Egipatski pustinjak, otac monaštva, zaštitinik stoke.

Danas slavimo svetoga Antuna, opata, odnosno pustinjaka, sveca iz 4. stoljeća, kojeg mnogi smatraju i ocem monaštva. U ikonografiji ga od mnogo poznatijeg svetog Antuna, onog Padovanskog, razlikujemo po tome što na redovničkom habitu ima slovo “tau”, izvorno “theta”, što je početno slovo grčke riječi “Theos”, odnosno Bog, u ruci mu je obično štap sa zvoncem a do nogu svinja, dok nogama gazi snop plamenova.

Antun je rođen u Egiptu u 4. stoljeću u bogatoj obitelji. Nakon smrti roditelja, Antun je podijelio svoje imanje siromasima i uputio se u pustinju, gdje se pridružio skupini pustinjaka. Sav svoj kasniji život proveo je u postu, molitvi i odricanju, trudeći se svednevice rasti u duhu. Dvadesetak je godina živio u nekoj ruševnoj kolibi kraj rijeke Nila, nastojeći pokoriti tjelesne slabosti i požude i približiti se na taj način Bogu. Mnoga umjetnička djela prikazuju njegovu borbu s napastima, koje je on sam nazivao svojim “demonima”. Nakon što je dovoljno duhovno ojačao, vraća se iz osame i uskoro se oko njega počinju okupljati ljudi sličnih težnji i nastojanja, te im Antun postaje vođom.

Prema pobožnoj legendi, kada je Antun napunio devedeset godina, pomislio je za sama sebe da je zacijelo čovjek koji je proveo najviše godina u odricanju i samoći. Nato je navodno začuo glas koji ga je upozorio da u pustinji ima jedan čovjek, Pavao pustinjak, koji se trapi i Bogu služi onoliko godina koliko Antun ima života. Želeći ga upoznati, Antun se uputio u pustinju tražiti Pavla. Nakon mnogih kušnji koje je putem iskusio, i nakon što je mnoge demone otjerao znakom križa, konačno je našao Pavla u nekoj pećini. Pavao mu je na to ispričao svoj život, i kako mu već dvadeset godina gavran svaki dan donosi polovicu kruha. Antun je ostao živjeti s Pavlom, a gavran je od tada svaki dan donosio cijeli kruh.

Nakon Pavlove smrti Antun se vratio u svoje prijašnje boravište i tamo proživio još četrnaest godina, umrijevši na današnji dan 356. godine, u dubokoj starosti od sto i pet godina. Za svoga se života aktivno borio protiv arijanizma. Životopis mu je napisao sveti Atanazije.

Sveti Antun opat zaštitnik je kod uzgoja svinja i stoke, zbog svinje koja se slika uz njega a izvorno označava demone s kojima se borio. U srednjem ga se vijeku zazivalo i protiv različitih upalnih oboljenja, koja su se često kolektivno nazivala “vatrom svetog Antuna”.

 

hkm.hr/ https://hkm.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.