Laslo Torma: Pouke najvećeg štrajka u povijesti RH !

0

 

 

Štrajk učitelja, nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama, koji je kulminirao masovnim protestom na trgu Bana Jelačića, bez obzira na to što o njemu netko misli, je koristan jer se razumni dio hrvatske javnosti suočio s nekoliko problema, koji neupitno egzistiraju već dulje vrijeme u našemu društvu, i o kojima mnogi osobno i slute, i znaju puno ili sve, ali s kojih problema su politika i mediji veoma brižno i uporno skretale pozornost javnosti.

Efemernim temama poput poput nedavnog za nas nevažnog i nebitnog zagrebačkog Kongresa europske pučke stranke, gluposti o tobožnjem hrvatskom „vođenja“ Europske Unije rotirajućim šestomjesečnim predsjedavanjem Europskim Vijećem, problemima Severine sa svojim srpskim partnerom, optužbama demokrata protiv predsjednika USA Donalda Trump, ‘grandioznim’ uspjesima hrvatskog turizma, kao i „uspjesima“ škole za život, te poput brojnih „objašnjenja“ premijera da zapravo nismo svjesni koliko je dobroga ova „njegova“ Vlada učinila za nas, Vlada i od nje instruirani mediji su uporno skretale pozornost javnosti s problema koje nije znala ili nije htjela rješavati.

Ali tko ima oči da vidi, uši da čuje i glavu da misli, mogao je iz ovoga štrajka zaključiti sljedeće:

-Ova je Vlada, i ovaj Premijer su toliko otuđena od naroda i od problema ove države i ovoga hrvatskog naroda da praktično nije učinila ništa pozitivno samoinicijativno, jer nije shvaćala ili nije htjela da se nešto treba mijenjati na bolje, već sve mjere poduzima tek kada joj ‘dogori do noktiju’ te na osnovi nekih zahtijeva ili pritisaka javnosti prema politici koja se vodi, jer se naprimjer Vlada ni nakon tri godine svoga mandata NIJE sjetila da je sustav koeficijenata loš i nepravedan i da sustav nagrađivanja zaposlenika u državnoj i javnoj pravi, pa i u obrazovanju, ne stimulira dobar rad i ne ‘penalizira’ loš rad; da ovaj uporni štrajk prosvjetara nije ukazao i na te probleme.

-Moglo se zaključiti da je premijer toliko egomanijakalan, da nije u stanju prihvatiti ni najočitije činjenice, jer se uporno pita „tko je ovdje lud“ kad prosvjetarima „nudi“ neka povećanja plaće, a oni na to ne pristaju, jer nisu to ni tražili, već su tražili korekciju koeficijenata u odnosu na one koji imaju više, a objektivno ne rade toliko zahtjevne poslove kao prosvjetari. No još je gore kada premijer prosvjetarima nudi „horizontalni“ pristup iz doba komunizma – svima zaposlenicima u državnom i javnom sektoru isto povećanje plaća, ne shvaćajući da se time nepravde o kojoj govore prosvjetari samo povećavaju.

-Moglo se zaključiti da unatoč tome što je činjenica da je Plenkovićeva Vlada u svome mandatu već mijenjala neke koeficijenta za zaposlenike u državnom i javnom sektoru, on ne želi mijenjati koeficijente za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, što jasno pokazuje njegovo nipodaštavajući odnos Plenkovića prema istima, čak insinuirajući u Saboru, da su oni ludi, budući da ne žele prihvatiti da dobiju više od onoga što su tražili ?! A jasno tko je lud kada nudi VIŠE nego što netko TRAŽI !

-Moglo se zaključiti da je bolesni ego Premijera, uz pozamašno neznanje za koje optužuje druge, čak dovelo do toga da želi uvjeriti javnost da bi povećanje koeficijenta za učitelje, nastavnike i profesore u osnovnim i srednjim školama, dovelo do lančanih zahtijeva za povećanjem koeficijenata u drugim sektorima, a dajući im više nego što bi dobili povećanjem koeficijenata, smatra da nitko drugi neće tražiti slična povećanja plaće ?! Treba biti odista lud, i vjerovati u takvo što !

-Horizontalni pristup povećanju plaća svima u državnoj i javnoj upravi, uz Plenkovićevo naglašavanje potreba „cjelovitog sagledavanja problema“, nije ništa drugo nego neka vrsta nakaradne komunističke uravnilovke i izgovor za nečinjenje ništa da bi se problemi u državnoj i javnoj sferi riješili.

-Tijekom ovoga štrajka se pokazalo da je Plenkovićeva omiljena floskula o „odgovornoj politici NJEGOVE Vlade“, jedna obična isprazna fraza, jer on prvo zahvata u proračun za povećanje plaća onima koji nisu to tražili. već su tražili korekciju svojih koeficijenata, i nudi im više od onoga što traže ?! Ako je to odgovorno ponašanje, onda je odista nejasno kako bi izgledalo neodgovorno ponašanje ?

-Uporno odbijanje povećanje koeficijenta za 6,11 % , što bi bio daleko manji trošak za proračun nego ovo „horizontalno“ povećavanje plaće svima, i nuđenje prosvjetarima više nego što su oni tražili, Plenković i njegov ministar financija koji je „odgovorno ponašanje“ učio uz Ivicu Todorića, su samo pokazali da su njihova bahatost i tvrdoglavost jači od svake zdrave ekonomske i moralne logike !

-Učitelji, nastavnici i profesori osnovnih i srednjih škola su pokazali da su im njihovo do sada pogaženo dostojanstvo, čast i ugled nisu na prodaju za „Judine škude“ koje im Plenković uporno nudi. jer oni znaju da su dostojanstvo i ponos dvije strane iste medalje, dok su za Plenkovića ti pojmovi isto što i egomanijakalnost !

-Plenković i njegovi trabanti smatrajući da mogu nastupati s pozicije „funkcionalnog“ autoriteta, ne shvaćajući da su izgubili svaki osobni autoritet svojim tvrdoglavim i bahatim odnosom prema opravdanim zahtjevima onih koji desetljećima čekaju da se njihov složeni i odgovorni posao pravično vrjednuje u odnosu na masu uhljeba u državnim i javnim strukturama.

Konačno što reći nego da je ovaj štrajk ukazao na to da je cijeli sustav plaćanja, i nagrađivanja dobrog rada i na neki način penaliziranje lošeg rada i nerada, u kaosu i nečinjenja u svezi toga niti jedne hrvatske Vlade do sada, ali to ne može opravdanje za neracionalno ponašanje ove Vlade, čime je prouzročila nastanak najvećeg štrajka u povijesti Hrvatske, i nanijela štetu učenicima, roditeljima, proračunu i konačnom srozavanju na najniže grane vjerodostojnosti hrvatske politike i hrvatske Vlade.

Pokušaji objede prosvjetara da su politički „izmanipulirani“ od strane NEKIH, na koje se Plenković nije usudio javno i jasno ukazati, je čak više neopravdana i sumanuta, nego kada bi netko rekao da naglo „probuđena“ efikasnost policije u uhićivanju prodavača falsificiranih hrvatskih dokumenata srpskim mafijašima, ili „otkrivanju“ zloraba u vojnoj bazi u Zemuniku, pa čak i uklanjanje Lovre Kuščevića, nije rezultat dobrog funkcioniranja sustava, već kazalište za javnost prije izbora koji su za Plenkovića biti ili ne biti ! Zar nije znakovito da je institucijama države i ranije sve to bilo poznato, ali se djeluje tek kada to odgovara vladajućoj politici i političarima.

Da hrvatski narod općenito, ima toliko odlučnosti, hrabrosti i upornosti kao onih 50 000 štrajkaša na trgu Bana Jelačića, možda bi se puno stvari u Hrvatskoj mogle pokrenuti na bolje, u interesu većine građana i same države Hrvatske !

Laslo Torma,dipl.el.ing.
Zagreb

autoritet

autoritet (lat. auctoritas: ugled, dostojanstvo, moć, vlast).

1. Općenito, ugled, zasluženo povjerenje, priznato značenje; osoba ili institucija koja uživa opći ugled i ima velik utjecaj (društveni, znanstveni, vjerski).

2. U sociologiji i politologiji, vlast i moć upravljanja ljudima i dobrima, bez izravne uporabe fizičke sile. Moć obvezivanja drugih na temelju ugleda i dostojanstva. Različiti modeli autoriteta prilagođeni su posebnim funkcijama ili vrstama organizacija. Prema M. Weberu, autoritet može biti tradicionalan (vjerovanje u opravdanost ponavljanja običaja i rituala, npr. patrijarhat), karizmatski (vjeruje se u nadnaravne vođine sposobnosti) i racionalan (bezlični autoritet zakona koji vrijedi za sve podjednako). Temelj autoriteta može biti ugled stečen zbog sposobnosti po kojoj se pojedinac izdvaja, postaje uzor i utječe na ponašanje drugih i tako postaje potencijalnim ili stvarnim grupnim vođom. Iracionalni vođa svojim autoritetom izdvaja skupinu iz okoline, naređuje i ne dopušta neslaganje ili raspravu. Demokratski vođa svoj autoritet temelji na zakonima i racionalnom uvjeravanju, većinskom izglasavanju odluka ili pak konsenzusu. Znanstveni autoritet zasniva se na prihvaćanju ideja koje su podložne sumnji, a mogu se empirijski ili teorijskom raspravom potvrditi ili opovrgnuti. Profesionalni autoritet stječe se monopolom na nekom području znanja štiteći ga od diletanata. Vjerski autoritet temelji se na prihvaćanju jedne istine (dogme), isključujući pritom sumnju. U autoritarnim se režimima glavne organizacije temelje na tradicionalnom i karizmatskom autoritetu, a zakonski je ili racionalni autoritet drugorazredan, jer izvore prava nadmašuje autoritet vođe: većinsko odlučivanje provodi se samo ako je ishod unaprijed određen (plebiscitarna demokracija), ili ondje gdje odluke nisu važne (irelevantnost), ili pak zato da bi se smanjila učinkovitost i autonomnost, a povećala politička kontrola nad sveukupnom organizacijom

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara