FB komentari – Drago Krpina O IZBORIMA U HDZ-u: OD DOLASKA SANADERA NA NJEGOVO ČELO, HDZ JE U PROCESU MUTACIJA

U okolnostima opće planetarne i nacionalne neizvjesnosti, zbunjenosti pa i straha u svezi s koronavirusom, pridavati neku osobitu važnost izbornim rezultatima unutar jedne političke stranke čini se možda pomalo i neprimjerenim. Unatoč tomu, dopustit ću si nekoliko opažanja o ovoj temi.

Unutarstranačka utakmica u HDZ-u, što se tiče šest čelnih dužnosnika, je završena. Rezultati su poznati. Andrej Plenković, zajedno sa svih svojih pet kandidata, je pobjedio. Na unutarstranačke izbore od dvjesto deset tisuća članova izišlo je sedamdesetak tisuća, jedva jedna trećina. Za Plenkovića je glasovalo 58 000, oko jedne četvrtine, članova HDZ-a. Njegov protukandidat, gospodin Miro Kovač, dobio je svega petnaestak tisuća glasova.

Navedeni podatci upućuju na nekoliko zaključaka:

1. Tri četvrtine članova HDZ-a ne podržava Plenkovićevu politiku ;

2. Plenkovićev protukandidat, gospodin Kovač, i njegov tim kod dvije trećine pasivnog članstva HDZ-a nisu uspjeli ostaviti uvjerljiv dojam jamaca za priželjkivane promjene;

3. Golemoj većini zainteresiranog dijela članstva HDZ-a, onom koje je izišlo na unutarstranačke izbore, politika Andreja Plenkovića, u svim svojim sastavnicama, je prihvatljiva i ono ju je spremno slijediti (jesu li riječ o osobnim iskrenim uvjerenja ili su po srijedi neki drugi proaizičniji razlozi, posebno je pitanje):

4.Uzimajući u obzir prethodno navedenu činjenicu, može se s punim pravom zaključiti da se HDZ, barem što se tiče zainteresiranog članstva, promijenio i prilagodio političkim pogledima Andreja Plenkovića, kojeg je u stranku učlanila Jadranka Kosor, dvadesetak godina nakon njezina osnutka.

5.Prava i praktične vrijednosti Plenkovićeve pobjede pokazat će se na jesen, na izborima za Hrvatski sabor.

Od dolaska Ive Sanadera na njegovo čelo, HDZ je u procesu mutacije . Promjene i prilagodbe novim okolnostima ne moraju, nužno, biti nešto loše. Međutim, u slučaju mijena kojima je HDZ izložen nakon odlaska predsjednika Tuđmana, po mom uvjerenju, radi se o negativnim mijenama. To potvrđuje i kontinuirani pad potpore koje birači stranci daju na izborima. Moje neslaganje sa zbivanjima u HDZ-u, od Sanadera do današnjih dana kontinuirano sam javno iznosio. Činio sam to i sve do početka aktualnog izbornog procesa u HDZ-u. Bio sam uvjeren da su u vodstvu HDZ-a nužne promjene koje bi stranci omogućile pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima i sastavljanje većine koja ne bi ovisila o Miloradu Pupovcu i kompromitiranoj družini koja je danas „faktor stabilnosti“ saborske većine. No, što je još važnije, smatrao sam da je stranku potrebno kadrovski i politički tako reorganizirati da ona bude uistinu sposobna učinkovito rješavati sve one probleme s kojima je Hrvatska već predugo suočena i koji joj prijete ekonomskim i demografskim slomom.

U kontaktima i razgovorima koje sam imao s pojedincima koji su izrazili ambiciju za preuzimanje stranačkog vodstva nisam, nažalost, stekao dojam da oni imaju kapacitet i viziju za ostvarenje spomenutih nužnih i sveobuhvatnih promjena. Držao sam da pristupom kojeg su odabrali ne mogu ostvariti ciljeve koje su si postavili. Takvo uvjerenje potaknulo me da se distanciram od unutarstranačkog procesa.

Konačan ishod pokazao je da nisam bio u krivu.

Držim da cijelu ovu stvar nema razloga dramatizirati. Političke stranke čine ljudi i njihove ideje koje vrednuju birači na izborima. Birači su protekle godine na izborima za EU parlament i na predsjedničkim izborima izrekli svoj sud o političkoj stranci koja još uvijek nosi ime HDZ. Učinit će to i na jesen na izborima za Hrvatski sabor. S obzirom da je aktivno članstvo HDZ-a odabralo kontinuitet, jednostavna logika upućuje da će i izborni rezultati slijediti trend kontinuiranog pada. No, ni to ne mora biti dramatično.

Hrvatska politička scena očito je u intenzivnom previranju koja otvaraju neke nove vidike i mogućnosti.

Držim da je, zahvaljujući izrazito negativnoj predodžbi koja je stvorena o politici, glavnina hrvatskih ljudskih, stručnih i moralnih potencijala izvan političke scene. Budućnost Hrvatske ovisit će o tomu hoće li golemo mnoštvo stručnih, kompetentnih i moralno neupitnih pojedinaca, koji se danas klone politike, prepoznati vlastitu odgovornost i uključiti se u politička zbivanja.

Pasivnost stručnih, moralnih, kompetentnih i karakternih pojedinaca u najvećem je interesu kompromitiranih političkih elita, koje su oko svojih pojedinačnih i skupnih interesa izgradili čvrste bedeme, ali i na najveću štetu Hrvatske i hrvatskog naroda.

Prilično mutna hrvatska politička scena i upozorenja koje nam šalje korona virus, možda su pravi trenutak za društvenu i političku mobilizaciju svega onog najboljeg što hrvatski narod ima.

Zadivljujuća požrtvovnost i odgovornost hrvatskih liječnika i svekolikog medicinskog osoblja, u ovim kriznim virusnim vremenima, vrlo su uvjerljiv razlog za optimizam i može biti dobar poticaj da svako dobronamjeran postavi sebi pitanje: Što ja mogu učiniti za svoj narod i svoju Hrvatsku?

Hrvatsko nebo