Sve „afere“ (kriminal) Zorana Milanovića (V. dio)

U petom nastavku kriminala u Vladi Zorana Milanovića podsjetimo se kriminalnih afera u režiji Veljka Ostojića, Ante Kotromanovića, Miranda Mrsića, Tomislava Sauche te HNS-ovih uzdanica Andre Zlatar Violić i Berislava Šipuša. Bilo je potrebno pet tekstova i više od pet tisuća riječi da bi se u grubim crtama tek navele najznačajnije afere iliti neprocesuirani kriminal počinjen za vrijeme Milanovićeve vladavine. Zato, 05. siječnja 2020. godine – pamet u glavu.

Milanovićev ministar turizma Veljko Ostojić

Čim je imenovan za ministra u Milanovićevoj vladi početkom 2012. godine, objavljeno je da je Veljko Ostojić postao vlasnik čak 82.000 dionica porečke Riviera Adrije koje su tada procijenjene na 827 tisuća kuna. Tada je objašnjavao da je riječ o nagradi koju je dobio odlukom Nadzornog odbora za svoj protekli mandat.

Veljko Ostojić je podnio ostavku na dužnost ministra turizma u ožujku 2013. nakon što su mediji objavili da Državno odvjetništvo ispituje kupoprodaju atraktivnog zemljišta u Balama, čija je vrijednost nakon urbanizacije s milijun kuna porasla na 25 milijuna kuna, a u čiju su kupnju, urbanizaciju i prodaju uključeni članovi njegove obitelji. Zanimljivo je spomenuti da je istragu oko zemljišta vodio Robert Zenzerović, koji je u to vrijeme bio prvi policajac Istre za gospodarski kriminalitet, a on je brat Bernarda Zenzerovića, šefa Ostojićevog kabineta, stoga ne čudi da je istraga obustavljena.

Nedavno je istraga u aferi Agrokor otvorena i protiv spomenutog Veljka Ostojića, koji je trenutno predsjednik Uprave Agrolagune, tvrtke u sklopu bivšeg koncerna Ivice Todorića. Istražitelji sumnjaju da je prije par godina, tijekom financiranja Agrokorovog projekta hotel Plat kroz investicijski fond Nexus, omogućio Todoriću da izvuče 52 milijuna kuna.

Radilo se pozajmici koju Agrokor nikada nije vratio. Na sumnjive veze Agrokora i fonda Nexus, te izvlačenje novca kroz ilegalne pozajmice prva je upozorila HANFA, a nedavno je i službeno proširena istraga na taj dio poslovnih odnosa Todorića i suradnika.

Remont u Ukrajini

2014. godine je otkriveno kako je Milanovićev ministar obrane Ante Kotromanović za 2 MIG-21 vojna zrakoplova “umjetno produžio resurse” kako Hrvatska na papiru ne bi izgubila sposobnost zračnog nadzora svog neba.

Do potrebe za umjetnim produživanjem resursa, i riskiranjem života jednog pilota došlo je zbog toga što MIG-ovi poslani u Ukrajinu na remont za 132,9 milijuna kuna nisu stizali u dogovorenom roku. Odluku o umjetnom produživanju resursa na papiru donio je bojnik Josip Čović, kojemu se danas sudi zbog traženja mita glede remonta vojnih zrakoplova u Ukrajini.

Prije nego što je počelo suđenje bojniku Čoviću, osumnjičenom da je iznudio mito u zamjenu za osiguranje pozitivnog mišljenja i prednosti u obavljanju posla kapitalnog remonta, ukrajinsko državno odvjetništvo provodilo je veliku istragu u zavodu Ukrspecexport u Odesi, između ostalog i zbog remonta 12 hrvatskih zrakoplova.

USKOK tereti Čovića da je za sudjelovanje u namještanju natječaja tražio 50.000 eura, a navodno je sve prihvatio učiniti za 10.000 eura. Pri tome, vrijedi napomenuti da je jedini optuženi uz Josipa Čovića, Ivica Josipović što bi značilo da je moguće da je mito podijeljen. Nejasno je i gdje je nestao novac, ako je remont toliko loše obavljen.

Milanovićevi ministri Šipuš i Zlatar-Violić iz HNS-ove kvote

Zbog nezakonitog trošenja državnog novca preko službenih kartica 30. svibnja 2018. godine počelo je suđenje bivšoj ministrici kulture Andrei Zlatar Violić i njezinom tadašnjem zamjeniku Berislavu Šipušu.

USKOK sumnja da je bivša ministrica od ožujka 2012. do ožujka 2015. godine podigla nešto više od 250 tisuća kuna. Dio novca je i vratila, no sebi je, stoji u optužnici, zadržala 99 tisuća kuna. Šipuš je pak koristeći službene kartice napravio trošak od 64.387,72 kune, te podigao još 17.827,81 kunu gotovine. Istražitelji su utvrdili da je dio proračunskih sredstava Šipuš vratio. U pitanju je iznos od 14.077,44 kune, no sebi je ostavio 68.603,09 kuna. Za taj je iznos oštećen državni proračun.

Milanovićev ministar Mirando Mrsić

Tvrtka Shire d.o.o., koja je do 2015. bila u vlasništvu Dijane Šucbah Mrsić, supruge ondašnjeg SDP-ova zastupnika i Milanovićevog ministra Miranda Mrsića, dugovala je HZZO-u iznos od 10,6 milijuna kuna. Dug tvrtke Mrsićeve žene prema HZZO-u nastao je u razdoblju 2010. do 2012., na temelju ugovorenog “payback modela”, koji se odnosio na ugovorenu isporuku nekoliko vrsta lijekova za rijetke bolesti. Dijana Šucbah Mrsić prodala 2015. godine tvrtku Shire d.o.o . multinacionalnoj kompaniji Shire Pharmaceuticals Ireland Ltd, koju je do tada savjetovala i zastupala na hrvatskom tržištu.

HZZO je bio obvezan pokrenuti pravni postupak za naplatu 10,6 milijuna kuna duga još u 2013.godini. Odgovorne osobe u HZZO-u to nisu učinile,dapače postoji osnovana sumnja da su zlouporabili svoj položaj i ovlasti i zataškale dug u namjeri nastupanja zastare za naplatu duga od 10,6 milijuna kuna. Znakovito da je Mirando Mrsić u tom razdoblju obnašao dužnost resornog ministra. Znači postoje indicije i sumnje da je možda utjecao na odgovorne osobe u HZZO-u da ne pokreću postupak naplate duga. Novinarki HINA-e, Smiljani Škugor, koja je otkrila tu aferu je nakon 26 godina rada u HINA-i uručen izvanredni otkaz.

Dnevnicama iz „afere“ Saucha plaćane i Milanovićeve gozbe u „Taču“

Uskok Sauchu tereti da je kao predstojnik ureda bivšeg premijera Zorana Milanovića lažirao putne naloge i sa svojom tadašnjom tajnicom nezakonito stekao 580 tisuća kuna. U proširenju istrage Sauchu je Uskok osumnjičio da je akontacije za fiktivne dnevnice dijelio sa Sandrom Zeljko, nekadašnjom “krunskom svjedokinjom” u tom slučaju.

Predsjednički kandidat Zoran Milanović nije napomenuo u svojem iskazu USKOK-u, ali i u sučeljavanju s KGK da je upravo Tomislav Saucha podmirivao njegove račune u zagrebačkom restoranu „Tač“, koji bi uvijek ostajao zadnji i plaćao u krupnim novčanicama s dobrom napojnicom. Dobro se jelo i pilo, bilo je i „beloga“, štoviše, nerijetko se događalo da su i obližnji stolovi te mnogi gosti koji su se u tom trenutku zatekli u „Taču“ bili počašćeni od dobro raspoloženog, nahranjenog i napojenog Zorana Milanovića.

Zaključak – kome dati glas u drugome krugu predsjedničkih izbora?

Zbog obima i opsega svih „afera“ (kriminala) iz vremena Milanovićeve vladavine te zbog nedostatka vremena i prostora da se sve taksativno navede i raščlani, istaknuli smo u ovom pregledu sve – najkrupnije ili najvažnije afere – odnosno kriminal počinjen s blagoslovom ondašnjeg predsjednika vlade, trenutnog predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića.

Mogli smo spomenuti još i Milanovićevog ministra Hajdaša Dončića zbog makinacija u HŽ-Cargu i misterioznog nestanka vagona ili Ugovora o koncesiji Zračne luke Zagreb. Mogli smo navesti da je radi uhljebljenja Gordana Marasa osnovano ministarstvo poduzetništva i obrta koje je uništilo poduzetništvo i obrt, Jakovinino putovanje na Bali s dvije pomoćnice, poljudsku svastiku u režiji Ranka Ostojića. Mogli smo govoriti o svjetonazorskim, protuhrvatskim potezima od ukidanja pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, slanja interventne policije na ratne invalide u crkvu, ubojstvo Darka Pajičića, puštanje milijuna migranata u Europu, lex Perković..

No, čemu? Jedna petina sveukupnog hrvatskoga puka mrzi Republiku Hrvatsku, žali za „regijonom“ i kriminalnom Jugoslavijom u kojoj su se ovakve „afere“ događale na svim razinama, ne samo na najvišim – oni će glasati za Milanovića. Za sve druge, lijeve, desne, zelene, žute i narančaste, neka se zapitaju žele li ovakvog čovjeka, koji vuče toliko kriminalnih repova, na vlasti. Ako ćemo biti iskreni, ne radi se samo o svjetonazoru, ali jedina prava razlika između Ive Sanadera i Zorana Milanovića jest ta da je Sanader procesuiran, a Milanović nije. Po kriminalu koji se odvijao za vrijeme njihovih vlada, uzevši u obzir i duljinu mandata, Sanader je po količini „afera“, odnosno kriminala za Zorana Milanovića tek bijedni amater.

Trenutnoj predsjednici nakon pet godina vlasti spočitavaju „estradizaciju“ predsjedničke funkcije, „sramoćenje“ Hrvatske u svijetu, navijanje za nogometnu reprezentaciju, političko priklanjanje Plenkoviću te loše održavanje predizbornih skupova. Bilo je potrebno pet tekstova i više od pet tisuća riječi da bi se u grubim crtama tek navele najznačajnije afere iliti neprocesuirani kriminal počinjen za vrijeme Milanovićeve vladavine.

Zato, 05. siječnja 2020. godine – pamet u glavu.

Josip Gajski

Sve „afere“ (kriminal) Zorana Milanovića (IV. dio)

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo