M. Vlahović: Zašto nema pravde za Ovčaru?

Zato što Srbin Petar Matijević, kralj mesa u Srbiji i najveći zemljoposjednik u Hrvatskoj, štiti najvećega koljača na Ovčari Božu Latinovića?

U zadnjih nekoliko godina hrvatski su mediji više puta pisali o Petru Matijeviću, vlasniku vodeće mesne industrije u Srbiji, koji je kupnjom poljoprivrednih zadruga Negoslavci i Jankovci postao najveći vlasnik poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj. Uz više od 1500 hektara zemljišta, Matijević je preuzeo 60-ak zaposlenika, stočnu farmu i mehanizaciju. Prodaju je ugovorio i potpisao s Enverom Moralićem.

Priča o Petru Matijeviću u većini hrvatskih medija predstavljena je kao scenarij za dobar hollywoodski film. Matijević je rođen 26. 12.1953. u Kninu, u siromašnoj seoskoj obitelji. Prije njegova rođenja otac mu je radio u Beogradu, gdje je na tadašnjem Pozorišnome trgu, nosio gospodi kovčege u hotel. Kao uspomenu na svoga oca, taj isti hotel kasnije je kupio Petar Matijević. Hotel se nalazio u nekadašnjoj zgradi ‘Jugoexporta’. U stvari, da budemo precizniji, kupili su ga sinovi Petra Matijevića kao rođendanski dar svome ocu. Na licitaciji su pobijedili biznismena Miodraga Kostića.

Prodaja NATO-ovih zaliha i život pod stalnom oružanom zaštitom

Nakon rođenja, obitelj Petra Matijevića, preselila se u Srijemske Laze pored Vinkovaca. Matijević je završio trgovačku školu, a onda je otišao u Zagreb i zaposlio se u tadašnjoj ‘Slaviji’, kasnije ‘Dioni’, kao poslovođa. U to vrijeme, ‘Slavijom’ su upravljali srpski kadrovi, a čini se da je takva bila i politika zapošljavanja. Zbog srpske nacionalnosti, Matijević je imao svojevrsnu protekciju, ali i podršku pri napredovanju u poduzeću. Mjesto poslovođe u trgovini nudilo je razne opcije dodatne zarade. Također, bila je to i dobra prilika za stjecanje važnih poslovnih veza. Godine 1991., uoči početka Domovinskoga rata, Matijević je bio vlasnik dvaju restorana i uvoznik poker automata. Kako je kasnije pričao novinarima, tada je počeo dobivati prijetnje od jednoga kriminalca, nakon čega je pobjegao u Novi Sad. U tome gradu počeo je graditi posao s mesom, koji će se kasnije razviti u veliku mesnu industriju. Zbog optužbe za materijalnu štetu u iznosu od 1,3 milijuna eura Novome Sadu, uhićen je 2013. Tom prilikom, Matijević je navodno i vrijeđao policajce. Odveden je u istražni zatvor, ali mu je sud odmah ukinuo pritvor.

Godine 2001. zemunski klan i zapovjednik Jedinice za specijalne operacije, zvane i ‘Crvene beretke’, Milorad Luković zvani Legija, počeli su se baviti otmicama bogatih Srba i članova njihovih obitelji. U tome razdoblju otet je bio i sin Petra Matijevića, Bojan Matijević. Petar Matijević, platio je otkupninu, nakon čega su zaštitu cijele obitelji preuzeli naoružani tjelohranitelji i čuvari koji i dalje osiguravaju njegove objekte. U kronologiji priče o poslovnome usponu Petra Matijevića postoje brojne nerazjašnjene epizode. Optuživali su ga s raznih strana za prodaju zaleđenoga mesa iz zaliha NATO-a, kao i za prodaju otpadnoga mesa najniže kategorije. Možda najteža optužba stigla je od njegova bivšega radnika Mihajla Čepija, koji je objavio i snimku iz tvornice. Čepi je snimku objasnio kao postupak prerade mesa koje je vraćeno iz trgovina u mesne prerađevine, što je protivno svim propisima. Tri dana kasnije, Čepi se predomislio i utvrdio da ga je konkurencija natjerala da laže. Koja konkurencija i zašto, nikada nije pojasnio i cijeli slučaj je ubrzo pao u zaborav. U međuvremenu, Čepi je, u strahu za vlastiti život, napustio Srbiju.

Između ostaloga, optuživali su ga i da prodaje meso kojemu je istekao rok trajanja u Europskoj uniji. Tvrtka ‘Energozelena’, upozoravala je srpsku javnost da se u Srbiji svake godine pojede više stotina tona uginulih životinja i životinjskoga otpada koji nije za ljudsku prehranu. Prema Zakonu i pravilnicima resornoga ministarstva, mesni se otpad mora uništavati u specijaliziranim tvornicama. Matijević je, prema napisima medija u Srbiji, slao mnogo manje otpada od onoga što predstavlja obujam njegove godišnje proizvodnje. Navedeno predstavlja tek manji dio optužaba iz poslovne biografije Petra Matijevića. Kralj mesa u Srbiji, kojem hrvatski mediji nisu postavili niti jedno pitanje o kontroverznim epizodama iz njegova poslovnog i privatnog života, zadnjih je godina teško bolestan, zbog čega povremeno putuje i na liječenje u inozemstvo. Uz mesnu industrije, Matijević se bavi i drugim poslovima, a veliki novac ulaže u hotelijerstvo.

Nikola Kajkić uletio u osinje gnijezdo

Neovisno o zanimljivoj činjenici kako je najveći privatni zemljoposjednik u Srbiji i Hrvatskoj Srbin koji je pobjegao iz Hrvatske, nama je Petar Matijević posebno zanimljiv iz drugih razloga. Naime, prilikom istraživanja ratnih zločina u Vukovaru, ispitivao ga je danas suspendirani istražitelj zločina i predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić. Nakon toga ispitivanja, Kajkić tvrdi da su ga zvali iz SOA-e i tražili da ‘ne dira’ Petra Matijevića. Motiv zbog kojega bi Petar Matijević trebao biti predmet interesa policijske istrage u Hrvatskoj krije se u debaklu sudskih procesa u Srbiji za zločin na Ovčari. Kao što je poznato, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić tobože je prema preporuci Europske unije, koja je utvrdila da Republika Hrvatska ne može postati članicom ako okrivljenicima stalno sudi u odsutnosti, potpisao sporazum s tužiteljstvom Srbije kojim je Srbija de facto postala nadležna za zlodjela koja su na teritoriji Hrvatske, počinili državljani Srbije. Taj sporazum, predstavlja temelj institucionalne praktične negacije srpskih ratnih zločina u Hrvatskoj.

Prema iskazima svjedoka, najviše hrvatskih branitelja na Ovčari ubio je Božo Latinović, poznat i pod nadimkom ‘Krvavi Božo’. Ipak, usprkos tomu što je priznao sudjelovanje i ubojstvo barem petero branitelja i civila, Latinović je dobio status svjedoka suradnika. Tako je izbjegao zatvorsku kaznu. Slično se izvukao i Milorad Pejić, britanski državljanin, čije sam fotografije pribavio i objavio na jednom portalu. Prema povjerljivim izvorima, ali i iskazima svjedoka prilikom istraga u Srbiji i Hrvatskoj, Pejić je Latinoviću bio desna ruka u egzekucijama i mučenjima Hrvata. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, objavio je 2007. knjigu ‘Vukovarska tragedija 1991. u mreži propagandnih laži i oružane moći JNA’ . U knjizi su objavljeni izvorni srpski dokumenti koji otkrivaju neke motive zločina na Ovčari.

Prema iskazu ratnoga izvjestitelja i svjedoka Jovana Dulovića, koji je svjedočio i pred beogradskim sudom 2004., zarobljeni Hrvati izvođeni su na strijeljanje pod optužbama za ubojstvo Srba. Vrh tadašnje JNA i KOS-a kreirao je tako scenarij u kojemu su četnici, među kojima je bilo i onih čija su braća i(li) drugi članovi obitelji poginuli u ratu, dobili priliku i zeleno svjetlo za krvavu osvetu. Tijekom ljeta i rane jeseni 1991., u Vukovaru su se uistinu dogodila neka pojedinačna ubojstva Srba, koja se teško uvijek mogu opravdati obrambenim i ratnim djelovanjem. S druge strane, mnogi koji se vode kao ubijeni srpski civili, zapravo su, na ovaj ili onaj način, bili aktivno uključeni u agresiju protiv Hrvatske.

Ali pojedini počinitelji individualnih slučaja ubojstava Srba u Vukovaru, zbog straha od osvete, napustili su Vukovar prije njegova pada. Među Hrvatima koji su ubijeni na Ovčari, najvjerojatnije nema niti jednoga branitelja koji je sudjelovao u bilo kakvu zločinu nad Srbima. Ipak, kako bi se doznala cjelovita istina o zločinu na Ovčari, institucije će morati istražiti i ta ubojstva Srba u Vukovaru. Srpska zajednica na tom području šuti o zločinima nad Hrvatima pod izgovorom da nitko ne spominje i neke pojedinačne zločine nad Srbima. Zbog svega navedenoga, kako ne bi ponovno bili žrtve velikosrpskih ucjena, neka nova vlast, mora provesti i zaključiti sve istrage o događajima na području Vukovara. Tjedan dana prije obljetnice tragedije Vukovara, suspendirani istražitelji Nikola Kajkić, najavio je podizanje kaznenih prijava za zločin na Ovčari protiv 40-50 osoba koje žive na području Vukovara. Prije otprilike godinu dana, Kajkić je u emisiji ‘Bujica’ javno prozvao upravo Petra Matijevića kao ključnu osobu koja je koruptivnim radnjama kontaminirala sudske procese za zločin na Ovčari u Srbiji. Preciznije, Nikola Kajkić izjavio je da se Petar Matijević hvalio kako je dao 200 000 eura da najveći krvnik Ovčare, Božo Latinović, dobije status svjedoka suradnika. Isto tako, prema tvrdnjama Nikole Kajkića, Matijević je platio mito i da Republika Hrvatska odustane od kaznenoga progona Bože Latinovića. Čini se, kako je mito za spašavanje Bože Latinovića plaćeno u Srbiji, ali je neki novac otišao i u Hrvatsku. U jednom od razgovora koje smo vodili na temu zločina na Ovčari, Kajkić nam je otvoreno rekao i kako mu je Matijević nudio 20 000 eura za šutnju. Srpski kralj mesa, navodno mu se hvalio i pričama o tomu kako su policijski načelnici iz Hrvatske, njegovi česti gosti u Novom Sadu i Beogradu, gdje im svaki put osigurava i primamljivo žensko društvo. Na temelju svih postojećih izvora, nema nikakvih dokaza da je Petar Matijević imao ikakve veze sa zločinom na Ovčari.

BIA i Aleksandar Vučić uz Petra Matijevića

Isto tako, u nekoliko intervjua za hrvatske medije dao je odmjerene i pomirljive izjave, a Hrvatsku je nazvao svojom domovinom. Postavlja se zato pitanje zbog čega bi se jedan od najbogatijih Srba, koji je i najveći privatni zemljoposjednik u Hrvatskoj, upustio u zaštitu zločinca Bože Latinovića i tako kontaminirao pravosudni predmet zločina na Ovčari? Matijević je u vrlo dobrim odnosima s Aleksandrom Vučićem i dijelom vladajuće političke oligarhije u Srbiji. Tome u prilog govori i tekst na službenim stranicama SIA-e (srpske nacionalne informativne agencije) u kojem se Matijevića proziva za trovanje Srba mesnih otpadcima, kao i za čitav niz afera i kaznenih djela u gospodarskom poslovanju. SIA posve otvoreno optužuje srpsku obavještajnu službu BIA-u da štiti Petra Matijevića od kaznenoga progona i brojnih istraga.

‘Danas je g. Matijević pod zaštitom naprednjačkog kartela. Načelnik Regionalnog centra BIA Nikola Vasiljević za Beograd nosi pune gepeke mesa. Miloš Vučević i Aleksandar Milovančev (Milovančev je na listi naprednjaka za odstrel jer je kao profesor medicine, poharao Luku Novi Sad na čije čelo je postavljen pučem). Igor Mirović i Andrej Vučić su novi ‘kumovi’ Petra Matijevića. Zaštita mnogo košta, zato i jedemo smrdljivo i otrovno meso. Petra Matijevića i njegovu ženu Zoru u poslu zamjenjuje kćerka Lana i sinovi Zoran i Bojan. Sinovi su od ranije poznati policiji, zavisnici su od droge, a kćerka Lana, širokopojasna dama, zlostavlja zaposlene u kompaniji.’ – piše, između ostalog u tekstu objavljenom 29. 9.2018. na stranicama SIA-e.

Tvrdnju da se Petar Matijević nalazi pod zaštitom BIA-e ponovio nam je i Nikola Kajkić, koji nam je rekao da je Božo Latinović, otac supruge sina Petra Matijevića. Do ovih spoznaja, Kajkić je došao tijekom istrage zločina na Ovčari. Nakon toga tvrdi kako je pozvao Matijevića na razgovor. Prema njegovim riječima, uslijedio je poziv SOA-e i kasnije uhićenje u Srbiji. Sve se to događalo prije otprilike godinu dana. Kajkić nam je ispričao i da su mu agenti BIA-e koji su ga ispitivali u Srbiji zaprijetili da ‘pusti Matijevića na miru’, ili snosi posljedice. Kajkić ih nije poslušao, a uskoro je uslijedila i suspenzija zbog navodnoga ‘falsificiranja službene zabilješke’.Temeljem ovih informacija, zaključili smo kako postoje dva moguća motiva zbog kojih Matijević spašava Božu Latinovića. Prvi je privatne i obiteljske prirode, a drugi, zato što je debakl sudskih postupaka za Ovčaru, u interesu srpske obavještajne službe i velikosrpske politike. Obavještajne veze Petra Matijevića vjerojatno su starijega datuma, što jasno implicira i spomenuti tekst na stranicama SIA-e u kojemu se dopunjuju poznate epizode iz njegove biografije.

‘…Potom je završio srednju trgovačku školu i zapošljava se kao poslovođa u zagrebačkoj Slaviji. Nedugo zatim u državi gdje je bilo zakonom zabranjeno bogatiti se previše, postaje vlasnik više restorana. Društveno je neprihvatljivo bilo biti vlasnik više privatnih firmi. Ljudima je imovina nacionalizirana, ako su bili previše bogati. Matijević je postao vlasnik restorana Zdravljak i Alfa, ali i picerije Zagreb u Zagrebu. Godine 1991. on rasprodaje svoju imovinu u Zagrebu i bježi u Novi Sad.’ – piše u tekstu SIA-e. Za vrijeme SFRJ, bogaćenje Petra Matijevića, teško je zamislivo bez nekakva odobravanja i(li) suradnje s jugoslavenskim obavještajnim službama, koje kolokvijalno, i često pogrešno označavamo terminom „UDBA“.

Nakon opsežnoga istraživanja uspjeli smo doći i do broja mobitela Petra Matijevića. Zvali smo ga nekoliko puta i to svaki put u ‘krivo’ vrijeme. Poslije nekoliko dana, uzvratio nam je jedan od poziva i tada smo konačno dobili priliku upitati ga jedno jednostavno pitanje: ‘Što je vama Božo Latinović?’ Matijević je nekoliko sekunda šutio i onda teških glasom rekao ‘da o tomu ne bi htio razgovarati.’ Time je završio naš razgovor, kojim zapravo započinje priča o tomu zašto nakon 28 godina i dalje nema pravde za zločin na Ovčari.

Marin Vlahović
Hrvatski tjednik

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo