RESTART/Kako je Komšić „građane“ vratio među Bošnjake

Željko Komšić vratio se tamo gdje i pripada a odakle u biti nikad nije ni otišao: u bošnjačku političku reprezentaciju. Može li njegov povratak u njedra SDA i Bakira Izetbegovića donijeti i nešto dobro Bosni i Hercegovini?

Formalni ulazak Željka Komšića, drugog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i predsjednika DF-a, u prvu postavu bošnjačke političke reprezentacije, zajedno s Fahrudinom Radončićem i Bakirom Izetbegovićem, niti je nešto novo niti iznenađujuće. Komšić je član te reprezentacije već dobrih 15-ak godina. Ono što je novo je da je to napokon shvatio i ogroman broj njegovih birača.

Politički analitičari, intelektualci, novinari, pa i sami političari koji nastupaju s hrvatske pozicije u BiH od prvoga dana argumentiraju kako je Komšić podvala Hrvatima, kako je pijun SDA, kako je sredstvo političkog obespravljivanja hrvatskoga naroda u BiH, kako je najveći neprijatelj države BiH, kako je uzrok političke nestabilnosti koja onda kasnije prerasta u ekonomsku i sigurnosnu nestabilnost, kako je demagog, populist, parazit, poluinteligent itd.

Međutim, Komšićevi birači većinu argumenata nisu prihvaćali jer su bili uvjereni da preko Komšića grade neko bolje društvo i kako u tom procesu vrijedi oduzeti građanska i biračka prava svojim susjedima Hrvatima, jer će, eto, sutra svima biti bolje. Ako se k tomu u obzir uzme i žestoka ratnohuškačka i mrziteljska kampanja Komšića i njegovih telala, onda je prilično jasno kako je drugi bošnjački član dobio preko 200.000 glasova i od značajnog dijela osoba koje za sebe u prvom redu misle da su „građani“ a potom i Bošnjaci. Ipak, važno je napomenuti kako značajan broj njegovih birača čine i osobe koje jednostavno ne vole Hrvate, a na pojačavanju tog sentimenta građena je cijela posljednja Komšićeva kampanja. Sjetimo se samo plakata s predizbornog skupa u Tuzli s kojeg je pozivano na ubojstvo Dragana Čovića i silovanje Kolinde Grabar-Kitarović. Sjetimo se Komšićevih izjava o okretanju „mitraljeza ka Mostaru“; sjetimo se prijetnji vehabijskim terorizmom na jadranskoj obali koje je svojedobno plasirao jedan od Komšićevih savjetnika.

Sve je to samo raspaljivalo bošnjačko biračko tijelo koje je za sebe mislilo da je građansko.

I onda smo prošloga tjedna dobili potvrdu onoga što hrvatska javnost u BiH tvrdi već godinama: Komšić nije nikakva „građanska“ opcija, jer „građanstvo“ se ne gradi silom i prisilom, niti oduzimanjem političkih prava svojim susjedima. Komšić je samo još jedna u nizu podvala SDA za koju je „građanstvo“ samo „fasada bosanskoj nadgradnji“ i „bošnjačkom temelju“. Dakle, „građanska“ BiH nikad nije bila ništa drugo do jeftino umotana priča preko koje je stranka „temeljnoga naroda“ gradila vlastitu nacionalnu bošnjačku državu. Riječ je o priči koja je s jedne strane bila usmjerena ka međunarodnoj javnosti (jer „građansko“ jako lijepo zvuči) a s druge strane svim onim Bošnjacima koji uviđaju zablude politika SDA no i dalje s tom strankom dijele neka temeljna, često mitološka, uvjerenja (poput onog da je na BiH izvršena dvostruka agresija, ili da sarajevska politika tobože brani Bosnu od podjele).

Kako bi i Komšić i SDA sada neutralizirale moguću štetu sigurno će se okrenuti već uhodanoj matrici  – sotonizaciji Hrvata i Srba. Tako će sad žestoko ponovno krenuti priča o „odbrani Bosne“, rušenju Čovića i Dodika, fašistima i kriminalcima iz Hercegovine, separatistima i negatorima genocida iz Republike Srpske…

Do sad se pokazalo kako su to teme koje najjače homogeniziraju i bošnjačku javnost i bošnjačko biračko tijelo u BiH. Na tim temama su i zeleni i crveni suglasni jer je to bošnjački nacionalni mit formiran nakon rata.

No, ono što je u ovom trenutku drugačije je da se cijela priča prelomila preko Kantona Sarajevo, odnosno rušenja tamošnje vlade čiji je jedini krimen da u njoj nema SDA. Nema tamo dakle ni Čovića ni Dodika. Zbog toga je rušenje Vlade KS najbolji dokaz Komšićevim glasačima da nisu glasovali za „građansku opciju“ nego za čistu bošnjačku opciju umotanu u nekakav jeftini, providni „građanski“ celofan dobrano natopljen mržnjom prema građanima BiH koji nisu Bošnjaci.

Iz cijelog ovog kolopleta odnosa javila se i jedna šansa za BiH koju trebaju iskoristiti stranke koje SDA, SBB i DF ruše s vlasti u Sarajevu. Naime, SDP BiH i druge stranke slične provenijencije imaju sada šansu shvatiti kako ih SDA neprestano preveslava i iskorištava za svoje interese. Kao što nekad nije bilo razlika između Lagumdžije i bilo kojeg člana SDA, tako ni danas nema razlike između Komšića i bilo kojeg SDA-ovca. Jedina je razlika to što je Komšić ratoborniji u svojim  šovinističkim nastupima i žešće gasi ideju bilo kakve BiH, a kamoli građanske.

Stoga je sad vrijeme da upravo bošnjačka ljevica napravi iskorak i prema Hrvatima i prema Srbima, da se odbaci kultura političkog rata i uvede ona političkog dijaloga i uvažavanja. U BiH jedan narod drugom ne smije nametati političke predstavnike. Svaki narod mora biti u stanju samostalno izabrati svoje političke predstavnike. Građani Bosne i Hercegovine su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Oni zajedno čine 96 posto građana BiH. Građanske vrijednosti valjda trebaju vrijediti i za Hrvate, a među tim vrijednostima je i pravo na vlastito političko predstavljanje, odnosno biranje vlastitih političkih predstavnika.

Nesumnjivo je da SDA pokušava od FBiH napraviti unitarni entitet s bošnjačkom većinom, no to vodi BiH u propast. U tom procesu će SDA imati saveznike u bilo kojoj srpskoj politici. Separatizam i unitarizam jednako BiH vode u propast. Naravno – u onim tijelima koja i služe zastupanju konstitutivnih naroda: Predsjedništvu BiH i domovima naroda. Nitko, ali zaista nitko u BiH, pa ni među Hrvatima i Srbima, nikada nije spomenuo ukidanje „građanskih“, tj zastupničkih domova, izabranih po načelu „jedan čovjek – jedan glas“, nigdje gdje oni već postoje

Hrvatska javnost već godinama upozorava da se nametanjem političkih predstavnika bilo komu država svakodnevno urušava. Je li došlo vrijeme da u Sarajevu netko to napokon i čuje?

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hvatsko nebo