Vera Primorac: Počelo je, počelo

”Možete birati, ali ne možete odlučiti što je istina”

YuvalNoahHarari

Cijelo sam jutro, uoči Milanovićeva ustoličenja, bila u dilemi-gledati ili ne gledati prijenos. Jer mi se sve ovo skupa, što nam se u zadnje vrijeme servira, popelo na vrh moje glave. I nema dana kako nas tim crnilom i žutilom ne zasipaju. A događaji se nižu sve jedan za drugim. I samo što je obznanjen onaj jedan, zamagli ga onaj drugi.

I tako iz dana u dan.

Ali, eto, na kraju sam se, ipak odlučila za gledanje.

Što bude da bude.

Pa, onda, istog trena, uključujem TV, biram kanal i…

-Ma, štoti je sad ovo, moja Lucija? Nije valjda kako si počela gledati i prijenose komemoracija!?

-O čemu to ti lupetaš? Kakvih komemoracija? Ako dobro ne vidiš, onda si nabavi naočale.

-Vidim ja, vidim. Ali, ovdje vidim samo neke ljude u crnom, smrknute kao na pogrebu, ljude bez osmjeha na licu i bez ikakvih emocija.

No, samo ne vidim … za koga je sve ovo upriličeno.

-Ti, Monika, stvarno ponekad, pričaš bez veze. Vidi se kako ni o čemu nemaš pojma. Pa ovo je, ženo božja,inauguracija našeg novog Predsjednika!

I tako, dok čekamo Monika i ja početak prijenosa, čitam naglas komentar gospođe MiladePrivora, bivše ravnateljice Državnog protokola i šefice protokola predsjednika Republike Hrvatske, koja kaže kako jeideja da predsjednik svoju prisegu položi u Uredu predsjednika, a ne na Trgu sv. Marka, posebnost i nešto što nije bilo očekivano“.

No, nije trebao i nije nismio odstupiti od tradicije. Jer ga je narod birao. A što je to on narodu ponudio?

TV PRIJENOS S PANTOVČAKA.

„Kolosalna će sigurno biti i izvedba himne naše dive Josipe Lisac. Možda će to malo zasjeniti samu inauguraciju jer će se najviše o tome govoriti. Mislim da će sada, ovom prigodom, u svome vizualnom izričaju, biti decentnija”, ističe gospođa Privora.

-Daj Bože, daj Bože ! Jer, sudeći po njezinom stilu pjevanja, njezinim improvizacijama i ekstravagantnom oblačenju, nisam baš u to sasvim sigurna.

I tako, dok smo nas dvije, i Monika i ja, čekale prijenos ustoličenjanovog predsjednika Republike Hrvatske, a samo nekoliko minuta prije same inauguracije, pojavi se i Josipa Lisac, s ogromnim šeširom od crvenog tila, izapočne pjevati „Lijepu našu“.

Monika i ja, začuđeno se pogledavamo, te se obadvije, u isti mah, počesmo u čudu križati.Jer, nešto ovako, zaista, nismo očekivale.

„Izvedba Josipe Lisac mogla bi zasjeniti inauguraciju“, kaže gospođa Privora.

I zasjenila je!

-I što reći sada, moja Lucija? Što reći za ovakvo pjevanje himne LIJEPA NAŠA!?Vjeruj ti meni, nikad se, od osamostaljenja Hrvatske, nisam tako loše osjećala, kao nakon onoga kreveljenja u Rijeci, pa i sada, dok je himnu pjevala, hoću reći improvizirala, uz čudne i naglašene glasovne egzibicije, Josipa Lisac.

-Što je ona uopće mislila, moja Lucija, kada se za ovo pripremala?

-Što je mislila da je mislila, nije dobro smislila niti promislila, moja Monika.

Jer, državna HIMNA je državna HIMNA. Svugdje u svijetu. Pa i kod nas. I TOČKA!!!

I, nikakvoj improvizaciji nije mjesto pri njenom izvođenju. Jer se himna, kao ni zastava niti grb, ne „interpretiraju umjetnički”. Između ostalog i zato jer su i zakonom propisani i jer su simboli države.

-Svaka čast i Josipi i onome što je dala našoj kulturi, ali brate moj dragi, HIMNA je HIMNA. I tu nema mjesta nikakvim intervencijama.

„Ovo je svečani trenutak“, kaže i Josipa.

– Slažem se potpuno. Ovo bi trebao biti svečani trenutak. Ali, u svemu treba imati mjeru. Zar nije tako, Lucija!? A posebice na ovakvom događanju.

-Iskreno, voljela sam i volim još uvijek neke Josipine interpretacije: od Ave Maria, Magla, Oluja, od pjesme O jednoj mladosti, od Balada o nesretnoj ljubavi, Ljubavne pjesme iz rok opere Gubec beg, Gdje Dunav ljubi nebo, doKyrieEleison ili Božićne pjesme i.t.d.

Ali, zaštoje izbor baš Josipa? Kao da odgovorninisu znali ili nisu čuli za njene improvizacije i njen način pjevanja.Ona je takva, kakva i jest. Uvijek bila i ostala. Pa, sve da joj čovjek dadne i neku ariju iz neke opere, ona bi ju pjevala na svoj način. Improvizirajući…

Ali, i to treba znati.A za nešto takvo moraš biti vrhunski pjevač. Moraš biti diva.

Eto, takva je Josipa! Svoja i posebna. Diva za sva vremena, ali ne i za pjevanje svečane državne himne.

Pa je zato njena izvedba, baš zbog njenog improviziranja, a nakon završetka ceremonije, postala tema broj 1 svih rasprava. Pa nas je i ona podijelila. Što nažalost i nije teško. Jedni su smatrali da je previše kreativno shvatila svoju ulogu, dok su drugi govorili kako je nevjerojatno da ljudima smeta činjenica da je Josipa Lisac himnu otpjevala – baš kao Josipa Lisac.

„Iz poštovanja prema nacionalnoj himni, grbu ili zastavi ne bi se trebalo umjetnički prerađivati, ma o kome se god radilo“, komentirao je i jedan istaknuti hrvatski PR stručnjak.

„Ali, ljudi moji dragi, ona je pjevala „Lijepu našu“, srcem i emocijama“. Jer, ako malo više obratite pažnju na gutanje glasova, vidjeti ćete da su ti trenutci bili posebno emotivni(Lijepa naš )“, kaže jedna komentatorica, nakon što je nekoliko puta preslušala njenu izvedbu.

“Ljubav se definitivno živi. Ja sam srećom svoju ljubav živjela i još uvijek ju živim“, kaže Josipa Lisac.

Eto, i to je ona! To je Josipa Lisac!!! Josipa koja je LJUBAV živjela i živi…Neponovljiva i svoja.

Zato, ne trebamo kriviti Josipu Lisac. Krivi su ljudi koji su je uvukli u sve ovo, a onda se izvukli iz svega.

-Valjda su, moja Monika, ti isti željelibiti na nivou.

Biti POSEBNI.

BITI GRAĐANI.

BITI URBANI.

Zato se nitko ne trebabacati ni objedama ni ružnim komentarima na Josipu Lisac.

Ona je ovdje samo „žrtveno janje“.

Zamisli sad, Monika, da je Josipa dobila ponudu od ravnatelja neke poznate operne kuće da sudjeluje na koncertu ozbiljne glazbe. Ravnatelj je njen stari poznanik i dobro poznaje i njen glazbeni opus i njen vokalni domet.

Gledalište je puno. Publika je u svečanim odjelima, s leptir mašnama ili kravatama. Čeka se samo početak koncerta.

Na pozornicu izlazi Josipa Lisac u ekstravagantnom izdanju.I počinje, u njenom prepoznatljivom stilu, pjevati poznatu ariju iz opere „Carmen“.

U gledalištu žamor. Publika reagira. Čuje se i negodovanje, povici, dobacivanje i pogrdne riječi.

Koncert se prekida. A zastor se spušta.

-E pa, reci ti sada meni, tko bi bio odgovoran za taj virtualni debakl poznate pjevačice? Josipa koja je pjevala kao što uvijek i pjeva ili ravnatelj koji ju je pozvao, unatoč tome što je znao koga poziva?

-Pa, naravno, ravnatelj!

Ali, gdje li je bio,gdje li se skrio, onaj „naš ravnatelj“?

Josipa je, zaista, bila i ostala velikoime naše hrvatske glazbe. I ako je itko zaslužio poštovanje, onda je to ona.

Pa, iz poštovanja prema njezinim godinama i svemu onome što je Josipa Lisac dala hrvatskoj glazbi, ne ću navoditi niti jedan jedini negativan komentar njoj upućen. Sve ću ih proslijediti na adresu onih „naših ravnatelja“ koji su je, nehotice ili namjerno, u sve ovo i uvalili.

Ali, o tome nitko ništa ne govori.

Jer „Pedro“ je tu! A, to je za sve dežurne kritičare najvažnije. I to im je, više nego dovoljno, za dnevnu dozu crnila.P

“Treba voljeti svoju zemlju, biti slobodan u njoj, treba stvarati u njoj. Voljeti sebe i sve oko sebe”, rekla je Josipa.

Pa, tko onda može, nakon ove njene izjave, nakon njenih pjesama, nakon još nekoliko puta odslušane „Lijepe naše“, govoriti o Josipi na neprimjeren način?

Jer, Josipa je bila i jest diva. Svoja i posebna. I tu nema zbora niti raspravljanja.

Jedni su smatrali da je previše kreativno shvatila svoju ulogu, dok su drugi, njezini pobornici govorili kako je nevjerojatno da ljudima smeta činjenica da je Josipa Lisac himnu otpjevala – baš kao Josipa Lisac.

A tko su ti njeni kritičari?

A tko je taj tko može zanijekati njeno domoljublje?

I tko na to ima pravo?

Je li joj netko nešto dao što nije zaslužila?

Je li nekome ostala nešto dužna?

-Ljudi moji dragi, što je to s nama? Odakle nam ti i toliki izljevi mržnje?Ja jednostavno ne želim niti mogu vjerovati da smo dotle došli. I ne želim vjerovati da smo postali takvi kakvim nas žele prikazati.

Nešto mi tu smrdi. Nešto se tu drugo krije. Nešto što nam se sprema.

Jer, previše se ružnih stvari događa, da bi sve ovo bilo slučajno. Previše ružnih vijesti i crnila kojima nas bombardiraju, sa svih strana, ova naša tzv. objektivna glasila.

Te Hrvatska je ustašoidna, te Hrvatska je fašistička, te Hrvatska je slijednica NDH, te ubojstva, te nesreće, te napadi, te krađe, te pronevjere.

Bilo je nekada,,Zavadi, pa vladaj!“

A danas je:,,Zastraši, pa vladaj!“.

-A što nam to danas donosi?

-Što nam donosi, pitaš se!?Evo ti i odgovora: Mic po mic, i eto ti nas, u našoj dragoj i bratskoj nam…Velikoj Srbiji iliti regionu. Jer se, s obje strane Dunava, i ovdje i tamo daleko, zdušno na tome radi.

Ja jednostavno ne želim niti mogu vjerovati da smo dotle došli. I ne želim niti mogu vjerovati da smo postali takvi kakvim nas žele prikazati.

Nešto mi tu smrdi. Nešto se tu drugo krije. Nešto što nam se sprema.

Previše se ružnih stvari događa, da bi sve ovo bilo slučajno. Previše ružnih vijesti i crnila kojima nas bombardiraju, sa svih strana, ona naša tzv. objektivna glasila.

Previše je etiketiranja, previše mržnje… te ubojstva, te nesreće, te napadi, te krađe i pronevjere.

,,Zastraši, pa vladaj!!!“.

I, eto ti nas, sve mic po mic, u našoj dragoj i bratskoj nam…Velikoj Srbiji iliti regionu.

Jer se, s obje strane Dunava, i ovdje i tamo daleko, zdušno na tome radi

18. 2. Zoran Milanović je pred predsjednikom Ustavnoga suda Miroslavom Šeparovićem,svečano prisegnuo za 5-tog predsjednika Republike Hrvatske, obvezavši se na vjernost Ustavu.

“Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.

Kao hrvatski državni poglavar:

-držat ću se Ustava i zakona,

-brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,

-bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,

-čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost Republike Hrvatske.

Tako mi Bog pomogao”.

Prisegnuo je predsjednik Zoran Milanović na svečanosti u predsjedničkom Uredu na Pantovčaku, držeći ruku na Ustavu.

„Tako mi Bog pomogao“, prisegnuo je Milanović. Ali, sve mi se čini, s figom u džepu. Jer je odmah, u prvim satima svojega mandata, izbacio iz protokola i naredio ukidanje povijesnih vojnih odora.

-Možda čovjek ne zna, moja Monika,kako je to modificirana povijesna odora iz vremena bana Jelačića,

Možda ne zna da se na taj način afirmira naša povijest,

Možda ne zna da takvo nešto ima i Engleska, i Francuska, i Grčka, i Monako i…

Vidjela sam, osobno,prije nekih desetak godina, postrojavanje počasne straže u Monaku. Moram priznati kako sam, i svi mi nazočni, očekivalanešto posebno i spektakularno. Zbog svega onoga što imaju i kako se predstavljaju u svijetu. Ali, ništa od toga.

Jer smo, svi mi Hrvati iz Hrvatske, koji smo tamo bili nazočni, u jedan glas povikali: „Pa, ovo nije ni sjena onoj našoj počasnoj straži niti onoj njihovoj odori!“

Ali, to ne tvrdimo samo mi Hrvati, nego i mnogobrojni vjernici iz cijeloga svijeta, pridošli tijekom hodočašća u Lourdes.

I, eto, tu i takvu počasnu stražu, i tu i takvu odoru, naš je novi Predsjednik Republike Hrvatske, odmah nakon ustoličenja,

U-K-I-N-U-O-O-oooooo!!!

No, na našu sreću, imamo i ljude koji razmišljaju malo šire, pa će se odora i dalje koristiti.

„U Pravilniku iz 2014. godine piše da se svečana odora može koristiti i mi ćemo je i dalje koristiti kad naš hrvatski vojnik bude odlazio u Lourdes. Znate da se u kontinuitetu odlazi u Lourdes u toj povijesnoj odori te će Vlada će i dalje koristiti tu odoru.A, ako Predsjednik ne želi, to je njegovo pravo, ali svečane odore koristit će se i u velikoj smjeni straže. To je u službi promocije turizma. Kao jedna od mnogobrojnih turističkih atrakcija“.

I nitko, ama baš nitko, nema pravo mijenjati tradiciju. Niti onu koju tek gradimo niti onu koja je davno, davno izgrađena.Niti himnu, niti lentu, niti postrojbe, niti počasnu stražu, niti odore.

A NITI POLAGANJE ZAKLETVE.

Jer, niti su odore, niti počasna straža, niti lenta, niti himna, grb i trobojnica, niti zakletva… zbog Milanovića, Mesića ili Josipovića. Nego su zbog povijesti i tradicije Hrvata, zbog Hrvata i hrvatskog naroda, i svih onih koji su položili svoje živote na Oltar Domovine i koji ovu svoju Domovinu vole i poštuju.

-Nije narod zbog njih, zar ne Lucija? Nego su oni zbog naroda. Da mu služe…

Pa sve ovo skupa što nam se sada nameće, čini mi se kako je na tragu onoga štosu s lentom učinili Mesić i Josipović. Jer se za njih lenta  “izobičajila”. Premda postoji zakonska norma, dakle i obveza o korištenju lente.

A gdje je tu Ustavni sud? Zašto se tako olako prelazipreko kršenja Ustava?Gdje su sada sudci Ustavnog suda?

-Možda će, moja Lucija, reagirati sada. Jer ih je, sve skupa, Milanović, ne samo uvrijedio, nego i potpuno ignorirao i podcijenio.

Možda se, a ako nije bit će uskoro, i ovo prisezanje “izobičajilo”.

Možda je i ponavljanje riječi zakletve za predsjednikom Ustavno suda, ostatak iz nekih mračnih vremena.Pa se i to „izobičajilo“.

Možda će se, tek sada, Ustavni sud i njegov predsjednik, gospodin Šeparović, nakon ovoga poniženja i nasilja nad njima i nad našom tradicijom, konačno osvijestiti.

Možda, možda…

„Ja sam trebao reći da je Vlada raspisala izbore i pozvati predsjednika da temeljem Ustava i zakona potpiše prisegu“, objasnio je Šeparović.

-I što sada!?

– Ništa!!! Tresla se brda, rodio se miš. Ali, da je samo to, dobro bi bilo!Nažalost, tu je i izuzimanje stranih i domaćih veleposlanika. Što je mimo svake pameti.   Predsjednik po svojim vanjsko-političkim ovlastima i obvezama, i da hoće, ne može ignorirati svijet.Jer će sutra, s tim istim svijetom, morati i surađivati. Ili će kao i Josipović, ići u naše drago susjedstvo. Naravno, ne dalje od Bregane ili Banjaluke.

A što tek reći za ignoriranje svih crkvenih i svih vjerskih vjerodostojnika!?

-Ma, treba ga razumjeti, moja Monika! Morao se čovjek ustati rano, pa je onako nervozan i neispavan, „odrezao“ sve po redu.

– Ako je to tako, ondaneka pomjeri svoje radno vrijeme, za poslijepodne.

Bit će i njemu i nama bolje.

Doduše, od svih dužnosnika na inauguraciji bili su pozvani, uz još tada aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, predsjednik sabora Gordan Jandroković, potpredsjednici sabora Milijan Brkić, Željko Reiner, Božo Petrov, Siniša HajdašDončić i Furio Radin, premijer Andrej Plenković i potpredsjednici Vlade Davor Božinović, Damir Krstičević i Predrag Štromar (Zdravko Marić je na službenom putu), predsjednik Vrhovnoga suda Đuro Sessa, načelnik Glavnog stožera general Mirko Šundov, kao i dva bivša predsjednika Republike, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, te Milanovićeva supruga Sanja sa sinovima, Milanovićeva majka Gina, kao i 19 članova izbornoga stožera izabranog predsjednika.

Ceremoniji inauguracije nazočio je i predsjednik i suci Ustavnoga suda, klapa HRM-a Sveti Juraj, a na platou ispred Ureda predsjednika na Pantovčaku, bio je i orkestar HV-a te postroj Počasno-zaštitne bojne.

No, na inauguraciji je bilo najmanje ljudi zaslužnih za njegovu pobjedu. A ako ga je narod birao, doduše jedan njegov dio, onda je tom istom narodu trebalo dati, bar jedan jedini dan, priliku za veselje. Jer, „inauguracija je svečan čin kojim se predsjednik treba otvoriti prema građanima.

„Držim da je dosadašnje inauguracije pred velikim auditorijem trebalo nastaviti, jer kod inauguracije glavni fokus ne bi trebao biti na uštedama“.

Ipak je najvažnije, da je uz Milanovićeva bila i njegova vjerna družica, gospođa SanjaMusić Milanović. Sigurna sam, sve će to ona srediti i urediti.

Ali, iskreno govoreći, mogla je srediti i pripremiti, pored svih svojih silnih poslovnih obveza, barem djecu za ovaj svečani čin i naučiti ih: što, kada, kako i u kojoj prigodi trebaju raditi.

Kao da je „bio party za robote, u kojem se niti jedan od njegovih sinova nije podignuo sa stolca dok ih je pozdravljala, još tada, aktualna hrvatska Predsjednica, što je nepristojnost prvog reda! Ali, zašto bi djeca pozdravila predsjednicu kad su naučili od oca da joj se ne treba niti čestitati kada pobijedi?“

Ali, nisu prišli niti čestitali ni svome ocu, nego su mu pružili ruku. A normalno bi bilo da su se ustali i čestitali mu …zagrljajem i poljupcem.

– A što si ti očekivala? Pusti djecu na miru. Nisu oni krivi.

– -Imaš pravo!

– Krivo je društvo općenito..

– Reci, kakvo nam je školstvo?

– Što je s obitelji?

– Zašto su roditelji izuzeti iz odgoja?

– Zašto im se uskraćuje to Ustavno pravo?

– A tko je za to kriv!?

– Krivi su i roditelji jer im je važan posao i novac.

– Krivi su i jer ne dižu glas protiv svega nakaradnoga što nam se nameće i podmeće.

– Kriva je i cijela akademska zajednica,

– Kriva je i politika i vlast koji su postavljali krive, podobne i nekompetentne ljude na odgovorna mjesta.I, eto, zašto nam se zagubila  kultura?

Ma, kakva kultura? Kakvi bakrači?Sve je to nazadno i retrogradno.

A odgoj? A djeca?

Pa, djecu će nam odgajati ulica, TV i rodna ideologija…

Na kraju će sve tosrediti i smiriti situaciju gospođa  Sanja Milanović.

-Na kraju, ipak moram priznati, iako teška srca, kako su mi nedostajale sve one poznate face iz Sabora koje su podržale Milanovićevu kandidaturu:od Pupovca, Radina, Jovanovića, Beusa, Pusoćke, Mrak Taritaš, Mršića, Bauka, Beljaka, Miletića, Glavaševića, Bernardića, Grčića, Biljane Borzan, Siniše HajdarDončića, Peđe Grbina i mnogih drugih zaslužnih i isluženih faca.

No, ne trebaju naši drugovi biti tužni niti zbog toga žaliti. Iskreno, nisu puno izgubili. Jer, niti bi  mogli uživati u viđenom, niti bi se mogli veseliti(jer to nitko ni nije), niti bi se tamo moglo išta vrijedno vidjeti niti u pamćenje smjestiti. Sve je to skupa više sličilo ( ne ću reći na karmine), na neku od svečanih sjednicu sadašnjeg Sabora, nego na predsjedničku inauguraciju.

Tako su i sada, kao i uvijek dosad na svim upriličenim svečanostima, saborski zastupnici bili u svečanim odjelima, ali umjesto govora predsjednika Vlade ili Sabora, sada je bio govor novoga predsjednika Republike Hrvatske, nakon toga mala zakuska, oproštaj sa uzvanicima i penjanje prema vrhu…

Naravno stepenicama.

Pa, neka nam dragi Bog pomogne!!!

19. 2. prvi je radni dan novog Predsjednika. Posjetio je zagrebačko groblje Mirogoj i postavio vijence na spomenike Glas hrvatske žrtve-Zid boli, zatim na grobnicu Narodnih heroja te na Zajedničku grobnicu za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata na Krematoriju.

-A na Tuđmanov grob?

-I na Tuđmanov grob. I tamo je položio vijenac.

-Hajde, hajde! Bar nešto dobro i pozitivno!

No, mora se priznati, nije Milanoviću bilo lako. Jer, onakav kakav i jest, mora biti spreman i na kritike. A nakon svega trenutno viđenog i promašenog, to mu slijedi i na samom početku mandata.

Neka, neka! Nije mi ga žao. Možda će osjetiti, barem na tren, što to znači i što je to značilo za bivšu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, tijekom cijeloga njenoga mandata. Pa, evo i sada, nakon što joj  je prestao mandat.

„Podsjetimo, bivša predsjednica uživa u novim životnim okolnostima u kojima će sljedećih šest mjeseci primati punu plaću predsjednice RH, te narednih šest mjeseci pola tog iznosa, a imat će i svoj ured o trošku poreznih obveznika“, raspisali su se opet naši vrli novinari.

-Zamislite, molim vas lijepo! Uživat će, „naravno nezasluženo“, a sve na njihov račun, punu godinu dana.

Pa će imati i svoj ured.

STRAŠNO, STRAŠNO!!!

-A gdje su bili ti isti mudrijaši, istinoljupci i kreatori lažnih vijesti, kada je to isto imao i naš vrli vicmajstor Stipica Mesić?

-Ma, nemoj teko! On je tak duhovit, veseo, mio i fin. Pa, on širi bratstvo i jedinstvo i krstari „Titovim stazama nesvrstanih“.A što ti misliš, bi li bilo dobro, naravno kada se dovede u red, dati mu i na uporabu Titov „Galeb“?

Pa, za kapetana ovlastiti našeg Stipicu,

Za kormilara Budu Lončara,

Za kuhara Obersnela,

Za ekonoma Linića,

Za obranu i zaštitu Stazića,

Za malog od kužine Bojana Glavaševića.

I, eto, cijela posada je spremna.

Šala, šalamala!!!Satira iliti umjetnička sloboda.

Pa, ljudi moji dragi, vrijeme je karnevala! A tada je sve moguće i sve dozvoljeno.Ljudi se vesele. Malo se opuste. Nastoje zaboraviti ono ružno pa sve ostaviti, bar na tren, iza sebe.

Pa se pjeva, pa se šali…

A šale, kao strjelice, bodu sve redom. Jer, sve se radi ispod maske.  Kao i uvijek dosad.

Eto, takva je, ljudi moji dragi, naša tradicija. I nitko se ne bi trebao radi toga ljutiti. Ali, ponekad se nađe netko tko se, još uvijek, nije uklopio u našu tradiciju i humor, tj. u NAŠU današnju „slobodu umjetničkog izričaja“.

Pa dok se jednima takav humor i takva umjetnička sloboda tolerira, druge se osuđuje. Pa smo, tako, tolerirali piljenje, cviljenje, lupanje, bubanje, urlikanje, kreveljenje i skrnjavljenje naše himne i onaj maskenbal  u Rijeci, i crvene zvijezde na svakom koraku, i tzv. dolazak Tita i Jovanke, naravno kroz umjetničku slobodu, pa paljenje naše trobojnice od srpskih ekstremista, pa izljevi mržnje Dežulovića, Tomića, Ivančića, Pupovca i njegove nevjenčane supruge, pa Rudanice, pa skrnjavljenje  naše himne u Pupovčevim Novostima, pa Pupovčevi izljevi mržnje u Saboru…

„U Hrvatskoj se, sudeći po nedavnim zbivanjima,  na osnovu “slobode umjetničkog izražavanja” smije sve: od glorificiranja simbola totalitarnih režima pa do ismijavanja nacionalnih simbola. Ali, ako se radi o drevnoj tradiciji pokladnog “žrtvovanja”, odnosno spaljivanja “fašnika” iliti “krnje” kako ga zovu u Imotskom, odmah (naravno!) vrijede neka druga pravila“.Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru.

Slažem se da su poruke ponekad i problematične(u svemu trebamo imati mjeru), ali napadi na karnevalsku satiru u Imotskom, podsjećaju na vremena jednoumlja i verbalnog delikta.

„Ove godine u Imotskom je na karnevaluspaljena je figura istospolnog udomiteljskog para idjeteta“.

„Spaljena figura djeteta“, kažu za lutku s likom Nenada Stazića.Svašta smisli mašta!!!

Em, čovjek nije dijete, em ima 62 godine, em je visok skoro dva metra, em je…

Ali,„odmah je to od strane onih koji su oduševljeno promatrali revitalizaciju zvijezde petokrake u Rijeci, ocijenjeno kao “divljaštvo i vandalizam”, a Bauk (iz) SDP-a već su podigli kaznenu prijavu protiv organizatora, iako nedavno nacionalno ispitivanje javnog mijenja pokazuje kako je skoro dvije trećine građana protiv udomljavanja djece od istospolnih partnera.

„To, naravno, neće zaustaviti ni Bauka, ni Glavaševića, ni Stazića,ni slične njima, da nam i dalje od države pokušavaju napraviti karneval.Ali, postoje puno zloćudnije izjave, izrečene u Hrvatskom državnom saboru. Od Stazića, Beljaka, Vesne Pusić do Milorada Pupovca. Ali, bez odgovarajućih reakcija“.

Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru.Jer, „što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu.“

Zbog sramotne izjave Kreše Beljaka da “UDBA očito nije ubila dovoljno emigranata” dio članstva traži ostavku šefa HSS-a, a na njegovu izjavu reagirao je i SDP, s namjerom da izmijeni koalicijski dogovor za parlamentarne izbore, pa će, zamislite molim vas,

umjesto 15 saborskih mjesta, dati imsamo tri.

Bernardić ga je kaznio. Primjereno, nema što!?

Eto, i to je umjetnička sloboda naših drugova antifa!

Ali jenajnovijareakcija novog predsjednika RH Zorana Milanovića  na paljenje krnje, bila odlučnai žestoka.

“Simbolično paljenje istospolnih partnera s udomljenim djetetom u Imotskom žalostan je, nehuman i posve neprihvatljiv čin pod krinkom karnevalskih Bakovih svečanosti. Organizatori koji su upriličili taj sramotan događaj, pozivajući se pri tome na tradiciju, zaslužuju najoštriju osudu javnosti jer mržnja prema drukčijima, netolerancija i nehumanost nisu i neće biti hrvatska tradicija. Tražim njihovu javnu ispriku i reakciju nadležnih institucija, pogotovo što su događaj gledala brojna djeca i tako svjedočila širenju mržnje i poticanju nasilja”, objavio je Milanović na FB.

GLAS  NARODA I

•A što ćemo sa širenjem mržnje u Frljićevim kazališnim predstavama u kojima se poziva na klanje katoličkih biskupa?

•Što ćemo s Pupovčevim Novostima u kojima se poziva na klanje Marka Perkovića Thompsona?

•Što ćemo sa Stazićevom izjavom kako partizanske ubojice nisu ubile dovoljno Hrvata?

•Što ćemo s Beljakovom žalopojkom kako Udba nije pobila dovoljno Hrvata u inozemstvu?

GLAS  NARODA II

•Je li   Milanović tražio ispriku nakon izjave Stazića o Bleiburgu kao o šlampavo odrađenom poslu?

•Je li tražio ispriku od Beljaka kad je izjavio da UDBA nije pobila dovoljno ljudi?

•Je  li tražio ispriku od Vedrane Rudan zbog izjave da Tito nije pobio dovoljno idi*ta?

Nije! Jer, jugo-totalitarna cenzura djeluje i stalno i tajno…

„Kraljevo novo ruho, lijepo mi stoji ?

Nu, kralj je – gol !

Nu, kralj je – gol !

Odavno već.

I ovo je tek – satira.

Zamislite da ste snili, il’ tek žrtve varke bili!“

Vera Primorac/Hrvatsko nebo