J. Jović: Brena, Rade, Nobilo i Končar
Brena, Rade, Nobilo i Končar
Došla je u Zagreb, veli, punog srca, a otišla je još punijih džepova. Mediji su bučno najavljivali i opširno izvijestili o koncertu Lepe Brene u “prepunoj dvorani” zagrebačke Arene.
Publika se, čitamo, “raspametila” kad je Lepa zapjevala “Jugoslavenku” u kojoj se spominju oči jadranske, more panonsko, zemlja mira i maršal Tito ime ponosito.
Točnije bi bilo primijetiti kako se publika raspametila i prije nego je došla u Arenu. Ponesena masom okupljenih, uglavnom pridošlica s raznih dijelova Balkana i misleći kako je to pravi uzorak Zagreba i Hrvatske, Brena je održala i mali politički govor, kazavši kako je “Jugoslavenka” bila simbol “svih koji smo bili protiv rata, simbol zajednice koju su budale uništile”.
Trebalo bi savjetovati Fahreti Jahić Živojinović kako Jugoslaviju nisu uništile budale već nasilno zajedništvo naroda koji imaju malo toga zajedničkog i koje se temeljilo na primitivnoj ideologiji i primitivnoj kulturi. Utoliko Brenin “turbofolk” zaista ima bitne veze s Jugoslavijom.
Što se tiče konstatacije o nama “koji smo bili protiv rata”, ona baš i nije najpozvanija to kazati, jer je poznato kako je u odori Vojske Srbije pjevala budnice četničkim odredima smrti u vrijeme najžešće agresije na njezinu Bosnu i našu Hrvatsku.
Društvenim mrežama kruži snimka još jednog koncerta održanog ovih dana u nekoj balkanskoj krčmi, na kojemu nastupaju korifeji hrvatskoga glumišta, odvjetništva i trgovine. Rade Šerbedžija, Anto Nobilo, Danko Končar i još neki muzičari sviraju i pjevaju “Po šumama i gorama” i “Sa Ovčara i Kablara”, Nobilo im lijepi novčanice na čelo, Rade pije, lupka čašom o stol i dirigira lijevom rukom.
Hvala Bogu, ovo je slobodna zemlja i svatko može pjevati i govoriti što hoće (osim Thompsona) te ići na koncerte koji mu se sviđaju, uz dvije bitne napomene. Ako želite da vas se poštuje i tolerira, vi morate poštovati i tolerirati one druge. I ako prizivate jednu propalu državu i jednog lidera zločina, ne čudite se što drugi prizivaju onu drugu propalu državu i onog drugog lidera.
Od državne bi se politike očekivalo da ne promovira prikrivene ili otvorene protivnike te iste države. Ali ne, zagrebački gradonačelnik organizira svečanu javnu večeru s Lepom Brenom, Rade Šerbedžija dobije cijelo jedno kazalište na otoku čiju hrvatsku varijantu imena izbjegava izgovoriti, Anto Nobilo, uz silan novac, “brani” Hrvatsku pred Haaškim sudom optužujući je, a Danko Končar dobije pola Istre i pola Trogira. Državnim se novcima financira neprijateljska tiskovina i sve tako redom. I što je najgore, izgleda upravo zbog njihovih političkih stavova.
Josip Jović
Slobodna Dalmacija
https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo