Erih Lesjak: Tko je i što je novinar Velimir Bujanec?

0

 

U analizi desnog političkog spektra u Hrvatskoj i općenito desne, tradicionalne i domoljubne političke scene ma što god to bilo i značilo; posebna tema i sama po sebi mora biti televizijska emisija „Bujica“. Uloga, programska shema, pristup i metode njezina autora, urednika i voditelja Velimira Bujaneca u javnom predstavljanju te suptilnom, prikrivenom i u pravilu neizravnom ozloglašavanju općenito desne političke opcije kao ekstremističke, primitivne, sirove, agresivne, nasilne, nehumane i necivilizirane. Kao „fasada“ da se to prikrije od gledatelja i da ih se zavara služi emocionalno naglašeno i eurofično domoljublje, busanje u domoljubna prsa, eskapade i patetični izljevi rodoljublja i nacionalizma i tome slični trikovi i obmane za naivne i lakovjerne domoljube, odnosno ukratko trivijalno i banalno glumatanje domoljublja, rodoljublja i nacionalizma!

Intelektualno, obrazovno, moralno i estetski potkapacitiran; skromne izobrazbe i znanja te oskudnog vokabulara punog srbizama ne samo zbog oskudnog znanja jer ima završenu samo srednju školu nego i zbog anacionalnog odgoja i nedostatka ljubavi za hrvatski jezik, Velimir Bujanec i njegovi pomno odabrani i javnosti znani gosti od kojih su neki i prikriveni suradnici antihrvatske „duboke“ države, imaju primarni zadatak i cilj desnu politički opciju i kulturu, tradiciju, domoljublje kao i konzervativna politička i društvena stajališta i sustav vrijednosti i prioriteta; krivotvoriti, stigmatizirati i kompromitirati u javnosti kao nazadne, primitivne, brahijalne, rušilačke, nečovječne, fašističke i nacističke! Velimir Bujanec kao voditelj emisije „Bujica“ čini to već na pojavnoj odnosno vizualnoj razini oblačeći stalno sivu ili crnu košulju i crni sako, kao sinonime fašizma i nacizma te tobože obvezne znakove identiteta i suvremene desne političke misli, ideologije i politike! Bujanec programirano sustavno i kontinuirano potcjenjuje i niječe demokraciju kao politički sustav te institucije demokratske države i društva, a zaziva i glorificira autoritarne lidere odnosno vođu, „čvrstu ruku“ i pater familiasa odnosno općenito autoritarizam. U emisiji se Idealiziraju, propagiraju i slave političari iz nekih susjednih država, a od gledatelja se pri tome krije da oni imaju prikrivene ili i otvorene iredentističke ambicije, opcije, planove i programe presizanja prema dijelovima teritorija Republike Hrvatske!

Velimir Bujanec rođen je 1974. g. u Varaždinu, a domicilno je iz Varaždinskih Toplica gdje je i završio osnovnu školu. Otac mu je po profesiji bio vozač i radio je u gradskom saobraćajnom poduzeću u Varaždinu, i kako se to tada u totalitarnom komunističkom sistemu i sustavu društvenih vrijednosti kvalificiralo i stratificiralo bio je  – klasno svjestan i napredan član društva, socijalistički trudbenik, samoupravljač i član Partije. Ujedno je to i obiteljsko, kulturalno, društveno i političko ozračje i sustav vrijednosti u kojima je Velimir Bujanec odgajan i socijaliziran, sociokulturno formiran te ideološki, politički i nacionalno formatiran i kapacitiran. Bez katoličke vjerske poduke i formacije, ateist, anacionalan tj. bez osjećaja i svijesti o hrvatskom nacionalnom identitetu te bratstvo-jedinstvujući jugoslavenski omladinac.

U varaždinskoj je Prvoj gimnaziji konfekcijski napredan omladinac, bez nacionalnih i vjerskih obilježja, osjećaja i „predrasuda“, kozmopolitski otvoren i usmjeren; bio je posebno aktivan u Savezu socijalističke omladine što društveno-politički nije prošlo nezapaženo pa je kao klasno svjestan te ideološko-politički savjestan i poželjno i primjereno formiran omladinac i perspektivan društveno-politički radnik, kao maturant primljen u Savez komunista odnosno Partiju.

STUDENT POLITOLOGIJE I SAMOUKI NOVINAR                                                                                                                                                                                            Kojih i kakvih je ideoloških i političkih zasada te društvenog, kulturalnog i nacionalnog  sustava vrijednosti bio Velimir Bujanec, vidi se zorno i najbolje po tome koji i kakav je fakultet odabrao nakon završetka gimnazije za nastavak školovanja i životni poziv. Naime, u vremenima komunističke diktature te ideološke i političke opresije i neslobode nacionalno svjesni pojedinci s hrvatskim nacionalnim identitetskim sustavom vrijednosti, kada su im to osobni potencijali i sklonosti dopuštali i omogućavali u načelu ali ne i kao nekakvo opće nepisano pravilo i obveza, davali su prednost izboru studija na prirodnim i tehničkom fakultetima. No dok je taj izbor ipak bio više individualan te osobno i obiteljski konkretno situacijski determiniran, postojalo je opće nepisano „pravilo“ da nacionalno, kulturno i katolički identitetski formirani i formatirani srednjoškolci – ne upisuju Fakultet političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu! Istina, možda je tkogod  i upisao studij novinarstva iako je činjenica da su i novinari bili društveno-politički radnici tj. propagandisti a ne profesionalci, ali studije politologije ili općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) upisivali su samo budući partijski kadrovi i nomenklatura, a i danas 30 godina nakon obnove samostalne i suverene nacionalne hrvatske države osim forme tj. naziva u Fakultet političkih znanosti, nedostatno se pozitivno na njemu išta promijenilo na ideološkoj, programskoj, kulturalnoj, kadrovskoj i društvenoj razini! I koji je fakultet izabrao maturant varaždinske gimnazije Velimir Bujanec? Pa logično gdje će suza nego na oko, pa je on ideološki, politički i kulturalno tako formiran kakav je bio; čak i u vremenu nakon sloma komunističkih totalitarnih režima 1992.g. upisao studij i to politologije na Fakultetu političkih nauka! No, čak i na tom kako su ga u vremenu komunizma djelomično i osnovano nazivali „partijskom“ fakultetu, zbog njegovih skromnih intelektualnih mogućnosti i kapaciteta nije mogao biti uspješan u studiju pa se stoga nije makao s prve godine te je ubrzo napustio fakultet i studiranje uopće!

I tako je Velimir Bujanec bez „alata i zanata“, skromna znanja i obrazovanja, pismenosti tek jedva na funkcionalnoj razini; kao propali student morao sebi naći kruh i osigurati kakvu-takvu egzistenciju. I kao da se nalazimo negdje u vremenu iza Prvog svjetskog rata i novinarâ u pravilu nesvršenih studenata, obreo se u novinarstvu te istodobno u odnosu na prethodno navedeno iz njegova životopisa, neočekivano i paradoksalno u desnim političkim strankama među pravašima što je počelo još dok je boravio u Varaždinu! Ostalo je sve dobro poznato i već viđeno među pravašima (ili točnije „pravašima“), da oni između kruha svagdanjeg tj. egzistencije s jedne i pravaštva s druge strane, često radije biraju – izdaju pravaštva i kolaboraciju s „dubokom“ antihrvatskom državom! I tako se i u tim i takvim osobnim i društvenim okolnostima Velimir Bujanec našao u egzistencijalnoj i kruhoboračkoj ulozi lažnog medijskog proroka i mesije hrvatskog nacionalizma, domoljublja, tradicije, konzervativizma te i desnice! S jasnom ulogom, programom, ciljem i obvezom da ih obezvrijedi, kompromitira i ozloglasi; za što su mu njegovi nalogodavci, poslodavci i mentori iz struktura „duboke“ antihrvatske države dali moćan i utjecajan propagandni medij a to je televizijska emisija koja je po izvedenici iz njegova prezimena nazvana – „Bujica“! Čija je medijska uloga i propagandna moć još više potencirana time što su planski i ciljano iz elektronskih i ostalih medija uklonjeni svi sadržaji, projekti i autori istinskog desnog političkog spektra i nacionalnog usmjerenja!

Tako su kadrovici „duboke“ antihrvatske države stvorili lažnu medijski zvijezdu, gurua i ikonu desnog i nacional(ističkog)nog političkog spektra; s najboljom mogućom pozicijom da ga Velimir Bujanec  „iznutra“ prikriveno ili otvoreno neizravno ili izravno izruguje, obezvrijeđuje, ozloglašava, razara i uništava; a njegove poklonike i što je posebno važno i birače zbunjuje i dezorijentira te što je posebno važno u vremenu izbora i izbornih kampanja i manipulira. Što se moglo vidjeti te čega smo bili svjedoci i proteklih tjedana kampanje za predsjedničke izbore u projektu „duboke“ države i „Ruskog lobija“ (na)zvanom – „Škorom do promjena“! Jeftino je, prozirno i smiješno obmanjivanje javnosti tvrdnjom da je Škoro politički projekt Velimira Bujaneca i Mate Radeljića. Pa to se kao laž može identificirati već i ako ostanemo samo na prizemnoj i konkretnoj financijskoj razini pitanjem, pa odakle Velimiru Bujanecu i Mati Radeljiću četiri milijuna kuna koliko su najmanje iznosili izravni i neizravni troškovi izborne kampanje Miroslava Škore?

U dirigiranim se medijima ističe da je Miroslav Škoro na izborima postigao veliki uspeh unatoč tome što „nije imao stranačku infrastrukturu i financijsku potporu“ . Ali kad već nije imao infrastrukturnu i financijsku potporu stranke, netko je morao dati taj novac i u vremenu od samo četiri-pet mjeseci okupiti, organizirati i staviti u funkciju tako kadrovski, organizacijski i logistički složen i skup projekt kao što je to bio izborni stožer Miroslava Škore! Pa takvo nešto se nikako i nipošto ne može organizirati i provesti spontano, slučajno i bez moćne institucionalne potpore pa zvala se ona „duboka“ država, „Ruski lobi“ ili plinski i naftni konzorcij. Financiranje i trag novca nepogriješivo otkrivaju tko i što stoji iza kandidata: interesna grupa, lobi, multinacionalne kompanije, od naroda otuđeni „centri moći“, „duboka“ država, „službe“ stranih država i tako dalje.

„BUJICA“ KAO JEDNA I JEDINA NASUPROT PLURALIZMU       

No, nakon svega toga može se a i mora postaviti logično pitanje zašto davati toliko pozornosti jednom autoru i tv-emisiji, kao da postoje pisano pravilo i obveza da tv-gledatelji moraju birati i gledati baš tu i takvu emisiju odnosno „Bujicu“. Pa svatko na svom televizoru bira po svom ukusu i afinitetima, te zašto u pluralnom društvu ne bi mogla postojati i emisija poput „Bujice“ i njezina autora i što u tom i takvom surječju uopće u tome može biti politički,  društveno i medijski loše i neprihvatljivo? Pa doista i nema ništa loše i neprihvatljivo u tome da postoji ta i takva emisija kao što je to „Bujica“, ali je po demokratskim standardima neprihvatljivo da ne postoje pluralizam i sloboda medija i barem još jedna ili i više emisija desnog političkog spektra, pa da gledatelji imaju demokraciji inherentnu medijsku slobodu a to je mogućnost izbora između više emisija, a ne da su „osuđeni“ samo na tu i takvu emisiju kao što je to „Bujica“ i njezin autor, urednik i voditelj Velimir Bujanec!

U Italiji se od 1945.g. što redovito što prijevremeno promijenilo možda i oko 59 vladâ, ali se uvijek na javnoj televiziji poštuje i provodi demokratsko načelo i obvezni standard o pluralizmu i slobodi medija. Pa prvi program RAI-a uvijek pripada vladi i njezinim novinarima i urednicima, a drugi program opoziciji i njezinim novinarima i urednicima. Pa kako se mijenjaju vlade tako se „rotiraju“ i novinari i urednici RAI-a, pa je prvi program uvijek vladin a drugi opozicijin medij, a gledatelji imaju demokratsko pravo i mogućnost slobode odnosno izbora tv-programa na javnoj televiziji prema svojim političkim željama, afinitetima i prioritetima! I što je jednako važno, mogu konzumirati još starorimsko načelo i uvjet spoznaje istine sadržano u izreci Audiatur et altera pars, što znači Neka se čuje i druga strana!

A kada će u Hrvatskoj biti uveden taj elementarni medijski demokratski standard o pluralizmu, slobodi i nezavisnim elektronskim i tiskanim medijima javnog priopćavanja? Pa osnovana može biti pesimistička ali realna prognoza da toga neće biti za života Franje Gregurića, Vladimira Šeksa, Budimira Lončara, Stjepana Mesića, Josipa Manolića, Luke Bebića, Nikice Valentića, Zlatka Mateše, Mate Granića, Borislava Škegre, Davora Božinovića, Radimira Čačića, Branka Roglića i drugih; tj. „gremija“ kako ga je točno ali bez te namjere javnosti otkrio Vladimir Šeks! Jer ta neformalna grupa odnosno „centar moći“ iz duboke „sjene“ nelegitimno i neizravno preko pravosuđa, financijskih institucija, represivnog aparata, obavještajnih službi i paraobavještajnog podzemlja odnosno općenito „duboke“ drave, izbornog sustava, dirigiranih medija i na druge načine neizravno i izravno; dominantno utječe na sve glavne političke, ekonomske, društvene, kadrovske, kulturne i ine tijekove, procese i projekte u Hrvatskoj, i tako i na taj način stvarno upravlja i vlada Hrvatskom!

Čisti je fake news u nizu sistematskih obmanjivanja javnosti tvrdnja da je tzv. „Briselskog ćatu“ na mjesto predsjednika HDZ-a i Vlade RH instalirao Bruxelles, jer Europska unija jest birokratski mastodont ali još uvijek nije i totalitarna naddržava. Jest da je Andrej Plenković i briselski kadar, ali u njegovom nelegitimnom (bez odgovarajuće demokratskim standardima primjerene i obvezne izborne potpore odnosno glasova birača) instaliranju na politički vrh primarni su bili moć, potpora i odluka „gremija“ a ne Bruxellesa!

Erih Lesjak/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara