Iustitia et pax o Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske u svezi s ustavnošću Zakona o udomiteljstvu

Predstavljena Izjava o Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske u svezi s ustavnošću Zakona o udomiteljstvu

Izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax o Odluci Ustavnoga suda Republike Hrvatske u svezi s ustavnošću Zakona o udomiteljstvu na konferenciji na novinare u sjedištu HBK u Zagrebu u srijedu 4. ožujka predstavili su, u ime Komisije, tajnik mons. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, te član prof. dr. sc. Nenad Hlača.

„Premda je prošlo već više od mjesec dana od odluke Ustavnog suda željeli smo u miru proučiti ono što je objavljeno, proučiti i izdvojena mišljenja te u svjetlu Crkvenoga nauka donijeti Izjavu u kojoj želimo iznijeti i svoja promišljanja. Pritom nikoga ne želimo prozivati, ali mislimo da je zbog šireg društvenog konteksta pa i zbog mogućih dalekosežnijih posljedica primjereno da se o ovoj Odluci oglasimo”, rekao je u uvodu predstavljanja Izjave mons. Dugalić. Napomenuo je da je poznato da Odluka nije donesena jednoglasno, što upućuje na to da su i među samim ustavnim sucima postojala izdvojena mišljenja: „Želimo izdvojiti jedno mišljenje koje smatra da osporavani Zakon (o udomiteljstvu) ne krši Zakon o suzbijanju diskriminacije jer nije riječ o temeljnim ljudskim pravima nego o socijalnoj usluzi, a jedno se mišljenje uz mnoštvo valjanih pravnih argumenata u potpunosti protivi glavnoj odluci.Ovom izjavom osvrćemo se na glavnu odluku i njezine društvene implikacije.”

Tajnik Komisije Iustitia et pax ističe da ustavnosudsku odluku smatraju dvojbenom premda ne proglašava Zakon o udomiteljstvu nesuglasnim s Ustavom RH, ali izrijekom stvara obvezu za sudove i druga tijela javne uprave da zakonske odredbe tumače i primjenjuju tako da istospolnim partnerima omoguće udomljavanje djece. „Smatramo da se time Ustavni sud stavio u poziciju zakonodavca, i smatramo to nedopustivim s aspekta trodiobe vlasti i vladavine prava”, naglasio je mons. Dugalić. Članovi Komisije u Izjavi ističu da je udomiteljstvo socijalna usluga te da ne postoji pravo na udomiteljstvo.

„Ustavni sud u Odluci nelogičnim zaključivanjem ističe navodnu diskriminaciju istospolnih partnera. Pritom je Ustavni sud smetnuo s uma da propis koji spominje, a to je Zakon o suzbijanju diskriminacije, istodobno diskriminacijom ne smatra određena, točno navedena ponašanja i posebne mjere, među kojima se spominje i legitimna zaštita prava i dobrobiti djece, zaštita javnoga morala i pogodovanje braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna. Valja upozoriti da zaštita prava i dobrobiti djece mora uvijek nadilaziti pojedinačne interese odraslih osoba, u ovom slučaju želju istospolnih partnera da udome djecu”, rekao je prof. Dugalić. Naglasio je da iako se u javnosti stječe dojam da Zakon o udomiteljstvu krši ljudska prava istospolnih parova no nema govora o kršenju ljudskih prava: „Strasbourška i ustavnosudska praksa moguću diskriminaciju (pa i temeljem spolne orijentacije) povezuju uz kršenje materijalnih prava i sloboda po nekoj od diskriminatornih osnova. Budući da ne postoji pravo na roditeljstvo ni pravo na dijete, time ne postoji ni pravo pojedinca da bude udomitelj.”

Tajnik Komisije Iustitia et pax ističe da ustavnosudsku odluku smatraju dvojbenom premda ne proglašava Zakon o udomiteljstvu nesuglasnim s Ustavom RH, ali izrijekom stvara obvezu za sudove i druga tijela javne uprave da zakonske odredbe tumače i primjenjuju tako da istospolnim partnerima omoguće udomljavanje djece. „Smatramo da se time Ustavni sud stavio u poziciju zakonodavca, i smatramo to nedopustivim s aspekta trodiobe vlasti i vladavine prava”, naglasio je mons. Dugalić. Članovi Komisije u Izjavi ističu da je udomiteljstvo socijalna usluga te da ne postoji pravo na udomiteljstvo.

„Ustavni sud u Odluci nelogičnim zaključivanjem ističe navodnu diskriminaciju istospolnih partnera. Pritom je Ustavni sud smetnuo s uma da propis koji spominje, a to je Zakon o suzbijanju diskriminacije, istodobno diskriminacijom ne smatra određena, točno navedena ponašanja i posebne mjere, među kojima se spominje i legitimna zaštita prava i dobrobiti djece, zaštita javnoga morala i pogodovanje braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna. Valja upozoriti da zaštita prava i dobrobiti djece mora uvijek nadilaziti pojedinačne interese odraslih osoba, u ovom slučaju želju istospolnih partnera da udome djecu”, rekao je prof. Dugalić. Naglasio je da iako se u javnosti stječe dojam da Zakon o udomiteljstvu krši ljudska prava istospolnih parova no nema govora o kršenju ljudskih prava: „Strasbourška i ustavnosudska praksa moguću diskriminaciju (pa i temeljem spolne orijentacije) povezuju uz kršenje materijalnih prava i sloboda po nekoj od diskriminatornih osnova. Budući da ne postoji pravo na roditeljstvo ni pravo na dijete, time ne postoji ni pravo pojedinca da bude udomitelj.”

„Udomiteljstvo je isključivo u službi djetetove dobrobiti i treba najprije gledati što je dobrobit djeteta”, istaknuo je tajnik Komisije. „Antropološki gledajući, dijete ima pravo na oca i majku. Podsjetio je na nedavne riječi zagrebačkog nadbiskupa kardinala Bozanića da smo izloženi pokušajima da se raznim manipulacijama zamagli narav obitelji, da se čak i u zakonske odredbe unesu neka nova ljudska prava koje imaju ideološko obilježje da se ostave nedefinirana područja koja se daju na raspolaganje pod nazivnikom slobode koja to zapravo nije.

Mons. Dugalić citirao je postsinodalnu apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia (broj 72): „Poštovati djetetovo dostojanstvo znači potvrditi njegovu potrebu i njegovo prirodno pravo da ima majku i oca”. Podsjetio je i na riječi kardinala Ratzingera dok je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere da Katolička Crkva smatra da odsutnost majke i oca stvara zapreke normalnom razvoju djece koju se eventualno uključi u takve istospolne zajednice. Članovi Komisije pozivaju da se gleda dobrobit djeteta te zaključuju da kad se dobrobit djece stavlja ispred svega, štetnih posljedica nema. „Stoga apeliramo na savjest i razumnu prosudbu svih sudionika u postupku udomljavanja da ni u jednom trenutku ne ustuknu pred zaštitom dobrobiti djece”, zaključio je mons. Dugalić.

Član Komisije, prof. dr. sc. Nenad Hlača, inače profesor obiteljskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, ocijenio je Odluku Ustavnog suda pomalo kontradiktornom i nelogičnom te istaknuo da ima dva različita dijela što u pravu ne doprinosi pravnoj sigurnosti. „U prvom dijelu se potvrđuje da je Zakon o udomiteljstvu sukladan Ustavu, a onda se daje neko čudno tumačenje kao obvezatan način za primjenu tog zakonskog teksta što mi dovodi u pitanje nepristranost ne samo pravosuđa nego i upravnih tijela koji upravnim postupcima donose rješenja u upravnom postupku o udomiteljstvu tako da ta presuda po meni nije logična. Nije logično da Zakon ostaje na snazi u tekstu kakav jest, a da vi nekome namećete kako ga mora tumačiti”, rekao je prof. Hlača.

Prof. Hlača je podsjetio da UN-ova Konvencija o pravima djeteta kao temeljni kriterij za svako postupanje stavlja najbolji interes djeteta. „Dakle, to nije dobar ili bolji interes. A taj bolji interes je kriterij koji se često spominje u javnosti: da će djetetu biti bolje ako bude smješteno u bilo kakvom pa čak i u ovom novom, nazovimo ga alternativnom, stilu i modelu obiteljskoga života. Kriteriji moraju zadovoljavati najbolji interes djeteta, a oni se ne procjenjuju na nivou Ustavnoga suda nego s obzirom na konkretne činjenice koje su djelatnici, socijalni radnici, pedagozi, psiholozi pa i pravnici u timovima centara za socijalnu skrb u jednom konkretnom slučaju utvrdili. A to se radi daleko od reflektora javnosti jer se radi o dubokoj privatnosti onih koji iskazuju dobru namjeru da postanu udomitelji djetetu, ali napose dubokoj privatnosti djeteta i njegove disfunkcionalne obitelji”, naglasio je prof. Hlača. Pojasnio je da se udomljavaju ona djeca koja su „doživjela tragediju obiteljskog neuspjeha njihovih roditelja”. „Moramo li takvo već na neki način traumatizirano dijete eksponirati hrvatskoj javnosti i povjeriti ga onim parovima za koje već svi u Hrvatskoj znaju. To mogu biti vrlo plemeniti i čestiti ljudi, i imati plemenite namjere, ali u kontekstu zaštite privatnosti i statusa tog djeteta nikako ne držim povoljnim niti obvezatnim da se baš njima mora dati dijete na udomljavanje”, istaknuo je dr. Hlača. Rekao je da je udomiteljstvo vrlo važan institut i da je važno o njemu više govoriti. Posebno o onome o čemu se u javnosti gotovo uopće ne govori, a to je udomljavanje starijih i nemoćnih osoba u ilegalnim privatnim ustanovama isključivo radi zgrtanja novca. Treba raditi na popularizaciji udomljavanja, naglasio je prof. Hlača.

Profesor obiteljskog prava objasnio je da se u sustavu udomljavanja ne radi o trajnom odnosu: „To nema veze s usvajanjem djeteta ili ostvarivanjem prava na dijete. To je zapravo privremeni smještaj. Umjesto u ustanovi dijete će biti smješteno privremeno u obitelj i država za tu socijalnu uslugu plaća određeni iznos. Biološki roditelj i dalje ima roditeljsku skrb, održava kontakt s djetetom, samo privremeno nije u stanju skrbiti o svom djetetu, a interes zajednice i struke ukazuje na to da ga je bolje smjestiti u obitelj nego u dom. Onog trenutka kad se situacija u biološkoj obitelji sredi, dijete se u nju vraća, a ako ne, ono može biti i posvojeno”, rekao je prof. Hlača.

Odgovarajući na pitanje novinara diskriminira li Izjava Komisije jednoroditeljske obitelji, prof. Hlača je ponovio da se ovdje gleda najbolji interes djeteta te da odgoj djeteta zahtijeva aktivnu identifikaciju od rođenja. „Neprijeporna je činjenica da djetetu za normalan razvoj trebaju i muškarac i žena. Ovo što se događa u suvremenom svijetu je posljedica liberalizacije razvoda braka kojom smo veliki broj djece uskratili u mogućnostima da odrastaju i formiraju svoj identitet, muški ili ženski, uspoređujući različitosti. U borbi tih različitosti nastaje identitet djeteta. Danas tisuće djece odrasta u nepotpunim obiteljima. A to je posljedica toga da smo izmijenili tradicionalni model obitelji i ako ga dodatno budemo nastojali omalovažiti, posljedice će, naslućujem, biti još katastrofalnije”, naglasio je član Komisije. Prof. Hlača je istaknuo da nitko nije rekao da i nepotpuna obitelj ne može skrbiti o djetetu, no kad se gleda najbolji interes djeteta moraju se uvažiti sve komponente poput materijalne sigurnosti, emocionalnog ispunjenja i zadovoljstva obaju roditelja, a one su statistički dokazano više od onih kod samaca.

 IKA/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo