F. Antunović: Kome je kruh u grlu zapeo u Danima kruha u Hrvatskoj?

Svake godine u listopadu diljem Hrvatske obilježavaju se Dani kruha i time se ustvari iskazuje zahvalnost za plodove zemlje. Na obilježavanju organiziranog u vrtićima, školama, učeničkim domovima i drugim institucijama koje se bave djecom postavljaju se izložbe plodova zemlje, kruha i drugih krušnih proizvoda. Riječ je o edukativnoj i civilizacijski poželjnoj tradiciji kojom se kod djece podiže svijest o zahvalnosti, zdravoj prehrani i ekološkoj proizvodnji. Tih dana sve institucije koje se bave djecom mirišu na kruh koji mališani donose od kuće kao svoj doprinos.

Međutim. Kako s “ugroženom“ manjinom u Hrvatskoj tradicionalno oko ničega nije moguće postići konsenzus, jer se oko svega svađaju i dijele, tako i oko obilježavanja Dani kruha situacija se opet netrpeljivošću natankala i inatom zaoštrila.

Navikla ucjenama i klevetama vladati Hrvatskom minorna antihrvatska manjina (antifa-liberalistička, što god tako zamaskirana značila) na Dane kruha bacila se kukulek transom. Cvili žešće od Jesenjinove kuje. Istovremeno zanosom sotonske misije reži i na tek simboličnu nazočnost katoličkih svećenika i njihovo blagoslivljanje kruha Svetom vodom. Znamo komu je Sveta voda smrtni neprijatelj.

Tko to tamo vrišti?

– “Na proslave Dana kruha u škole dolaze i svećenici. To ljuti nas roditelje djece koja nisu katolici ili vjernici. Ne smatramo da je kruh i djecu trebalo “škropiti” vodom i blagoslovom. Djecu gotovo prisiljavaju na sudjelovanje u tom vjerskom obredu”. 

– “Škola u službi crkve? Djecu izravno silite na sudjelovanje u vjerskom ritualu (aha, nije civilizacijska vrijednost nego „ritual“ kao pojam za nazadnost i štetnost op.a.) a na koncu se događa da vršnjaci jedni drugima prijete paklom i umiranjem“.

– “Majka osnovnoškolca pokušava spriječiti diskriminaciju, ministarstvo pere ruke, a što radi ravnatelj?”, samo su neki od brojnih naslova koji vrište na stranicama antifa-liberalističkih medija. 

Prosvjednici su agresivna „ugrožena“manjina u Hrvatskoj sastavljena od instaliranih „spavača“. Svetosavske “keve”, džihad “dimijke”, napredne Titove drugarice, još napredniji  Darwinovi ateisti, Soroševe libertarijanske cajke i LGBTQ roditelji br. 1 ili 2. Abolirani “tatko”, “babo”, Titov drug, darwinovac, Sorošev liberalistički cajkan i LGBTQ mulac hrabro skriveni iza sukanja kao mulci šute. Znaju oni – kod publike je puno veći efekt kad se suknja digne.

Elem, jedna od tih (sa suzama što su joj iz očiju okomito u visinu frcale) pojasnila je što ju je još prošle godine posebice naljutilo, a ove godine opet sve isto, iako je još 14. rujna u pisanoj formi prosvjedovala. „Bešćutni“ ravnatelj u odgovoru je predložio zakonom predviđeno pravo i rješenje da učenici koji ne žele sudjelovati u takvoj proslavi mogu s odgajateljicom ostati u učionicama i zanimati se nekim drugim aktivnostima. Ali ne će ona tu mogućnost nego zabranu svećenikove nazočnosti iako 98 posto roditelja i njihove djece Katolika žele svećenikovu nazočnost.

O načinu obilježavanja ( “ritualnog” sjećate se) roditelji prosvjednici navodno su jedva bili obaviješteni, nastavila je “ugrožena”. Što to “jedva” u njenom kontekstu znači, nije pojašnjeno. Očito se ne broji ono – ili si obaviješten ili nisi. 

„Večer prije Dana kruha u informativki smo dobili “malu ceduljicu” u kojoj je pisalo što će se događati tijekom sutrašnje proslave, potpisanu od vjeroučiteljice i supotpisanu od strane učiteljica“. 

Čudo jedno od „male ceduljice“ kad na tako mali papirić stane čitav program obilježavanja, plus dva potpisa od vjeroučiteljice i učiteljice?! Ali ne ćemo cjepidlačiti. Drugi put neka „informativku“ vjeroučitelji i učitelji umjesto na “ maloj ceduljici” napišu na jumbo plakatu ili makar na A4 formatu papira – i riješen problem.

Jadnica je isprva mislila kako se radi o nečemu što će se događati na satu vjeronauka jer samo vjernici jedu kruh, jelte, no vrlo brzo je shvatila da se radi o “službenom” djelu priredbe u auli škole na kojem sudjeluju svi učenici. Iako je pametnica “vrlo brzo shvatila”, ona nije odmah reagirala i dijete sa sutrašnjeg obilježavanja povukla, nego je sačekala da se “zločin” dogodi kako bi imala razlog za kukulekanje i dokaz fašizacije Hrvatske. Ove godine na Dan kruha ona svog mališana neće poslati u školu. Kaže – „Uzet ću slobodan dan s posla i provesti ga s njim u šetnji zoološkim vrtom“.  Darwinovka će u zoološkom, sa svojim predcima, umjesto kruha jesti banane.

