ploče europska osobnica Hrvata. Vidim kako se diže kosa na glavi nekima koji se drže za katedre, ali nisu u stanju citirati a ni pobijati ni jedan dokument iz sjajnoga usmenoga nastupa Marka Japundžića. Ili objasniti gan-veyan narječje na otoku Krku odakle je rodom posljednja ubijena žrtva

Mihovil Lovrić
Nevenka Nekić

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo