Vera Primorac: Prema zoni sumraka

Nikada otkad sam počela pisati kolumne, nisam bila u većoj dilemi…pisati nešto aktualno ili ne pisati. Iskreno, voljela bih to izbjeći, jer…

Jer, kako, nakon toliko godina, od smrti našega prvog, jedinog i pravog predsjednika, pokojnog Franje Tuđmana, pisati o onome što se stvarno kod nas događa, a neoskrnaviti njegovo veliko životno djelo, onaj njegov HDZ, njegovu žrtvu i njegovo „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto“?

– Pa moja Lucija, odvoji ovaj današnji Plenkovićev HDZ od onoga HDZ-a kojega je stvorio naš veliki Franjo Tuđman! Odvoji, brate moj dragi, ovu današnju Hrvatsku, od one Tuđmanove-slobodne i nezavisne.

– Imaš pravo, moja Monika! Imaš pravo. Jer, sve ovo današnje, nije ni sjena onoga nekadašnjeg, Tuđmanovog.

Tuđman nam nije nikada dijelio prazna obećanja. Stvorio je HDZ da bi branio i obranio, stvarao i gradio Hrvatsku državu. Onakvu kakvu je hrvatski narod i zaslužio. I kakvu je sanjao stoljećima i stoljećima.

„Mi nećemo dopustiti ostacima jugo-komunističkog sustava niti jugo-srpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj, uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugo-komunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi, danas u Hrvatskoj i u svijetu, sa kojekakvim regionalnim planovima…Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se sa svima… od fundamentalističkih ekstremista do kojekakvih lažnih propovjednika i pseudo-demokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija“.

– A ovi danas?

– E, oni su, draga moja „vjerodostojni“. Obećavaju, ali ništa od obećanog ne ispunjavaju. I sve što rade, kako kažu, rade za našu dobrobit. Ustvari, sve što urade, urade po naređenju svojih naredbodavaca. A, naravno, i za svoj osobnu probitak. Zato i urade sve ispod žita. Zato i urade sve sami, ne pitajući narod. Sve u stilu „Država, to sam ja“.

Ali su im, zato, usta puna samohvale. Dok im, sve ono drugo, ono konkretno,  proguta magla, koja se na njihovu žalost, a našu radost, vrlo brzo i raziđe.

Sve u svemu- od samoga početka njihove vladavine-sve je to bacanje prašine u oči. Zato se i dandanas sjećam  svake Tuđmanove proročke riječi, svakog njegovog uspjeha i svake njegove pobjede.

Svakog  njegovog  obećanja i svakog izvršenja svega obećanoga.

„U ovom „Vlaku slobode“ doveo sam vam čitavu Hrvatsku, vama u krilo Splita, dalmatinske Hrvatske koja je bila otačbina hrvatske državnosti.

…Što mipreostaje da vam još obećam?“, pitao je Hrvatice i Hrvate naš Predsjednik u Splitu na splitskoj rivi, 26. kolovoza 1995. godine. Neposredno nakon okončanja operacije „Oluja“.

„Vukovar! Vukovar!“, odgovarao mu je hrvatski puk.

I bi Vukovar. Oslobođen i naš zauvijek.

Naš, HRVATSKI Vukovar.

Što je uvijek i bio i ostao.

ZAUVIJEK.

„I nema te zadaće koju u interesu hrvatskog naroda, hrvatske slobode, Hrvatske države nismo kadri izvršiti. Ali, zato moramo biti krajnje razboriti, ali i krajnje odlučni. I još djelotvorniji i učinkovitiji u provedbi državne politike da bismo što prije došli do potpune slobode i da bismo što prije postigli što veće rezultate u izgradnji, u napretku na svim područjima i u podizanju životnog standarda“, rekao je tada na Rivi naš prvi i jedini pravi predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

GLAS NARODA

Svaki naš danas proživljeni dan, novi je dokaz kako je pokojni doktor Franjo Tuđman bio najveći Hrvat svih vremena, poslan od Svevišnjeg da spasi hrvatski narod.

Dovoljno je samo pročitati neke članke i komentare pa vidjeti s kakvim je debilima i kakvim judama doktor Tuđman uspio stvoriti državu, dobiti rat i izvući Hrvatsku iz željeznog zagrljaja bivše nam Juge, nametnutoga nam rata i agresije Srbije i JNA.

Veliki, bezvremenski, neponovljivi, jedan i jedini, i PRAVI predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman!!!“

A nakon njega, dogodili su se i Ivica Račan, i Ivo Sanader, i Stjepan Mesić, i Jadranka Kosor, i Ivo Josipović, i Milanović, i Kolinda Grabar Kitarović, i Karamarko, i Plenković.

Doduše, u ovaj niz, po mnogočemu dobrome-po čemu ćemo ih i pamtiti-ne spadaju, jer im tu i nije mjesto, samo Karamarko i Kolinda Grabar Kitarović.

Nažalost,od smrti pokojnog predsjednika Tuđmana, do dana današnjeg,svašta nam se događalo i dogodilo. Pa su nam se sada dogodili i novi predsjednički izbori.

Dotutnjao je, tako, s „tisuću momaka“, nakon pune tri godine, dobro pripremljen i istreniran, rušeći sve pred sobom, i naš bivši predsjednik Vlade Milanović, i postao novi predsjednik države.

Kažu, predsjednik je to s karakterom. Pa nam je  taj

„predsjednik s karakterom“, bez imalo karaktera izbacio cijeli protokol na Trgu svetog Marka, upropastio pogrješnim izborom interpreta našu himnu Lijepa naša, izbacioi počasnu bojnu i počasnu stražu, kao i njihovu predivnu modificiranu povijesnu odoru po uzoru na odore iz vremena bana Jelačića, te sve biste hrvatskih povijesnih velikana: od kralja Tomislava, Ivana Mažuranića, Juraja Strossmayera, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Stepinca do Franje Tuđmana.

„Preživjeli smo Tita, Rankovića, Miloševića, 6. ličku, XI. dalmatinsku… Narod koji opstane nakon svega toga, postaje u najmanju ruku, vječan. Vjerujem kao i njegova država…“, Z.Hodak.

– Preživjet ćemo mi i to! Zar ne, Lucija?

– Preživjet ćemo, preživjeti!!! Nego što!?

Pa smo, nakon ovoga neočekivanog šoka, dobili i stranačke izbore u HDZ i sučeljavanje kandidata.

A, bilo je tu svašta. I vrijeđanja, i upadanja u riječ sugovorniku, i povišenih tonova, i arogancije…Još kažu kako je bilo i muljanja.

Kulturno i europski, nema zbora.

– E,moja  Lucija! Što smo čekali, to smo i dočekali. Ništa novo pod nebeskom kapom. Veliki vođa je opet pobijedio. I pomeo konkurenciju. Tako nas izvješćuju sve novinske agencije i sve medijske kuće.

…Pitali tako predstavnicu jedne udruge što misli o rezultatima izbora. Dotična je mudro šutjela neko vrijeme, a onda je pogledala novinare i izjavila:

•Prvi neslužbeni rezultati izbora će se znati dva dana nakon izbora,

•Prvi službeni rezultati bit će poznati… dva dana prije izbora.

…Jer, mjesec je dana ogromna sila ljudi raspoređena po općinama, gradovima i županijama, na teret poreznih obveznika, radila i u radno vrijeme na izborima unutar HDZ-a, čuvajući tako svoje pozicije i pozicije svojih mentora.

Svi oni koji su na bilo koji način prokazani da će biti kontra velikog vođe, ne samo da nisu obavješteni o terminima glasovanja,nego su na sve moguće načine strašeni i napadani da ne bi glasovali za konkurenciju.

Pa su oni, za koje se ocijenilo da su nepouzdani, jednostavno brisani s popisa.

Dok su poslušnici po izbornim mjestima,prijetnjama ljudima utjerivali strah u kosti i ponižavali ih. Tako kažu…

Nakon izbora, nastupila je čistka i skidanje s funkcija svih onih koji su se drznuli krenuti u protu-kandidaturu. Iako su svima puna usta demokracije i demokratskih stranačkih izbora.

Prvi na listi bili su Kovač, Stier i Brkić.

Sreća naša što nema više Golog otoka.

A onda nam se došuljala i korona virus. Broj zaraženih korona virusom u cijelom svijetu prešao je granicu od 200.000 osoba.  A život je u borbi sa zloćudnim virusom izgubilo 8010 osoba. Ipak, na istoj stranici navodi se da se 82.813 osoba uspješno oporavilo.

Nacionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, potvrdio je da je u Hrvatskoj zabilježen 101 slučaj zaraze.

I život je stao. Ljudi u panici. Prazne se trgovine. Kupuju se lijekovi. Nemir i strah uvukao se u  ljude.

Jer, neprijatelj je tu, a ti ne znaš ni odakle dolazi, ni što ti donosi, ni kako se boriti protiv njega.

Oružja tj. cjepiva kod nas još nema.

Umni nas tjeraju u četiri zida, uvode razno-razne zabrane, preporučuju izolaciju, zabranjuju skupove, prazne škole, kazališta, crkve.Prestala je sva proizvodnja, ugašena su ili će biti ugašena i sva radna mjesta. Jer su,skoro svi  koji rade poslani doma.

– Što ćemo, onda mi, moja Lucija?

– Onda ćemo mi, svi zajedno, ovisiti o milosti države. Jer smosada kada smo doma, lake mete za manipulaciju. Mogu sada, moja Monika, s nama raditi sve što požele. A žele ono što i njihovi naredbodavci žele. Žele nas uništiti u što kraćem roku.

Zatvaraju i ugostiteljske objekte…A u narednim danima očekuje se i privremeno zatvaranje trgovina, trgovačkih centara, uslužnih djelatnosti, muzeja, kina, teretana, izložbi, dječjih radionica, te ograničava javno  okupljanje.

Sve zabrana do zabrane…

– Pa što nam to uskoro slijedi, moja Lucija?  Nešto mi ovdje smrdi. Sve mi je mutno. Sve mi se čini kako se opet igraju velike igre i igrice. A mi postajemo, opet, lutke na koncu.

Jer i ovdje kod nas, ali i diljem svijeta, najveća i pomno pripremljena, pa onda i režirana predstava, iznenada počinje. A, redatelji su, kao i uvijek, u sjeni.

I sve je isto kao i prije.

Isti scenarij,

Isti igrači.

I matrica je ista. Samo što se sada, umjesto Europe, zakuhava u cijelom svijetu.

A mi, obični mali ljudi, vrtimo se u krugu. I postajemo bez obličja i bez volje. Pretvaramo se u bezličnu masu, u marionete koje su uvučene u perfidnu igru bez granica i koje postaju nesvjesne svega. I to nije tako tek od jučer. Zakuhava nam se to i kuha već odavno.

Sve je počelo padom Berlinskog zida, pa onda s raspadom Jugoslavije, pa agresijom Srbije, Crne Gore i JNA na Sloveniju, Hrvatsku, BiH, a onda i na Kosovo.

Doduše, nakon toga nastao je kratki predah. Da se u miru  razradi nova strategija, a sve ono prije, da se  stručno i znalački  zamagli.

– Ja više ne mogu čekati. Mora se pod hitno, uraditi nešto drugo– kaže prvi Veliki, član „Duboke države“ iz sjene.

– Imaš pravo! Vrijeme nam je za akciju– dodaje Drugi.

Scenarij je gotov.

Zastori se dižu.

Počinje nova predstava.

2016. godina u  Švicarskoj u CERN-u, uz bogat program, svečano se otvara tunel Sv. Gotharda,

U opskurnom svjetlu, u samom tunelu koji je simbolizirao pakao na zemlji, svečanost otvara starinska kočija s 5 bijelih konja. Nakon prolaza kočije nastupa nekakva vojna formacija radnika, tj.   naroda, bezizražajnog lica, obučenih u narančaste radničke uniforme koji stupaju ujednačeno-dresiranim i kontroliranim korakom. Njima se pridružuju isti takvi ljudi-zombiji koji su osuđeni na giljotinu, a koji kada shvate da im je kraj, pokušavaju pobjeći, ali im to ne uspijeva.

…Nakon toga dolazi ogromni otvoreni vagon na kojemu se nalazi Bafomet – sotona i demoni koji skaču s vagona, počinju divljati, a Bafomet kao pravi gospodar, upravlja sa svima.

…Na kraju Bafomet uskrsava i 11 apostola koji mu se klanjanju i kojima se pridružuje i sva nazočna svjetina.

Simboli su brojni. Biblijski.

– Zar tebe, sve ovo nije asociralo na kraj vremena u kojemu smo živjeli, i na dolazak novog poretka u kojemu, po njima, ne pobjeđuje Krist, nego sotona?

– Pa, što se čudiš, moja Monika? Europa se već davnih dana odrekla kršćanstva na čijim je temeljima i nastala.

Tada su naši umni politički analitičari i raznorazni teoretičari govorili o našoj paranoji, o umišljenoj teoriji zavjera. O bulažnjenju…

– Sjećaš li se još, draga moja, onoga proizvedenog kaosa u Francuskoj, prije par godina? Navodno se dogodio teroristički napad s mnoštvom ljudskih žrtava. I, opet se  ponovilo sve isto. No, ovaj put, ne u Parizu, nego u Nici.

„Sve je laž. Napad u Parizu nije se ni dogodio. Što ste vidjeli tamo, što vam prikazuju mediji? Jeste li vidjeli mrtve? Niste. Jeste li vidjeli jednoga pokopa? Nema nijednog pokopa, bilo da se radi o žrtvama, bilo da se radi o atentatorima, odnosno teroristima. Imate tek neke slike, recimo jedna je žena na slici kao ranjena, još jedan poluodjeven čovjek. Što vidite u Belgiji? Ništa. Ali imate jednu cijelu psihozu straha“, rekao je tada admiral Davor Domazet Lošo i upozorio na zastrašujuću propagandu straha i stvaranje kaosa među ljudima, kojega su izazvali uigrani mediji prikazujući nam  neku režiranu sliku.

…Pa gdje je pijetet za stotine mrtvih? Valjda se netko trebao pokopati. Gdje su imena navodnih atentatora? Sve je to nešto imaginarno, nestvarno.

A cilj im je, očigledno bio, stvoriti strah i ništa drugo“.

Lijepu, lijepu su nam budućnost pripremili!!!

– Kuda to ide ovaj svijet? I kuda sve ovo vodi, moja Lucija?

– Draga moja, ono prije bila ti je tek samo uvertira u sadašnji totalni kaos, te priprema za globalizam i novi svjetski poredak.

Jer je, najprije Francuska, pa onda i Njemačka, polako potonula u diktaturu i u totalitarizam, bez slobode i  bez ljudskih prava. Zato i jest, samo nekoliko sati poslije, tadašnji francuski predsjednik Hollande, izašao pred svjetsku javnost i najavio produženje izvanrednog stanja, na još tri mjeseca.

A produžetkom izvanrednog stanja, kako kažu, zbog zaštite od terorizma, očito se nastavio, onaj pravi, državni teror nad ljudima. I to je, sve su prilike,  samo početak onoga  što je uskoro zahvatilo i cijelu Europu.

I opet će se sve ponoviti. Opet isti scenarij. Isti redoslijed događanja. Isti kaos. I isto izvješćivanje svih svjetskih novinskih agencija i TV postaja.

No, sve to sada mora biti još uvjerljivije. I sve to treba malo i podebljati.

E, dragi moji Europljani! I za to, Veliki iz tzv. Duboke države, imaju rješenje.  Pa, da bi kaos bio što potpuniji, pozivaju sve tzv. izbjeglice, a stvarne migrante, i otvaraju im širom sva vrata. A u ovom novom igrokazu, glavnu je rolu odigrala naša vrla i umna gospođa Merkel.

Poziv im je javno i uputila…

I nastaje invazija jadnih i nemoćnih tzv. izbjeglica, a stvarnih momaka u naponu snage, u dobi od 17 do 30 i neku godinu. Nadirale su tako u Europu kolone dobro obučenih, dobro obučavanih i dobro opremljenih tzv. migranata. Opremljenih svim i svačim. Od tehnikalija do bankovnih kartica.

U zlu ne trebale.

Kolone i kolone „miroljubivih, obrazovanih i ugroženih“ izbjeglica.

HVALA VAM GOSPOĐO MERKEL! UČINILI STE PRAVU STVAR. KLIČU ZBORNO SVE SOROŠEVE ISPOSTAVE DILJEM SVIJETA.

A, onda, MUK!

Najedanput ih se više ni ne spominje. Tiskovine zanijemjele. Ušutjele se.

Magla, magla spustila se na nas!!!

Onda su se u Francuskoj pojavili „žuti prsluci“ ili ti „giletsjaunes“, kako ih Francuzi zovu. Pojavili su se neplanirano i pomrsili nekima račune.

Protestira stotine i stotine, tisuće i tisuće Francuza, zbog mogućeg donošenja zakona o odlasku u mirovinu nakon 67 godina radnog staža.

„Ma kakva prava? Kakvi protesti? Sve to treba prekinuti. I strogo kažnjavati“, viču bijesno gospodari kaosa.

Nažalost, vrlom Macronu, jednom od kreatora svega uprizorenog, nije pomogla ni policija, ni prebijanja, ni zatvaranja, ni ranjavanja, ni pendrečenje…

Uporni se Francuzi nisu dali niti predali.

– Stvarno su ti Francuzi glupi! Više od jedne godine, svake subote, izlaze na ulice. Što se ne ugledaju na naše političare. Jer, u našem Saboru  neki neumirovljeni umirovljenici još sjede i još uvijek glancaju saborsku fotelju, i uzimaju saborsku plaćicu. Jedan od njih je i naš vrli Furio Radin. Iako je još prije pet godina, trebao otići. A drugome, našem poznatom i priznatom etnobiznismenu Pupovcu, vrijeme istječe krajem ovog njegovog, hvala dragom Bogu, posljednjeg mandata u NAŠEM HRVATSKOM SABORU.

– Eto, kao što vidiš, moja Monika,mi smo Hrvati, stvarno, pametan narod! Dozvoljavamo našim političarima da rade sve što rade. A oni su nadvisili u muljanju čak i one francuske političare.

Ali, Francuzi su tvrdoglav narod. Uporni su i ne odustaju tako lako od zacrtanog cilja. Zato uporno i protestiraju i uporno i dalje viču:

„Macron, démission!!!“

Ali, ali, ni ovaj kaos nije dovoljan, za one Velike i Umne. Nedostaju im širi sukobi, nemiri, kaos i ratovi. To im treba. Time se hrane…

„Zato, sada, pod hitno, trebaju izmisliti ili ubaciti nešto novo, nešto puno opasnije i puno, puno jače. Treba opet stvoriti kaos svjetskih razmjera i proizvesti sveopći strah.

Treba uvesti nova pravila i nove zabrane.

I, eto, takvom rabotom, nadaju se oni, cijeli će im svijet biti  serviran … na dlanu.

KORONA!!! KORONA!!!

KORONA NAM TREBA!!!

Pa je, konačno, korona i poslana i razaslana diljem cijelog svijeta. Ekspresno i učinkovito.

Blago, blago nama na ovako umnim našim i svjetskim vođama! Sve rade za našu sretniju i bolju budućnost.

Mo’š misliti!

A okolo nas, sve utihnulo. Ugasilo se. Smirilo.

Ulice opustjele. Nema ni one  specifične gradske vreve. Nema ni prolaznika. Nema ni žagora ni glasanja ptica. Ni glazbe iz otvorenih kafića. Sve, sve je utihnulo.

Nema ni protesta. Nema ni okupljanja. Nema ni velikih boraca za ljudska ni za ženska prava. Nema ni policije, ni pendreka, ni pendrečenja.

Nema više ni crvenih, ni crnih, ni „žutih prsluka“.

Ali ima, ali ima… NOVIH zabrana.

„Kristalno je jasno da se primjenjuje hegelijanska strategija stvaranja globalnog problema da bi se moglo ponuditi i navodno globalno rješenje.

VALJDA ĆEMO USKORO TO I SAZNATI.

Kada nam se skine luđačka košulja“, kaže admiral Domazet Lošo.

GLAS NARODA

„Slažem se s vama, admirale, da je ovo RAT. Ali se ne slažem da je ovo rat između Kine i USA. Po meni,  ovo je rat koji vodi šaka moćnika protiv čovjeka i njegove slobode.

Jer, 30 dana planetarnog ropstva koje im omogućuje ova fake pandemija, poslužit će im da provedu mjere koje nikad ne bi mogli provesti kod normalnog čovjeka“.

Put prema zoni sumraka , otvoren nam je…

Ali, ne će nas, ne će zlotvori slomiti!!!

…Preživjeli smo Tita, Rankovića, Miloševića, 6. ličku, XI. dalmatinsku…

PREŽIVJET ĆEMO I OVO.

Vera Primorac/Hrvatski dragovoljac/Hrvatsko nebo