Nije pomoglo ne priopćenje Ministarstva znanosti i obrazovanja njihove liberalističke ministrice Divjak koja se opravdala važećim Ustavom i zakonom RH:

“U skladu s propisima ( članku 28. stavka 6 Zakona o odgoju i obrazovanju )ni jedna aktivnost osim redovite nastave nije obvezna za sve učenike. Roditelji imaju pravo odlučivati o uključivanju svoga djeteta u izborni program, sudjelovanju na izvannastavnim aktivnostima, izvanučioničkoj nastavi pa stoga mogu odlučiti hoće li njihovo dijete sudjelovati i na priredbama, izložbama ili drugim aktivnostima koje se provode u školi”.

“Ugroženima” nije pomogao ni antibiotik ponuđen od strane ravnatelja u kojem opisuju iskustvo od prošle godine: 

“Djeca koja nisu bila na blagoslovu vrijeme su provela s odgajateljicama u redovnim, planiranim dnevnim aktivnostima i statistički je dva posto takve djece. Djeca nisu izrazila nikakve reakcije niti su postavljala pitanja. Pretpostavljamo da su ih roditelji upoznali sa svojom odlukom”.

Suvišno je isticati kako je pri višednevnom obilježavanju Dani kruha svećenikovo sudjelovanje ograničeno na tek simboličnih par minuta. 

Nemere bre, jok bolan – mi “keve” i “dimijke”, zatim napredne Titove drugarice, darwinovke i Soroševi roditelji br. 1 i 2 kažemo: Ima da bidne da katolički svećenik ni sekundicu ne smije da bidne – fertik! 

Zaključak je: Njima agresivnim okupatorima tuđih prava – dva posto roditelja – nije do ionako ničim ugroženih prava njihove djece, nego do zabrane prava apsolutnoj većini i svake nazočnosti Boga i katoličkih svećenika. Većina u Hrvatskoj može imati samo ona prava koje im odrede oni – apsolutna manjina?!

“Zašto se u školi, koja je prvenstveno obrazovna ustanova, umjesto učenja o znanosti kod djece potiče podložnost i iskazivanje zahvale nekom imaginarnom biću? U 21. stoljeću, usred Zagreba?”, gorko je zapi*dila “ugrožena”.

Od tisuće antihrvatskih udruga koje u Hrvatskoj parazitiraju javila se i Protagora, udruga za prava ireligioznih osoba: „Pozivamo Ministarstvo da Dani kruha i ove godine ne budu povod za diskriminaciju djece koja ne idu na vjeronauk i njihovu INDOKTRINACIJU u katoličku vjeru.“, pohvalio se Alan Sorić, jedan od čelnik te parazitske udruge. 

Što je iduće na redu?! Na TV-u zabraniti pojavljivanje svećenika i svega domoljubnog jer „ugroženima“ je teško promijeniti kanal ili isključiti TV-prijemnik?! Iz državnih institucija skidanje slike predsjednika Tuđmana i s javnih mjesta uklanjanje njegovih kipova jer manjina ga ne smatra utemeljiteljem i osloboditeljem države Hrvatske, nego zločincem koji je pobijedio njihovu Jugoslaviju, velikosrpski projekt Velika Srbija i velikobošnjački projekt Velika Bosna.

Kako bi bilo da im većina popusti? Npr. u državi manjine sve crkve i katedrale sakriti bagerima njihovog manjinskog sekularizma, ateizma ili pripadništva nekoj drugoj vjeri koja nije katolička?

Interesantno. Isti ovi ugroženi kukulekavci ne prosvjeduju kad im djeca masovno sudjeluju u obilježavanju Halloweena (Noć vještica). Naprotiv, taj „blagdan“ njima je jako drag jer je sotonski i jer se od njega čak i Djed Božićnjak prestraši. Naime, štovatelji ovog poganskog blagdana također darivaju djecu ali samo onu obučenu u kostime vještica. „Ugroženima“ u Hrvatskoj Halloween je posebice drag jer se smrt i sotonske sluge vještice nameću kao ozbiljan rival katoličkoj svetkovini Sviju svetih i Dušnom danu. 

Što ćete, svaka ptica svome jatu leti.

Dragi Bože – Kruh naš svagdanji daj nam danas. Antikristima i samodeklariranim potomcima majmuna ne moraš, jer oni se ionako nečim drugim hrane. Najčešće otimanjem prava apsolutnoj većini u Hrvatskoj i „gnjilim truplima“ od njih ubijenih Hrvata. Svoju svjetonazorsku agresiju i okupaciju podmeću pod nužnu reakciju zbog navodne ugroženosti.

P.S

Znate onaj vic kad je Mujo uhvatio zlatnu ribicu i ona mu ispunila želju da umjesto urina mokri whisky. Tu noć  često se Mujo za svoju ćuna „flašu“ mašao i u čaše pišao. Na kraju on i njegova Fata plaho se naroljali. Ujutro mamurni Mujo veli Fati neka mu donese jednu čašu, da opet natoči, jer klin se klinom izbija. Dragi Mujo, zašto samo jednu čašu kad sam i ja mahmurna? – požalila se Fata. Rekao sam samo jednu čašu, odbrusi joj Mujo. Ovaj put ja ću piti iz čaše, a ti iz flaše.

Eto tako će i navodno ugrožena manjina u Hrvatskoj ovaj put svoj bezobrazni mamurluk liječiti nazdravljajući iz hrvatske „flaše“.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo