Vladimir Jakopanec: JESAM LI JA TO DOBRO VIDIO HRVATSKU ZA VRIJEME IZBORA S RAZDALJINE OD 15.759 KILOMETARA?

Znam što mislite: „Ti ne živiš ovdje, otišao si i budi kuš. Ne tiče te se, pojma nemaš i šlus“. U redu, ali k vragu, pa mogu valjda barem zucnuti nešto o tome kako se sav taj izborni uljudbeni proces u Hrvatskoj vidio kod mene s te razdaljine. Jer, da ne gledaš Zemlju iz satelita, mulcima nikad ne bi mogao dokazati da je zemlja okrugla. Krov i fasadu kuće ne možeš vidjeti iznutra, moraš izaći van i gledati stvar iz vana. E, pa tako sam se i ja još jednom našao za vrijeme izbora u Hrvatskoj na ovako pristojnoj udaljenosti od 15.759 kilometara (podatak skinut s Googlea, da ne ispadne da sam ja mjerio), s koje nisam mogao na bilo koji način utjecati na događanja oko izbora novoga predsjednika Hrvatske. Možda ste uočili da sam se trudio ne uplitati se u predizbornu kampanju bilo kakvim piskaranjem, jer kako sam ja utjecajan, Hrvatska bi mogla ko omađijana za mnom u trnje. I sva sreća da se nisam miješao, jer sada opet slušamo kako su birači bili izmanipulirani, plačeni, prevareni, izautobusareni, kojom narodnom kvalitetom se u svijetu još hvale jedino po Srbiji Bosni i kod nas. Ostali svjetski narodi još uvijek misle svojom glavom, tako da nisam sudjelovao u toj manipulativnoj raboti . E, pa kad sam do sada bio tako dobar i suzdržan, nadam se da barem sada, kad je sve prošlo mogu reći što mislim, i ushrati sav taj dobar dojam koji ste stekli o meni.

1. Ne znam jeste li zapamtili (jer naša narodna memorija je gadno načeta demencijom, što je i normalno, jer mi smo jaaako stari europski narod i uvijek je netko po nama jahao) koliko je bilo sučeljavanja predsjedničkih kandidata. Ja znam: TRI. I to sve jedan potrebniji od drugoga. Majke ti Hošiminove, tolko ih nikad nije bilo niti u SADu ni Južnoj Americi skupa, a kamo li u Australiji. U redu, sučeljavanja su normalna svuda po svijetu, ali po meni je jedino onaj cirkus s jedanaestoricom, od kojih je jedan bio Bandić, stvarno bio u redu, zanimljiv i potreban. Neki iz vana vam to bez veze zamjeraju, jer vele da kaj su Hrvati tako glup narod da iz novina i osobnih obraćanja kandidata nisu mogli zaključiti za koga će u prvom krugu glasovati, nego im je baš trebao taj apsurd, od koga su normalni ljudi, kao diljem svijeta dobivali mučninu u želucu, proljev ili svrab, kako koji. Ali to ovi iz Al Jazeere, Gardiana i sličnih kupusovih listova gdi rade srpski novinari, pa se nije za čuditi.Oni ne kuže da smo mi mlada demokracija i da kod nas ide sve u duplo ili troduplo, pa i debate budućih predsjednika.

