Europa izložena agresiji i nametnutom ratu s dobro organiziranim islamizmom
Horde migranata na grčko-turskoj granici nisu ugrožene ratom u Siriji – u Turskoj nema ratne ugroze – nego pod izlikom ratnih djelovanja u Siriji i boljeg života plaze prema Europi. No, na koji način u tom scenariju „ratne ugroženosti“ opravdati nazočnost Pakistanaca, Marokanaca, Tunižana – samo militantnim islamizmom. Od prvih dana horde islamista zloupotrebljavaju djecu gurajući ih pred TV kamere ne bi li europska javnost dobila iskrivljenu sliku o naravi i ciljevima njihova pohoda na Europu, ne bi li u Europljana proradilo kršćansko milosrđe. I u tome do sada imaju znatnih uspjeha; europsko licemjerje uživa u predstavama humanizma i suosjećajnosti. Sada licemjerju polako dolazi kraj: strah pred epidamijom i egoizam pobijedili su igrokaze milosrđa i grčko-turska granica je postala europski Termopil,: mi ili oni kako to kaže naš predsjednik Zoran Milanović, samo je pitanje ima li Europa njih 300, jer je kao i prije 2500 godina Grčka postala kokošinjac bez ijdnog pijetla? Može i naš „zadihani“ makar odglumiti Leonidu ili bi i ovaj put s liječničkom ispričnicom uskočio Davor Božinović?
Međutim nitko se doista u Europi nije ozbiljno upitao zašto iz Turske migranti ne idu prema svojoj muslimanskoj braći i istom kulurološkom nasljeđu u Saudijskoj Arabiji, Qataru, Kuvajtu i Egiptu te što hoće od drugačije klimatološke i civilizacijske Europe? Ne, njihov je cilj islamizacija kršćanske Europe, oni su u ratnom pohodu u vjerskom ratu koji doslovno traje od stoljeća sedmog. Djeca i žene u cjelom su tom napadačkom scenariju samo potrošiva kolaterala, otpad i obično smeće poput plastičnih vrećica i praznih boca. Kad to rade svojoj djeci, zamiislimo što bi tek našoj radili?
„Sinergija“ islamističkog terorizma i epidamije corona virusom uskoro će u velikom obimu buknuti širom Europske Unije. Ima tu i drugih boleština na koje je cijepljena Europa davno zaboravila i kao da ne postoje, ali taj naš imunitet ima vijek trajanja i nije predviđen u situaciji kad većina u okruženju nije cjepljena. Počelo je s Italijom gdje se epidemija najviše razmahala i još se uzaludno traga za nultim donositeljem virusa. Talijanske vlasti još ne žele izaći u javnost s podatkom da je sve počelo s nekolicinom migranata koji su se namjerno prošetali talijanskim bolnicama i javnim mjestima. Italija je migranstki protočni bojler, tisuće i tisuće njih bez identiteta i adrese baulja Italijom od juga na putu prema sjeveru, zato je Italija bila najbolja meta terorističkog napada corona virusom i najviše je pogođena.
Turskom predsjedniku Erdoganu samo se čini da iza leđa drži veliku batinu pa može prijetiti Europskoj Uniji. Nema u rukama ništa, ali pred sobom ima briselske pozere i šarlatane. Ovaj put Osmanlijama nije cilj opsada Beča nego žele u Berlin, Pariz i zaposjesti cijelu kršćansku Europu. Bolesnik na Bosporu je umislio da je ozdravio, da je došlo njegovo vrijeme te da predvodeći ovaj ratni pohod na Europu može doseći i premašiti veličinu negdašnjeg Turskog carstva. Previše ambicija u trajanju samo jednog Erdoganova političkog života. Islamistički teroristi su pak uvjereni da ništa ne može nauditi njihovim fanatičnim samoubojicama-teroristima, jer musliman koji svojom voljom pogiba za boga je nedodirljiv božiji odabranik i ništa ga u tom naumu ne može spriječiti.
Međutim i jedni i drugi debelo se varaju; i umišljeni novokomponirani turski sultan i fanatični teroristi misle da im nema lijeka. Bezidejni i kastrirani Bruxelles bi morao poslati umišljenom turskom sultanu samo kratku poruku u jednoj rečenici: „Koliko ti pošalješ migranata u Europu, isti broj Turaka koji nemaju državljanstvo jedne od članica EU-a bit će deportirano u Tursku“. Nijemci pogotovo imaju dobra iskustva u omjerima i maršutnim vlakovima, pa bi „mami“ Merkelica za Njemačku mogla udariti i žešću nacističku kvotu: npr. 1: 100. Tek toliko da se iskupi za svinjariju kojuje prouzročila svojom politikom otvorenih vrata. Dakle za jednog migranta stotinu Turaka – pa tko bolji i tko izdrži. Teroristima isto tako u jednoj rečenici treba objasniti (i tako učiniti) da će njihovi posmrtni ostaci prije ukopa završiti u svinjskoj lešini. Umjesto u sanduk njihov će kadaver biti smješten u svinji, komplet s glavom; zašiven i tek onda pokopan. Najbolje bi poslužile velike jokširske svinje, one bi mogle primiti nekoliko terorista, ionako malo od njih ostane, a tu bi svoj poslovni interes našlo i domaće, hrvatsko svinjogojstvo s manjim i ekskluzivnim crnim svinjama. I onda ništa od rajskog života u Edenu s najmanje četrdesetak djevica.
Ima dakle načina, ali to ne može izvesti činovnički Bruxelles suhonjavih feministica, homoseksualaca, pedofila i mamojebaca. Za Bruxelles političkih kastrata, šmrkača kokaina i celebritya to je nemoguća misija. Zato je možda NATO ipak jedina koheziona snaga Europe i njen mogući spasitelj; kao što su SAD u dva navrata (svjetska rata) spašavale Europu od nje same, tako je sada na NATO-u da preuzme i političke i sigurnosne poteze te poput poljskog kraljevića Jana Sobjeskog pobjedi osvajače pod Bruxellesom.
Europa je u nametnutom ratu s dobro organiziranim islamizmom i povijest nas uči da su rat i obrana suverenosti muški posao za profesionalce; tako je i s ovim ratom. Tko na vrijeme prepozna opasnost i modus operandi neprijatelja ima šansu se spasiti; tko zanemari objektivnu opasnost i slijep je kod zdravih očiju, propast će.
Pitam se hoće li se itko od briselskih političara i vodećih medija ispričati Viktoru Orbanu jer je prije pet godina anticipirao budućnost migracijske krize bolje od drugih i rezolutnošću suverena branio Mađarsku? Do prije nekoliko mjeseci on je za EU političku elitu i medije bio nacionalist, šovinist i rasist, sada je očigledno da je bio pravi zaštitnik svog naroda, načina života i suverenosti svoje zemlje, ono što svaki državnik mora biti. Hrvatska je već predugo u situaciji da treba državnika poput Orbana, pa kako mi takvog sina nemamo možda da Mađarima ponudimo cijelu našu Vladu s Plenkovićem pride kao dobrom vagom, a da nam oni ustupe svog Viktora? Nekakav oglas u poslovno-političkim oglasima bio bi diskretan pokušaj – i bez imena molim, nego sve pod šifrom „mijenjam govno za majstora“. Možda nam se Mađari smile?
Mila Marušić/http://www.hrsvijet.net/iHrvatsko nebo