Don Giuseppe se odrekao vlastitog respiratora i umro: “Spasite život mlađima!”

Vrijeme:1 min, 56 sec

Vrijeme pandemije Covid-19 donosi i herojske priče. Svećenik Giuseppe Berardelli (72) odrekao je se, u korist mlađih osoba, svog vlastitog respiratora kojeg su mu ranije kupili župljani, iako je znao da će bez njega gotovo sigurno umrijeti. To se i dogodilo, upravo je izgubio životnu bitku, no njegovo ime i herojski čin ostaju. Zauvijek!

Don Giuseppe je posljednjih četrnaest godina bio župnik u Casnigu. Prije par dana je, zbog zaraze novim virusom, završio u bolnici u Lovereu. Njegov višegodišnji osmijeh, dostupnost i aktivizam u realizaciji velikih životnih djela, uspješno su pokrivali brige koje je nosio zbog svojih zdravstvenih problema, piše Araberara.it.

Nije pravio razlike među ljudima

“Bio je jednostavna, izravna osoba, vrlo ljubazan, susretljiv i uslužan prema svima, vjernicima i nevjernicima. Pozdravljao je uvijek s ‘Mir i dobro’. Uvijek prijateljski raspoložen, sudjelovao je u svim događajima, a da uz to nikad nije bio nametljiv. Svi su ga voljeli, njegovi bivši župljani  godinama su dolazili kako bi ga susreli. Vozio je redovito svoj motor “galletto”. Bio je to svećenik kojeg svi vole”. Tim riječima opisao ga je Giuseppe Imberti, dugogodišnji gradonačelnik Casniga.

Giuseppe je umro “kao svećenik”

“Duboko me je dodirnula činjenica da se don Giuseppe odrekao respiratora – kojeg mu je kupila župna zajednica – kako bi se isti dodijelio nekom mlađem od njega” kaže jedan od zdravstvenih djelatnika doma San Giuseppe u Casnigu. Da, don Giuseppe je se odrekao respiratora, iako je znao da će bez njega gotovo sigurno umrijeti. To se i dogodilo, izgubio je životnu bitku, no njegovo ime i herojski čin ostaju! Umro je “kao svećenik”! Ovo je možda najbolja fotografija duše svećenika koji je osvajao sve po redu: “Bio je svećenik koji je slušao sve, znao je slušati, tko god se okrenuo njemu, znao je da može računati na njegovu pomoć” – kaže Clara Poli, dodajući – “Otvorio je Centar za pomoć preko kojeg je pomogao mnogim obiteljima i mnogim strancima. Kad god bi ste ga vidjeli kako prolazi na motociklu, uvijek je bio vedar i pun entuzijazma, davao je mir i radost našim zajednicama”.

Pokopan bez sprovoda, ispraćen uz suze i pljesak s balkona

Umro je u bolnici Lovere. Sprovoda, naravno, nije moglo biti, no stanovnici Caserte ispratili su ga na svoj način: Izašli su na balkone svojih kuća i pozdravili ga uz suze i pljesak.

 

https://fratellanzaumana.wordpress.com/Hrvatsko nebo