I aj, prvi krug je prošao. Gospodin Škoro se pokazao prefin za Hrvatske narodne mase i predobro pjeva, pa da muzička scena ne ostane praznom, moglo se i pretpostaviti da će ispasti. Mudar narod ostavio je za konačni izbor Barbiku koja zna čitati i ne zna ništa bez čitanja i u posljednje vrijeme malo nekontrolirano lamata rukama i zavija svaku riječ ko Milagera iz Žlebica, kao da često druguje sa Škorom u njegovim podrumima, i bahatog ali pristojnog hercegovačkog kabadahiju i štemera iz Zagreba, jer je bio dobar student, dobar komunist još iz vojske i po njegovim vlastitim riječima najbolji premijer. Ali narod ih unatoč svemu ne poznaje dovoljno. Šta je narodu poput nas bijednih 5 godina gledanja nekoga na vlasti? Pojma nemaš tko su , pa ajmo ih još jednom prošacati. Dajmo im također priliku da se barem sada pofajtaju na ekranima, pa ko bezobrazniji, jači, taj je naš. Ajmo jednom, u redu, ali jegibaaa, tu ste pretjerali, vama ni to nije bilo dosta! U redu, kužim, fora je gledati Zorana koji ne bi dao ruku suparnici, ali onda se sjeti što su mu rekli savjetnici i žena, pa se vrati, a TV to kasnije izreže, jer stvarno nije fora, ne treba čovjeka blamirati. Nisu mediji bili na njegovoj strani, daleko od toga, ali on je ipak muškarac, jel. Kolinda bi tu malo drugačije prošla, ali to je u redu jer je žena koju smo 5 godina ionako mrzili po defoltu. Taj gospon koji se ne voli sa ženama rukovati, ali voli k njima s državnim helikopterima letjeti, bio je prehlađen u svim sučeljavanjima, pa i u ovom trećem, jer sve se događalo u par dana, a čovjek ne voli nositi maramice pa šmrče ko Štefek u 2. razredu osnovne u Sračincu. Ali grila li grila Barbiku koja poželjno izgleda, ali se cijelo vrijeme zbunjeno i uvrijeđeno smiješi ko kuma Bara s Pustakovca dok joj suseda Pepa spušta prek plota. Neću isticati što mi se još sve jako dopalo u tim sučeljavanjima koja su konačno završila i izgleda doprinjela da se vatra u Australiji strašno razgorjela, budući da se na sve to izgleda totalno bez veze i Nebo rasrdilo i jedino šteta što je taj svoj neopravdani gnjev iskalilo na pogrešnoj strani planete. Velite debata završila? Molim? Kaj god! Senti gajde Svetoga Haralampija, pa tek je sada počelo. Mudrac iz Barbikinog tabora znalački i proračunato da pomogne aktualnoj Predsjednici dočekuje Kabadahiju na hodniku i viče na njega da se stidi, spominje neke misli koje nisam polovio, pa da se srami, pa da se opet stidi, Štemer se vraća i ja baš pomislim sad će pasti jedna dobra šora u živo, ali ne Zoka uljudno pita nešto HDZovog mudraca, na što ga ovaj psuje, a Kabadahija se okrene prema izlazu i zamjeri mu kako to ovaj razgovara s bivšim premijerom, da prostite, objasni prisutnim navijačima da tipa ne poznaje i odlazi. Ja razočarano buljim u ekran: majku vam primitivnu i lopovsku, pa kaj ste mulci počinjali kad ste strašljivci ko Francike z Draganovca, a mogli su se potući do mile volje, nigdi policije, nigdi sigurnjaka, nigdi nikakve tjelesne pratnje, jebate ko da živimo u Holandiji. Tako gadno prevariti glasače, to je nezamislivo. I da, rezultat: Nerješeno. U Kabadahijinom taboru tvrde ja on pobijedio i šmrcanje ne spominju, a u Barbikinom taboru je ona pobijedila jer je par put grdo fpičila Zokija i lijepo se smiješila. I je, priznajem, smješila se onak sramežljivo, uvrijeđeno, kak sam rekel, ko mlada nevina sneha kad poslije svadbe ulazi u ženikovu ložnicu, a pol sela i cijela rodbina ju prate s podsmjesima, jer točno znaju kaj bu se sad dogodilo samo ako bu mladenac Jurek na visini zadatka. I nažalost bio je, kao što znate.

2. Biračko tijelo. Dobro, kad ga gledam sad poslije svega, ovak iz ove daljine, više mi liči na hrpu krvavih i poderanih hijena koje su se pokarabasile među sobom oko bezvrijednog plijena. Pratim diskusije na društvenim mrežama:

„Nadam se da će naš Zoki pobijediti. Lepi naš Zoki“

„A majku ti četničku je…m, tebi i tvojem Zokiju. Pobiti smo vas sve trebali 91. ko mačke na gmajni!“ i osam komentara u tom stilu, te 12 uzvratnih po kojima sam bio siguran da je počeo 2.Domovinski rat, a o čemu ni riječi na breaking news.

„Bravo Kolinda, samo naprijed! Bravo Predsjednice. Idemo u pobjedu“

„A Bog joj blagoslovio pič…u da se je svi u Hrvatskoj naje…mo“ i pet komentara u tom stilu.

„Jedva čekam da nam Zoki pobijedi pa da se najeb…m majke svim tim ustaškim skotovima u Hrvatskoj.“

„Umlatit ćemo mi tebe skote četnički, ko te prvi sretne“ i onda 30 komentara u stilu radio razgovora između četnika i branitelja na vukovarskoj fronti.

A prijatelji su razgovarali ovako: „Ja mislim da je Kolinda ipak bolji izbor i pozivam svoje prijatelje da glasaju za nju“

„Ti si stvarno glup ko ku..ac. Nije ti ni otac bio pametniji i nije čudo da ti je svraka i to malo mozga popila“

„ A što se javljaš ti gov…o komunističko! Nije ti dosta što ste ubijali po Bleiburgu i bacali žive ljude u jame, nego bi i sad komunjare na vlast, a? E ovaj put ne može. Samo preko nas mrtvih“ (Sad ne mogu provjeriti jesu li stvarno mrtvi kad je već tako ispalo)

A zamisli kako je to kod ovih glupavih europskih naroda ili na primjer tu u Australiji gdi ja momentalno privremeno živim: Predizborna kampanja, na televiziji se govori danonoćno o kandidatima, pune novine novinarskih prikaza, diskusija, neki nategnuti, neki objektivni, ali ti vidiš, nisi glup, ne može tebe nitko žednoga prevesti preko vode, pogotovo ako se radi o nekom isluženom konju. A izvan TV, radija i novina, tajac. Niko ni riječi. Svaki misli za sebe. Tu i tamo na Twitteru ili FB, netko veli neko svoje mišljenje, netko odgovori i malo se diskutira, ali dosadno u vražju mater. Niti ko kune, niti proklinje niti prijeti smrću. Ja idem na dan izbora sa susjedima u školu glasovati i pojma nemam koga će ti zaokružiti. Svi se pravimo toše, a mrcina će možda zaokružiti baš mog protivnika, ali ti ne znaš i moraš bit fin, namjesto da ga pošalješ tam kam spada sa svojim kandidatom. Dojdeš u prostoriju za glasovanje, pregrađen si i niko ne vidi kaj delaš. Zaokružiš svojega, izađeš i svi jedemo hrenovke koje tam prodaju, kupimo nečiji pekmez i idemo doma k meni ili k susedima na kavu, i ni svjestan nisi da zapravo možda piješ kavu s krvnim neprijateljem. Glupi narod rješava sve u glasačkoj kutiji i to je tu problem. Doduše i tu se u tom smislu mi Hrvati malo razlikujemo od drugih i obično nas niti tu naš misionski politički duh ne napušta, ali je ipak sve u granicama normale. Meni tu, moram priznati strašno fali ta krvava hrvatska izborna uvertira. Ali zato uvijek pozorno pratim kaj se događa u Hrvatskoj i onda mi je manje dosadno. Mogu mislit kak je Nijemcima ili Francuzima u Australiji. Niti se tam kaj događa niti tu. Da ponoriš od dosade.

3. A onda najnovija paranoja: dijaspora. E njih sve treba pobiti, silovati, je…ti, podaviti ko piliće, jer oni ne žive ovdje, ne plaćaju tu porez a birali bi Škoru ili Kolindu, a ne Milanovića. Ovi iz Hercegovine su po nekima od HDZa dobivali po 100EU, po nekima po 150, a po nekima čak po 500EU ako daju glas za Kolindu. HDZ je poslije ovoga definitivno financijski krahirao. Spominju se autobusi Hrvata iz Bosne i sva sreća da nitko nije zucnuo o autobusima Srba iz Srbije koji su također dolazili glasovati u mjesta bivšeg prebivališta i ni slovca o tome tko je njih i koliko plaćao, jer to bi stvarno bilo i za Al Jazeeru malo previše. Australski Hrvati su također često spominjani i majkama im se gadno štucalo iako odaziva na glasanje gotovo da i nije bilo. Posve neznatne brojke, da ih sada ne provjeravam. Interesantno, američki i kanadski Hrvati su u kletvama bili posve zaboravljeni. Vjerojatno frka od Trumpa. Mora da se ovako prezreni od domicilnog hrvatskog stanovništva u ovako odsutnim trenucima grozno osjećaju.

Najbolje su ipak prošli Hrvati iz BH. E njima treba majku je..ti, njih treba na kolac nabiti, gamad prokleta, smrdljiva, ušljivi skotovi, žive u drugoj državi, a nama određuju ko će nam biti predsjednik, crkotine smrdljive. Imaju svoju državu pa nek si ju urede, a ne da nama kroje gaće. I pravo imaju, jer nećemo valjda biti ko Srbi koji će kad god zatreba i u rat krenuti za svakog Srbina koji živi izvan Srbije, samo ako ga krivo pogledaš. Primitivci prokleti, drže do svojih sunarodnjaka, bez obzira gdje žive. Zamisli sramote, za svoj narod u Bosni osnovali su, organizirali i dan – danas održavaju Republiku srpsku i to u Bosni, tako da nitko taj sveti narod ne može pipnuti. Hrvati su pak, ono u ratu, kao uljuđeni narod, hrabro i civilizirano na prvi mig Amerike digli ruke od Hercegbosne, ostavili taj naš narod koji je prolio mnogo krvi za Hrvatsku na milost i nemilost kojekakvim hrvatskim i bošnjačkim mešetarima, bez države, bez baze, bez vođa i naravno da im skotovima treba je…at majku kad nam se u Hrvatskoj upliću u život. S pravom domicilni Hrvati mrze iseljeničke skotove po svijetu, jer što su otišli pi…ka im materina, pa da im je sad bolje, s pravom treba podaviti hrvatske skotove po Bosni i Hercegovini, jer šta će nam oni? Dovoljni smo mi sebi sami u Hrvatskoj. Jedino narod koji proklinje i pljuje po svojima, blagoslovljen je narod i ako nas što manje ima, svjetlija nam je budućnost. Mi smo tu našu Hrvatsku sredili po svojoj mjeri, veli mi jedan striko na FB, stekli smo međunarodni ugled i poštovanje i neka nas sad ti dijasporni skotovi puste na miru da lijepo u njoj sami uživamo. Naravno, kažem to tako izgleda meni prokletom emigrantskom skotu s ovih petnaest i nešto tisuća kilometara daljine i na pamet mi ne pada tvrditi da je to objektivno, jer iz bliza, vjerujem,da bi to moglo biti mnogo gore.

Vladimir Jakopanec/Hrvatsko nebo