J. Paščenko: Ukrajina – Rusija: Diplomatski rat na plinovodima se nastavlja

Ukrajina – Rusija: Diplomatski rat na plinovodima se nastavlja

U svjetlu međunarodnih događaja kao da ostaje na marginama pitanje plinovoda Sjeverni tok 2 koji se gradi kao pokušaj Rusije da zaobiđe Ukrajinu, što je za Rusiju važno s obzirom na problem ruske intervencije na istoku Ukrajine, dakle na Donbasu kao i s obzirom na status Krima. Sva ta pitanja moraju se sagledavati na pregovorima poznatima kao Normanski format – susret četiri strana: Ukrajina – Njemačka – Francuska – Rusija, u rješenju vojnog konflikta na istoku Ukrajine. Uoči redovnoga susreta službeni Kremlj pokušava uvjeriti europske partnere da će zaustaviti plinski protok kroz Ukrajinu ako ona ne popusti u sudskim odnosima ukrajinske i ruske naftne tvrtke. Ukrajinski tisak tome pitanju posvećuje veliku pozornost, prenoseći stavove suprotne ruskima.

Naime, osporava se najava Kremlja da će do kraja godine zaustaviti ukrajinsku cijev i da će koristiti druge tokove. To ukrajinska strana tumači kao namjeru uvjeravanja zapada u nužnost pritiskanja Ukrajine da popusti u pregovorima oko Donbasa. Ukrajinski tisak govori o ruskome blefu glede puštanja u rad takozvanoga Sjevernog toka 2 već do kraja 2019. i naziva to usmjerenim pritiskom na Europsku Uniju. Upućuje se na to da su takozvani međunarodni eksperti u sudskim odnosima ruske i ukrajinske plinske tvrtke u biti plaćenici ruske strane. Oni morali bi natjerati Ukrajinu da odstupiti od sudskih odnosa s ruskim Gazpromom koji može zbog suda s Ukrajinom doći u stanje bankrota.

Ukrajinski analitičari tvrde da Rusija blefira glede mogućnosti puštanja u rad Sjevernog tok već do kraja ove godine što je nemoguće tehnički, pravno, administrativno. Čak ako se požuri s postavljanjem plinskih cijevi na dno sjevernih morskih kanala, to može dovesti do tehnološkog rizika. Danska sprječava izgradnju tog toka nizom administrativnih zahtijeva što sve zajedno upućuje na mogući završetak izgradnje tek do kraja 2020. ali i duže, s obzirom na niz prepreka na putu završetka radova.

Slično je stanje na takozvanom Turskom toku gdje je Bugarska započela izgradnju u listopadu 2019. i koji bi trebao početi raditi punom snagom tek 2021. godine.

Ove i druge argumente ukrajinski tisak navodi kao dokaz nesposobnosti ruske strane da se realizira obećani termin u puštanju Sjevernog toka 2 i nove linije južnoga toka. Tvrdi se da Ruska Federacija neće moći realizirati obećano bez ukrajinske linije tranzita plina.

Ukrajinski analitičari tvrde da Rusija teži povezati gospodarska pitanja s političkim ciljevima što potvrđuje da se sve linije koje zaobilaze Ukrajinu stvaraju s izričito političkim motivacijama. Naime, Ukrajina je dobila u sudu između ukrajinskog Naftogaza i ruskoga Gazproma gdje je apelacija ruske strane bila otklonjena arbitrima u Štokholmu. Ruski političari tvrde da se Ukrajina mora odreći u rusku korist odluke Štokholmske arbitraže što ukrajinska strana procjenjuje kao još jedan čin ucjenjivanja. Ukrajinski tisak prikazuje Rusiju i osobno Putina kao onoga koji želi oslikati Ukrajinu u negativnome svjetlu, jer se ta zemlja odlučila suditi s takvim divom kakav je Gazprom. To svjedoči, kažu ukrajinski analitičari, da Gazprom i Putin teže postaviti međunarodno pravo i visoke autoritetne ustanove, kao i norme gospodarskih odnosa, ispod vlastitih geopolitičkih interesa. Štokholmska arbitraža je dokazala da se prethodna praksa tranzita ruskoga plina kroz Ukrajinu ostvarivala pritiskom na Ukrajinu od strane ruskoga monopolista i osobno Putina da će se ostaviti Ukrajinu bez plina zimi. Ranije potpisivani ugovori su išli u korist samo jedne strane – Ruske Federacije dok je ukrajinski Naftogaz imao milijarde gubitaka.

Politiziranje tranzita plina i iznošenje toga pitanja na razinu Normanskoga formata tumači se s ukrajinske strane kao još jedan dokaz da svi zaobilazni plinski putovi Kremlja predstavljaju politički naum Rusije koja nije sposobna niti voljna dogovarati se na ravnopravnoj gospodarskoj razini. Upravo zato Gazprom i Putin teže pritiskivati Ukrajinu preko svojih međunarodnih partnera i pomagača.

Rusija teži prikazati Ukrajinu da kao i ranije bude krivac u problemima tranzita plina prema Europskoj uniji, i tako teži postaviti to pitanje u dnevni red predstojećih pregovora u Normanskome formatu. Stalne izjave Putina da Ukrajina ne želi ići na kompromis, na dogovor, da je zakonodavno nije spremna potpisati ugovor za tranzit plina, njegovi telefonski pozivi Merkelici s pitanjima o tranzitu plina, ukrajinski analitičari povezuju s sličnom taktikom u pitanju Donbasa. Naime Kremlj se stalno trudi prebaciti na ukrajinsku stranu vlastitu krivicu u svojim djelovanjima, podrivajući jednu za drugom međunarodne, uključujući i ukrajinske inicijative u težnjama za rješavanjem konflikta i obnavljanjem mirnoga stanja. Kremlj prikazuje iskrivljeno stanje kakvo je u stvarnosti na istoku Ukrajine i tko je realni krivac kočenja mirovnih procesa koje tako ne želi Moskva, polazeći od vlastitih interesa – cilj je očuvati geopolitički utjecaj na Ukrajinu. Isto tako Ruska Federacija teži zamagliti realno stanje u spoznajama lidera EU-a prigodom njihove procjene aktualne pozadine koja predstavlja realnost pregovora koje su naporima Rusije popraćene slikom o plinskome tranzitu.

Ukrajinski analitičari predočavaju tu sliku zaključcima:

Rusija neće moći pustiti svoje plinski cijevi sve do 2022 godine. Zato ona pokušava svoju nesposobnost prikriti tako što će natjerati Ukrajinu da ona potpiše ugovor o tranzitu kroz njen teritorij samo na jednu godinu, da bi svake godine opet imala prostor vršiti politički i gospodarski pritisak na Ukrajinu, a također na EU. To bi bio jedan od izraza hibridnoga rata s njima. Rusija namjerno ne želi potpisati s ukrajinskom stranom dugoročni ugovor glede tranzita plina, već želi svake godine vršiti pritisak na Ukrajinu i Europu. Cilj Rusije – iskoristiti plinsko pitanje u naporima povratka Ukrajine u svoju zonu političkog utjecaja.

Sve zajedno svjedoči da Rusija nije spremna i neće ići na ugovore kojima bi poštovala partnere. Službena Moskva neminovno će opet optužiti Kijev ili Brisel u njihovoj nesposobnosti da se ide na kompromis. Time će kao i uvijek prebaciti svoju krivicu na druge. Prema ukrajinskim promatračima, Rusija vodi informacijsku ofenzivu kojom opet teži nametnuti Ukrajini samo one uvjete koji će biti ubitačni za ukrajinsku stranu. Kao posljedica, Ukrajina će biti primorana ili odreći se od svih svojih prijedloga Moskvi što će pružati Putinu mogućnost da zaustavi plin za Europu i bez razloga će optužiti u tome Ukrajinu. Ili će Ukrajina biti primorana prihvatiti ruske uvjete. To bi značilo odreći se od svih pozitivnih, za Ukrajinu, zahtijeva prema ruskoj strani. To će dati razlog Kremlju da pojača svoju retoriku da je Ukrajina eto prodala vlastite ideje zbog toplih stanova zimi. Ili Ukrajina će Ukrajina biti primorana potpisati ugovor na kratkoročni tranzit što bi značilo u perspektivi slabljenje ukrajinskog statusa u tranzitu s velikim financijskim gubicima i jačanje gospodarskog, energetskog pritiska Rusije na Ukrajinu.

Ukrajinski analitičari smatraju da je neophodno imati na umu taktiku Kremlja glede Ukrajine gdje Gazprom drži monopol i tako ostvaruje svoju strategiju. Naime, Rusija ima vidljivu taktiku: ispočetka predlaže svima jeftiniji plin, a onda ga neočekivano zatvara i stavlja uvjete koji su suprotni nacionalnim interesima zemalja, s kojima je Rusija još donedavna izigravala prijateljstvo.

Ukrajinski analitičari poručuju da ako Europa bude popuštala Rusiji po tome pitanju i ako će početi vršiti pritisak na Ukrajinu, čemu teži Rusija, to će već po koji puta pokazati odsutnost europske solidarnosti, slabost europskih političara i njihovu želju prihvatiti stranu zemlje agresora, zaboraviti aneksiju Krima, podržavati i financirati konflikt na istoku Ukrajine i brinuti se samo o novcu i tople kuće svojih birača.

Jevgenij Paščenko