Dr. J. Stjepandić: Zašto je dobro birati Miroslava Škoru

Javljaju mi se mnogi poznati i nepoznati ljudi te me pitaju zašto sam ja odjednom protiv Kolinde Grabar Kitarović.

U nemogućnosti da odgovorim svakome pojedinačno htio bih kratko razložiti zašto podupirem Miroslava Škoru, a ne Kolindu Grabar Kitarović.

U jednome društvu u jesen 2013. godine predložio sam nazočnim političarima da se rano pobrinu za predsjedničkog kandidata domoljubnog svjetonazora, jer je bilo jasno da tadašnji predsjednik Yugosipović potpuno kontrolira medije te stoga ima velike izglede za drugi mandat. Čak sam na stol bacio jedno poznato, ali potpuno atipično ime. Uzvratio mi je jedan bivši potpredsjednik Vlade svojim karakterističnim plačnim glasom da samo Andrej Plenković te Kolinda Grabar Kitarović imaju izglede na pobjedu. Nekoliko mjeseci kasnije Yutarnji list otkrio je tajnu da će Kolinda Grabar Kitarović na prijedlog Budisava Lončara biti kandidatkinja HDZ-a.

U predizbornoj kampanji godine 2014. svojim skromnim sredstvima podupirao sam Kolindu Grabar Kitarović te se razgaljeno veselio njezinoj pobjedi.

Prvi potezi koje je učinila nisu se samo meni svidjeli, pogotovo vanjskopolitička orijentaciju na Srednju Europu. Prijatelji su me upozoravali da iza privlačne vanjštine stoji skriveno neko drugo, prevrtljivo i licemjerno lice.

Bilo kako bilo, moja, u međuvremenu preminula majka držala je dugo u svojoj sobi sliku nas dvoje, snimljenu na jednoj dobrotvornoj priredbi.

Prvi crv sumnje javio se kad se nije pojavila na Thompsonovu koncertu u povodu Dana pobjede 2015. godine, iako je bila najavljena, te preko nekog službenika iz svog ureda grubo odbila našu peticiju za uvođenje pozdrava „Za Dom spremni“, kojom smo reagirali na medijsku hajku na Thompsona.

Nakon toga došla je tzv. kurikularna reforma, u kojoj je držala stranu onome čupavom šarlatanu, koji se usprkos tobožnjoj izvrsnosti morao vratiti tamo od kamo je došao. Na moje pismo dobio sam uopćeni odgovor da će sve biti dobro. Kao što dobro znamo, stvari su u međuvremenu potpuno izmakle kontroli. Koristi su imali samo dobavljači tableta.

Nakon toga obraćao sam se Predsjednici u više navrata s konkretnim, konstruktivnim prijedlozima. Nikad nisam dobio niti potvrdu primitka, a kamoli odgovor.

Inače, kome god u Njemačkoj pišem, dobijem odgovor najkasnije za dva tjedna, što je polovica zakonskog roka.

Najviše me zasmetala Predsjedničina šutnja u slučaju teških povrjeda zakona, Ustava te općih ljudskih prava na štetu akademika Josipa Pečarića i njegove obitelji. O tome su napisane cijele knjige, koje su joj uručene.

Moj skromni doprinos obrani prava i digniteta moga dragog prijatelja sastojao se u više peticija, koje su potpisali znanstvenici i stručnjaci širom svijeta. Peticije su bile upućene Predsjednici Republike te Predsjedniku Vlade – bez odgovora i reakcije. Uobičajena svjetska praksa, koju bi bivša pomoćnica Glavnog tajnika NATO morala znati, sastoji se u tome da se sadržaj peticije razmotri te podnositelji izvijeste o mogućem rješenju.

Istodobno je Predsjednica lila krokodilske suze nad mladim ljudima, koji u velikom broju napuštaju Hrvatsku. Očigledno si nikad nije postavila pitanje kako npr. jedan mladi matematičar može vjerovati da će ikad ostvariti sigurnu egzistenciju u Hrvatskoj kad vidi kako vlast postupa prema jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika današnjice.

Bilo je još nekih drugih tema (Istanbulska konvencija, Marakeški sporazum, referendumi), kod kojih sam očekivao da će Predsjednica čvrsto stati uz one koji su je birali, ali nije.

Onda se dogodio posjet onog četnika te izjava Predsjednice o MARGINALCIMA. Presjeklo me!

Budući da neke od tih MARGINALACA osobno poznajem, tu sam kletvu primio osobno te se od tada smatram MARGINALCEM. Ako ćemo pravo, za svaku vlast nakon predsjednika Tuđmana to sam bio i ostao. Sad mi je to samo bilo nedvosmisleno rečeno.

Priželjkivao sam da će se hrvatski domoljubi konačno uspjeti dogovoriti oko jednog zajedničkog predsjedničkog kandidata. Iako to nije skroz uspjelo, pojavio se jedan kandidat, koji je u mnogim svojstvima ispred Kolinde Grabar Kitarović.

S motrišta birača situacija je vrlo jednostavna kod ovih izbora, jer se možemo poslužiti jednostavnom eliminacijom.

Dužnost predsjednika Republike Hrvatske vrlo je zahtjevna te iziskuje niz sposobnosti, poglavito upravljačkih. Stoga, tko nije vodio niti selo niti vlastitu uspješnu tvrtku, nije dostojan kandidature za PRH. Ne sporeći plemenite nakane i dobre planove većine kandidata, ovaj uvjet ispunjavaju samo Kolinda Grabar Kitarović te dvojica protukandidata.

Znači preostaju samo tri (3) realna kandidata.

Tko bira jednog bivšeg visokog dužnosnika, kojem nerado spominjem ime a zbog velike štete koju je već učinio Republici Hrvatskoj zaslužuje da ga se nazove “LUPEŽ S KARAKTEROM”, bira PROPAST. Takvom se kandidatu ne smije dati NITI JEDAN GLAS!

Tako preostaju još dvoje kandidata.

U čemu je Kolinda Grabar Kitarović bolja od Miroslava Škore?

Koliko god o tome razmišljao, ne vidim niti jednu prednost.

Kolinda Grabar Kitarović imala je svoju priliku, koju je očigledno olako propustila.

Nije da predsjednica nema nikakve ovlasti. Njezin potpis potreban je za imenovanje veleposlanika, pa se dogodila teška afera u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, za veleposlanika u Brislu imenovan je čovjek za kojim se vuku afere, cestar je umalo postao konzulom itd.

Druga stvar koja odmah bode u oči su pomilovanja. Dok se prema bivšim pripadnicima četničkih postrojbi postupa vrlo blago, jer tamo nema zapovjedne odgovornosti, svjedoci smo da su hrvatski branitelji izloženi strogom progonu upravo po zapovjednoj odgovornosti, pa se očekuje da bi Tomislav Merčep mogao umrijeti u zatvoru, a da mu nije dokazan niti jedan neposredan zločin.

Zadaća Predsjednice Republike bila bi iskoristiti instrument pomilovanja te na taj način makar ublažiti njegovu tešku sudbinu. Bojim se da takav postupak Kolinde Grabar Kitarović ne ćemo dočekati, pa makar dobila još deset mandata. Za nju Tomislav Merčep izgleda ne postoji kao predmet djelovanja.

Njezin najveći problem je da nije SPREMNA, a ništa ne čini da to promijeni!

Dok bi Zoran Milanović Hrvatsku rado poveo u PROPAST, Kolinda Grabar Kitarović rado bi zadržala postojeće stanje stagnacije i laganog pada.

Nasuprot tome, Hrvatska nasušno treba promjene!

Stoga mi MARGINALCI glasamo za Škoru, jer je najbolji od ponuđenih kanidata.

Oni drugi, koji se osjećaju kao ELITA, neka glasuju kako im je pravo.

Pozivam sve časne hrvatske birače, pogotovo one koji su prije 5 godina svoj glas dali Kolindi Grabar Kitarović, da pristupe predsjedničkim izborima te svoj glas daju Miroslavu Škori, kandidatu hrvatskog naroda.

SAD IL‘ NIKAD!

Čim Škoro preuzme dužnost, odmah ćemo zahtijevati promjene, ako bude oklijevao.

Dr. Josip Stjepandić, 30.11.19

Hrvatsko nebo