J. Jović: Njima je blagdan svaki dan

Državni blagdani

Imat ćemo, evo, za koji dan novi kalendar državnih blagdana i spomen dana i to tek pri koncu godine, što je sastavljačima kalendara za sljedeću godinu pričinilo veliki problem.

Vraća se 30. svibnja kao Dan državnosti, kao središnji blagdan i neradni dan, što se dugo čekalo. Znamo kako je ukinut. U vrijeme Račanove vlade, kada je iz naziva Hrvatskog sabora izbačen onaj pridjevak državni (jer sve što je državno i državotvorno njima je tuđe i podsjeća ih na NDH), razlomilo se i usitnilo državne blagdane da bi ih se devalviralo.

Ima puno datuma koji bi se mogli proglasiti Danom državnosti; od papina pisma Branimiru do referenduma i odluke o nezavisnosti ili pak međunarodnog priznanja. Ali eto, ovaj je dan konstituiranja prvog višestranačkog parlamenta već bio uvriježan kao Dan državnosti. Nije nevažno ni to da je to vrijeme kad djeca još idu u školu.

On predstavlja i početak procesa osamostaljenja. Sama formalna odluka o neovisnosti je posljedica niza događaja, a 8. listopada, kad je ta odluka zaživjela, nakon što je privremeno bila odgođena njezina primjena, ionako je efemeran datum. I vukovarski spomen dan (nipošto blagdan) je samo potvrda onoga što ovaj narod osjeća.

Cijelu je stvar pomalo zakomplicirao stav Odbora za veterane, koji je predložio, pa povukao, amandman da Dan antifašističke borbe bude samo dan sjećanja, ali ne i državni blagdan.

Neodoljiv je dojam da su tu Đakić i Plenković odigrali dupli pas. Ta kako bi inače svi članovi Odbora iz HDZ-a oponirali svom šefu? On će stati u obranu antifašizma da bi pridobio one druge za ostale prijedloge. I još će se pozvati na Tuđmana, koji je htio da se Dan partizanskog antifašističkog ustanka premjesti s 27. srpnja na 22. lipnja.

Najvažnije je da se, kad se jednom utvrde ti datumi, više ne mijenjaju, da se ne rasipaju energije i ne produbljuju svađe pored toliko važnih pitanja ovoga društva.

Ipak, ima jedna stvar koja bode u oči. Nitko u cijeloj toj žestokoj raspri nije spomenuo žrtve Bleiburga. Pa ne bi li bilo mjesta za spomen na dane najveće tragedije ovoga naroda u cijeloj njegovoj povijesti i koji je, također, u svijesti naroda duboko urezan.

A što se samih zastupnika tiče, njima je svaki dan blagdan. Dušu daju za ovakve teme o praznim i blagim danima. Ispijaju kave, tumaraju hodnicima, na zasjedanjima im se ne sjedi, a kad su tamo mlate praznu slamu da ih se vidi na televiziji, dižu ruke za zakone koje ne čitaju i čekaju povlaštene mirovine.

Josip Jović
Slobodna Dalmacija

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo